Sve su brojnija djeca koja na upisima u osnovnu školu pokažu slabije predčitalačke vještine. Većina roditelja, kojima djeca uredno pohađaju predškolski odgoj u dječjim vrtićima, ne znaju za glasovnu analizu i sintezu, nešto na čemu odgojiteljice vrijedno rade s mališanima kako bi ih pripremili za prvi razred. Ali, i ne znajući doma vježbaju s djecom kroz različite igre poput dobrog, starog kalodonta.
Trebaju li čitati prije škole?
- Poticanje jezično-govornog razvoja u djece nikada nije na odmet i vrlo često intuitivno potičemo djecu u razvoju jezika i govora, a da toga nismo ni svjesni. Kroz interakciju s djetetom, proširivanje njihovih iskaza, čitanjem i prepričavanjem pročitanog obogaćujemo vokabular, potičemo razvoj narativnih sposobnosti, pomažemo u razvoju gramatički i smisleno točnih rečenica što je sve dio puta koji će djetetu omogućiti da nauči pisati, čitati i da razumije ono što je pročitalo. Cjelokupni dječji jezično-govorni razvoj prepun je postignuća i novih uspjeha kojima ponekad ne dajemo na važnosti jer ih podrazumijevamo tijekom djetetova sazrijevanja. Polazak u školu prva je stuba u djetinjstvu gdje se očekuje da je dijete savladalo određene vještine iako možda o njima nismo do tada niti razmišljali – pojašnjava logopetkinja Maja Marijanović, iz dubrovačkog logopedskog kabineta ‘Točka na i’.
Vječno je pitanje, trebaju li djeca znati čitati i pisati prije polaska u školu. Sugovornica odgovara da djecu ne treba podučavati čitanje, a posebno ne pisanje, ali trebaju znati prepoznati velika tiskana slova te moći sastaviti i rastaviti riječ na glasove. Ovo posljednje se provjerava prilikom testiranja djece na upisima u prvi razred.
- Od školskog obveznika, između ostalih mnogih psihofizičkih sposobnosti, očekujemo da prepoznaje velika tiskana slova, da pravilno drži olovku i manipulira s njom, da ima razvijenu glasovnu analizu i sintezu, odnosno da može riječ odvojiti na glasove i glasove stopiti u riječ, da može prepričati događaj ili priču smisleno i pravilnim redoslijedom pritom koristeći složene i gramatički točne rečenice. Ukoliko se na testiranju za školu uoči da dijete nije doseglo nešto od navedenog, roditelje se savjetuje da isto “izvježbaju” do početka školske godine. Idealno bi bilo potražiti stručnu pomoć logopeda koji će utvrditi u kojim područjima dijete kasni i kako mu pomoći da razvije potrebne vještine za neometano usvajanje čitanja i pisanja. No, realnost je da je teško doći do takve podrške pa su roditelji često prepušteni sami sebi – kaže Marijanović.
Vježba u pokretu
Logopetkinja savjetuje roditeljima da pri pri vježbanju kod kuće treba imati na umu da način i izbor aktivnosti kojima će poticati određene vještine trebaju slijediti djetetove interese. Ako je dijete više zainteresirano za sport nego klasično podučavanje uz radne listiće, knjige i slikovne materijale, analizu i sintezu glasova mogu uvježbavati u pokretu.
- Uzmite kutiju koja će poslužiti kao koš i opskrbite se igračkama ili slikama koje ćete ubacivati u koš, a prije ubacivanja imenujte što držite pa ovisno o razini razvoja, dijete će reći: koji je prvi glas predmeta ili slike koji ubacuje, rastaviti tu riječ na slogove ili na glasove. Glasovnu sintezu, također, možete uvježbavati spontano. Pitajte dijete: želiš li piti s-o-k ili v-o-d-u?, igrajte se “Pogodi što vidim” i imenujte predmete iz okoline, npr: Vidim žutu va-zu/v-a-z-u – preporučuje iskusna stručnjakinja.
Ističe kako je ovladavanje glasovnom analizom i sintezom neophodno za učenje čitanja i pisanja. Vježbe bi trebalo provoditi svakodnevno, prateći djetetov kapacitet zadržavanja pažnje i postupno produžiti vrijeme trajanja aktivnosti. Kad se obratiti logopedu? Na taj se korak roditelj treba odlučiti kad usvajanje ide otežano, kad dijete koristi kratke rečenice, čini gramatičke pogreške u govoru ili ne izgovara sve glasove ispravno.
