Polelmike koje su se mjesecima vodile zbog izmjena Zakona o prometu prema kojiima su liječnici obiteljske medicine obvezni policiji prijaviti pacijente koji zbog terapije ne bi smjeli upravljati voziilima pale su u zaborav iako je novi Zakon na snazi. Naime, još uvijek nije donesen pravilnik koji će definirati u kojim slučajevima je liječnik obvezan podnijeti prijavu policiji. Do tada, kao i prije, liječnik je obavezan pacijenta upozoriti da dok uzima određeni lijek ne bi smio upravljati motornim vozilom.
Stoga je slučaj branitelja koji nam se obratio redakciji Dubrovačkog vjesnika izuzetno zanimljiv.
-Danas 10. listopada sam redovitom poštom od Policijske postaje Metković, dobio ZAKLJUČAK u kojem se traži da po "obavijesti dostavljenoj od Ordinacije opće medicine" (dakle, mog liječnika), "zbog promjene mog zdravstvenog stanja više nisam sposoban sigurno upravljati motornim vozilom, te stoga sukladno čl.231. st.6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZOSPC) moram pristupiti izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu o mom trošku".
Naime, od veljače 2002. godine iz osobnih razloga odlazim kod svog psihijatra i prema potrebi pijem terapiju pred spavanje. Naglašavam da sam, iako sam išao na razgovore psihijatru, ipak još godinu i pol naoružan radio u Policijskoj postaji Metkovic. Moja me je liječnica opće medicine uvjeravala kako ona nije poslala nikakve obavijesti o mojem zdravstvenom stanju jer bi to narušilo odnos liječnik-pacijent, liječnički Kodeks ali i Ustav RH. Nazvao sam i PP Metković te od pomoćnika zapovjednika za Upravne poslove doznao da oni postupaju po dopisu HZZO RH te ZOSPC, iako svjestan da ZOSPC nije iznad Ustava.
Inače živim od oko 3.000 kuna invalidske (20 % PTSP) mirovine, plaćam 1.200 kuna alimentacije za dijete na fakultetu koje je u domu, znači još 790 kuna. Dodatno katkad zaradim koju stotinu kuna kad me netko pozove da mu nešto pomognem, što je obično neki prijevoz, u mom slučaju, ribu s jedne koće od točke A do točke B. Ako mi oduzmu vozačku dozvolu, oduzet će mi mogućnost preživljavanja... Ne života, jer mi hrvatski branitelji, koji nismo otišli prema Zapadu, preživljavamo! Tvrdim kako nisam usamljen, a ovaj slučaj nije udar na pojedinca nego na kompletnu braniteljsku populaciju, a sve su provukli kroz Zakon o sigurnosti na cestama izbjegavajući ili svjesno i kršeći Ustav.
Pitam se za koga sam ja opasan ako navečer, pred spavanje popijem tabletu i odem u krevet?!
Ovo je udar na nas koji smo branili, obranili i oslobodili Hrvatsku, ali i na druge građane koji zbog osobnih problema posjećuju psihijatra. Pa u Americi nisi normalan ako ga ne posjećuješ bar jednom mjesečno- napisao nam je naš čitatelj iz doline Neretve, a pismo završio s porukom:- Ne želim da ovaj oblik diskriminacije prođe nezapaženo i nadam se da ćete mi u tome pomoći, a sporna izmjena članka 233. ZOSPC izglasana je u Saboru 22. srpnja ove godine, otprilike u vrijeme godišnjih odmora zastupnika!- napisao nam je branitelj čiji su podatci poznati redakciji.
Pismo, očito, otvara probleme stigmatizacije osoba koje posjećuju psihijatra i rada branitelja u mirovini i onih sa sindromom PTSP-a. Inače, konkretno je riječ o bivšem aktivnom policajcu koji trenutačno radi kao zaštitar a prije nekoliko godina smo ga spominjali kad je hrabro skočivši u uzburkano more ispod hotela "Villa Dubrovnik" spasio dvije strane gošće koje su se tu kupale.
Ne ulazeći u dio tvrdnji o "udaru na kompletnu braniteljsku populaciju", od više smo sugovornika pokušali doznati kako je moguće da je netko sposoban nositi i prema potrebi koristiti oružje, a ne može upravljati motornim vozilima (od čega mu ovisi egzistencija. Tu je i problem poziva na izvanredni, skupi i liječnički pregled kojeg on mora platiti, a pismo otvara i problem rada osoba s PTSP-om koje žele biti društveno korisne. Pitanje koje visi u zraku jest je li moguće da normabel pred spavanje otvara problem kako pomiriti dvije krajnosti između kojih se čitatelj našao i je li mu nužna promjena zanimanja?
Specijalist obiteljske medicine dr Teo Depolo izvijestio nas je kako se na prijedlog MUP išlo na izmjene Zakona o prometu i tražilo da liječnici prijavljuju pacijente kojima se mijenja zdravstveni status:- Reagirali su Komora i udruga obiteljske medicine te dogovoreno da će zakon ići u ”prikladnijem obliku” a sve biti realizirano po dovršenju pravilnika kao dokumentu prema kojem će se uopće raditi i pojasniti o kojim je dijagnozama riječ. Ali, pravilnik još nije završen i nema dokumenta prema kojem bi se službeno postupalo. Liječnici nisu oduševljeni situacijom koja će sigurno, poremetiti odnos pacijent-liječnik koji je posebno bitan u obiteljskoj medicini, ali vjerujem da će zakonodavac biti felksibilan jer je ovo vrlo osjetljiva i nezgodna tema. Nisam pravnik, ali znam da nisu nastupili uvjeti za ovakve pozive, što je moguće tek nakon definiranja Zakona i pravilnika o postupanju.
Poznati dubrovački branitelj Marko Mujan često je angažiran u pomoći bivšim suborcima a o pismu s kojim smo ga upoznali kaže:- Osobno se čudim kako je branitelj uopće dobio sporni poziv ako se nije prethodno bolnički liječio? Nužno je vidjeti odakle je sve pošlo i tko ga je prijavio prije nego je uslijedio poziv kojeg se mora razjasniti? I zašto bi mu se oduzela dozvola ako nije vozio pod utjecajem opijata? Stvara se nedoumica o čemu je riječ jer, pazite, može koristiti oružje a ne i voziti?! Tu je i naplaćivanje pregleda na kojeg ga pozivaju da bi mogao raditi! Ovo je za isljedništvo i pravnike! Da ne radi, možda ga nitko ga ništa pitao, ali je netko morao dati o njemu podatke temeljem kojih ga je vjerojatno prijavio neki liječnik. A liječnička tajna ili ne, ovo je pravo Vrzino kolo!
Obratili smo se i čelniku dubrovačke HVIDR-e. Ivo Lučić Minđuha kaže kako novi Zakon o prometu ne ”prepoznaje” branitelje kao posebnu kategoriju vozača:- Kontaktirao sam i naše Ministarstvo branitelja RH gdje su mi ustvrdili kako bez njegove liječnice nitko nije mogao znati za terapiju koju uzima! Branitelji su u nezahvalnoj situaciji, a posebno vaš čitatelj zbog male mirovine, alimentacije i ostalih obveza. No, u Metkoviću je Ured Ministarstva branitelja i treba se tamo obratiti pravnicima da mu pomognu u ovoj nezavidnoj situaciji. Brojne moje kolege iz rata su oboljele i koriste terapiju, ali ih novi Zakon ne prepoznaje i primjenjuje se takav kakav jest. Ali je apsurd nad apsurdima da može koristiti oružje ali ne i upravljati vozilima! Ovo je širi, čak nacionalni problem – stanje je da čovjek popije lijek da lakše zaspi i zaboravi ratne traume, no ako prestane piti terapiju može voziti i ponovno oboliti, odnosno dobiti zdravstvene probleme! To je začarani krug! Nažalost! Ipak, neka se obrati uredu Ministarstva branitelja u Metkoviću!
Nakon svega pitanja našeg čitatelja- branitelja su ostala bez čvrstog odgovora. Neizgovoreno od sugovornika je: treba li se netko uopće odazvati na poziv kojim se krše njegova ljudska prava, što je zaključak koji se nameće ako ne znamo kako je uopće moglo doći do poziva ako liječnica nije proslijedila ”spornu” dijagnozu? Uz to, riječ je o izvanrednom pregledu kojeg mora platiti pozvana osoba, a plaćanjem kojeg će se dodatno naći u još težem problemu osobne egzistencije?
Kako god, našem čitatelju- branitelju i mi možemo savjetovati da se svakako obrati Pravnoj službi ureda Ministarstva branitelja u dolini Neretve gdje bi ga trebali savjetovati što je za njega najbolje.