Mlada, sretna žena blistavog osmijeha koji nije skidala s lica, prije deset se dana za vikend veselila na vjenčanju u Bihaću. Azra Spahić je bila sretna iz Sarajeva doći u rodni Bihać, gdje su se okupili ljudi koje je najviše voljela. Obitelj za koju je bila jako vezana i prijatelji kroz mladost. S njom je došao i partner s kojim je planirala budućnost. Plesala je, jako je voljela plesati, ozarena od radosti. Nitko nije sumnjao da će ova mlada žena uspjeti u životu. Sigurno bi uspjela da je stigla - piše Višnja Gotal za Jutarnji list.
Isti ljudi s kojima je bila tako sretna tjedan dana ranije, u utorak su se okupili na Azrinoj dženazi, tjedan dana prije njezinog rođendana, 7. lipnja. Neopisiva tuga nadvila se nad njima. Dok je šetala s prijateljicama za lijepe noći u Sarajevu u petak, na pješačkom ih je prijelazu u 23.30 sati pokosio pijani vozač bez vozačke dozvole. Tako je olako, u stotinki sekunde i pijanoj omaglici odnio budućnost Azre Spahić. Zavio u crno njezinu obitelj, prijatelje i kolege, ali i cijelu regiju koja se ujedinila u osudi vozača ubojica i u suzama za Azru.
Tko je bila Azra Spahić? Da je bila mlada liječnica znaju svi, ali tko je uistinu bila djevojka puna, naglo prekinutih snova?
Azra je rođena u Bihaću, otac Goran i majka Aida bili su presretni kad je stiglo drugo dijete u obitelj. Sin Adnan imao je osam godina i on se veselio sestri. Dok je Adnan studirao medicinu, Azra je bila gimnazijalka. Osim što je učila i družila se s prijateljima, obožavala je crtati pa kad se trebalo upisati na fakultet dvoumila se između arhitekture i medicine. S uspjehom iz gimnazije mogla si je priuštiti birati. Obitelj je malo više navijala za arhitekturu zbog velikog talenta, no Azri je brat bio uzor i odlučila se krenuti njegovim stopama.
Bez problema je upisala Medicinski fakultet u Sarajevu i još s manje problema ga je u roku, prije godinu dana s tek navršene 24 godine i završila.
- Sjećam se kad je završila studij među najboljim studentima na godini, s prosjekom 8.99. Poslala mi je poruku da je pogrešno izračunala, mislila je da joj je prosjek 9 i da će dobiti srebrnu značku Univerziteta. Izgubila ju je za 0.01. Tad smo joj govorili da kruna njezinog života tek dolazi. Azra je bila dijete koje nikad nije nasekiralo svoje roditelje. Izvrsno je svirala klavir, slikala je. Sve čega se dotakla radila je dobro – ispričala nam je potresena članica obitelji. Azra je bila jako vezana uz dvoje nećaka, bratove djece. Bili su tetkine velike ljubavi.
Tetke više nema
Njezina je šogorica je u svom oproštaju na društvenim mrežama od Azre napisala: - "Jedan neposlušni čiko je udario tetku s autom, i ona je sada na nebu". "Mama, uzet ću svoj helikopter i spasiti je s neba".
Tako nekako je izgledalo objašnjavanje mom uskoro četverogodišnjaku zašto tata i mama plaču, zašto ga budimo da idemo u Bihać, zašto tamo tetke više nema.
Naša Azra je bila naš biser, naša najbolja. Plemenita, brižna, požrtvovna. O njenoj skromnosti bi se mogao roman napisati. Bila je ono dijete koje nikada nije nasekiralo svoje roditelje. Njen svaki potez bio je na pravom putu. Bila je hrabra, bila je odana. Bože, toliko je teško pisati u prošlosti. A onda je sinoć ugašen, jedan osmijeh, snovi, mladost. Za deset dana je trebala napuniti 25 godina. I ne, nema te kazne, pravde niti pokajanja koje bol jedne majke i jednog oca mogu nadomjestiti, koji njihove svjetove mogu izgraditi. A ti čovječe, sljedeći put kad odlučiš glumiti mangupa po gradu sjeti se Azre, Selme, Edite i brojnih drugih i ne gasi neodsanjane snove, ne ruši svjetove, ne ubijaj porodice – napisala je. Za Jutarnji dodaje: - Kad ste religiozni, kad vjerujete, znate da posebni ljudi svojom smrću ostavljaju trag. Ona je zaista bila posebna i zaslužila je da se ljudi ujedine zbog nje – kaže.
Brat s obitelji živi u Njemačkoj, prije deset dana su se u nedjelju pozdravili s Azrom. Ona se s dečkom vraćala u Sarajevo, gdje je živjela zadnjih sedam godina, oni u Njemačku i dogovorili su brzi susret. Spahići nisu obitelj koja je dugo mogla jedni bez drugih. Ma gdje bili, redovito se dolazili u Bihać kod majke i oca, u stan koji su smatrali domom. Azra je obožavala roditelje, brinula o njima i bila jako vezana uz njih.
Svoju je budućnost kao liječnica vidjela u Sarajevu koji, srećom, nije daleko i u zadnje je vrijeme govorila da bi voljela specijalizirati radiologiju. Osim što je radila u sarajevskom Domu zdravlja, bila je asistentica na SSST-u (Sarajevo School of Science and Technology), medicinskom fakultetu na engleskom jeziku, radila je znanstveno istraživački rad. – Bila je vrlo svestrana – zaključuje članica obitelji. Teško joj je govoriti u prošlom vremenu o mladoj, vibrantnoj ženi punoj života koja je tako besmisleno napustila ovaj svijet.
Najviše je voljela ljude
Kad pitamo sugovornicu, kojoj je Azrina neutješna majka dala dozvolu da razgovara s nama, što je Azra najviše voljela u životu, ona će reći – Ljude.
- Voljela se družiti, bila je jako društvena. S roditeljima, bratom, sad s našom djecom, sa svojim prijateljima, Nikad nije pila alkohol, po prirodi je bila vrlo vesela osoba - tužna je sugovornica Jutarnjeg. Ta njezina ljubav prema ljudima zaslužna je da se s dolaskom pandemije bez razmišljanja javila kao volonter u Opću bolnicu Sarajevo i radila s osobama oboljelima od Covida. U Sarajevu je bila podstanarka u garsonijeri, materijalna joj strana života nije bila važna. Za rođendanski je poklon od brata zamolila foto aparat koji odmah izrađuje fotografije, model star desetljećima.
Osim što je svirala klavir, Azra jako je voljela ples i baš je trenirala zumbu.
Najbolja joj prijateljica, Ada Šimić jedva govori od tuge, ali želi nam reći kakva je bila Azra i kakvu je osobu svijet izgubio.
- Bila mi je najbolja prijateljica, upoznale smo se na početku studija, svaki smo dan provodile zajedno, ako ne fizički, onda smo bile na telefonu. Igrom slučaja smo zajedno dobile i posao u istom domu zdravlja. Uz majku i brata mi je bila ravnopravni član obitelji. Bila je osoba koja je toliko voljela život, to je najbolje opisuje. Voljela je živjeti, uživala je u životu, trudila se nas potaknuti da iskoristimo svaki trenutak, da smo uvijek veseli, da izlazimo, idemo na svirke. Jednostavno je voljela svaki trenutak tog života. Ljude generalno, kad je sa svojom rajom, s ljudima koje voli. To ju je ispunjavalo – ispričala nam je Ada.
Najbolju je prijateljicu zadnji put vidjela u srijedu navečer.
- Moj se brat jučer trebao ženiti i Azra je trebala doći u subotu ujutro da se spremimo za vjenčanje. Zato se nismo vidjele u četvrtak i taj petak navečer, jer je čim svane, trebala doći kod mene. Čim je u petak završila s poslom me zvala i dopisivale smo se do malo prije tog događaja u 23, 30. Cijelu večer smo bile na vezi. Cure su bile u Maloj pivnici, okupljalištu našeg društva s fakulteta – slomljena je Ada.
Na svom je Facebook profilu napisala:
- Draga moja Frendi, Razmišljala sam što da napišem, kažem, ne postoje riječi kojima mogu opisati što osjećam. Jučer si trebala biti na Adrijanovoj svadbi. Trebala si biti sa mnom, da budemo najglasnije i najveselije kao i uvijek, a umjesto toga ja sutra tebi idem na dženazu. Svi su nas znali u paru, uvijek je bilo Azra i Ada. Ako bilo koju vide samu prvo pitanje je bilo gdje je ona druga. Tko god nas je znao, zna koliko si mi značila.
- Ti si bila prva osoba pored moje mame kojoj bi sve javila, od toga jesam li se naspavala, koliko je pacijenata bilo do toga tko svira za vikend u našem pubu. Već dva dana nemam kome te poruke poslati, a sto je još gore neću ni imati. Besmisleno je pričati o tome kakva si bila (zamisli moram napisati u prošlom vremenu...), svako tko te upoznao makar na pet minuta, zapamtio bi te za čitav život. Tvoj predivni mladi život je prekinut u trenutku kad si tek trebala početi da živiš, da uživaš u svim svojim uspjesima, ali dragi Bog uzima sebi one najbolje.
- Ono sto ti mogu obećati jeste da ću se truditi da živim kako si mi govorila, da se manje sekiram, da uživam i volim život kao sto si ga ti voljela (obje znamo da ovo neću moći ispuniti, ali dobro) Ti ćeš curice moja živjeti vječno, a ja ću uvijek s ponosom moći reci moja Azra. Osobi(ako se tako može nazvati) koja te je meni i svima nama oduzela prerano i besramno neću posvetiti nijednu riječ jer ne zaslužuje. Samo se mogu nadati da će nekada, negdje biti kažnjen za zlo i nepravdu koju je počinio svima nama. Nadam se da ćeš umjesto poklona za rođendan koji sam ti ja namijenila dobiti najljepše dženetske ljepote jer samo to i zaslužuješ. P.s. još ništa nije bilo, pa me malo poguraj sad s nekog boljeg mjesta Uvijek i zauvijek tvoja frendi, Ada.
Jedno je sigurno. Azra Spahić bila je djevojka koju je bilo lako voljeti - piše Višnja Gotal za Jutarnji list.