Kako odmiče ukrajinski rat, svuda u Europi cijene rastu, a inflacija galopira, toliko da se morao oglasiti i statistički ured Europske unije, koji je ovog tjedna objavio alarmantan zapis pod naslovom “Kruh skuplji nego ikad”.
”Kruh, povrće, meso – hrana je poskupjela. Osobito su naglo porasle cijene ulja i masti za kuhanje, ali su važne osnovne namirnice, poput kruha, također postale znatno skuplje”, stoji u objavi Eurostata, donosi Slobodna Dalmacija.
I doista, inflacija u Europskoj uniji u kolovozu je dosegnula rekordnu razinu od 9,1 posto (u Hrvatskoj 12,3%), ali cijena kruha raste čak dvostruko brže od inflacije – u kolovozu je porasla gotovo za petinu u odnosu na kolovoz prošle godine.
Konkretno, kako navodi Eurostat, prosječna cijena kruha u EU-u u kolovozu bila je 18 posto veća nego u istome mjesecu lani, što je najveći skok cijene kruha od prosinca 2017., kada je Eurostat počeo objavljivati statistike iz toga sektora.
Usporedbe radi, u kolovozu 2021. cijena kruha u EU-u bila je u prosjeku svega tri posto viša nego u kolovozu 2020. godine, koliko je tada iznosila i godišnja inflacija. No ovogodišnji porast cijene kruha čak za 18 posto, u uvjetima godišnje inflacije od devet posto, ukazuje da kruh poskupljuje dvostruko brže od prosječnih troškova života.
”To je posebno zbog ruske invazije na Ukrajinu, koja je značajno poremetila globalna tržišta budući da su Rusija i Ukrajina bile glavni izvoznici žitarica, pšenice, kukuruza, uljarica (osobito suncokreta) i gnojiva”, tumači Eurostat.
Globalne cijene pšenice zaista su porasle od veljače, nakon što je zbog ukrajinskog rata došlo do višemjesečnog zastoja u izvozu žitarica iz Crnog mora i ograničenja u isporuci gnojiva, budući da su ruski proizvođači zbog sankcija izgubili pristup baltičkim lukama, koje su koristili za izvoz amonijaka, ključnog sastojka nitratnoga gnojiva.
’Zapad nas je prevario’
Tržište je donekle odahnulo nakon što je u srpnju, uz posredništvo Turske, u Istanbulu potpisan sporazum između Ukrajine i Rusije o izvozu ukrajinske pšenice preko Crnog mora. No recentne vijesti o mogućem raskidu tog sporazuma stvorile su dodatnu napetost i iznova potaknule rast cijena žitarica.
Podsjetimo, ruski predsjednik Vladimir Putin je 7. rujna, govoreći na Istočnom ekonomskom forumu u Vladivostoku, ustvrdio da je Zapad prevario Rusiju i zemlje u razvoju jer je ukrajinsko žito završilo u EU-u, a ne u najsiromašnijim zemljama, kako je sporazum u Istanbulu predviđao.
– Praktički cijelo žito koje je izvezeno iz Ukrajine završilo je u zemljama EU-a. Međunarodna zajednica sramotno izigrava naše partnere u Africi i drugim državama kojima je nasušno potrebna hrana. To je prijevara – rekao je Putin, dodavši da su samo dva od 87 brodova sa žitaricama stigla do siromašnih zemalja.
– Naglašavam, samo dva od 87 brodova. U njima je bilo izvezeno 60.000 od ukupno dva milijuna tona. Samo tri posto žita poslano je u zemlje u razvoju – kazao je Putin.
Optuživši europske zemlje za “kolonijalno ponašanje”, ruski predsjednik je zaprijetio revizijom istanbulskog sporazuma, rekavši da će kontaktirati turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi dogovorili na koji način popraviti uvjete sporazuma i ograničiti broj država koje mogu primiti te žitarice.
– Možda bi trebalo ograničiti izvoz pšenice iz Ukrajine, o tome ću se posavjetovati s Erdoganom – zaključio je Putin.
Erdogan je reagirao dan poslije – baš prigodom posjeta Zagrebu, na konferenciji za tisak koju je održao s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem – potvrdivši Putinove riječi.
– Putin je u pravu. Žito iz luka ne ide u siromašne zemlje, već u bogate. Glavni zadatak je nastaviti isporuke u države kojima su one potrebne. Pogrešno je da se žito šalje u zemlje koje su uvele sankcije. O tome ću razgovarati s Putinom (...). Treba što prije početi s isporukama i ruskog žita – poručio je Erdogan iz Zagreba.
Kako bilo, te su spekulacije o raskidu ili promjeni sporazuma odmah utjecale na rast cijena žitarica, a time i na cijenu kruha, što će se tek odraziti u budućim statistikama Eurostata.
Švicarci se ne boje gladi
Nije u svim EU članicama kruh poskupio jednako. U tom pogledu vidi se oštra podjela između starih članica iz zapadne Europe i novih članica iz srednje i istočne Europe, pri čemu su ove potonje prošle znatno lošije.
Svih deset istočnih članica EU-a zauzelo je prvih deset mjesta ljestvice skupoće kruha (ne računajući Sloveniju, koja se plasirala na 13. mjesto, iza Grčke i Cipra), dok svih 14 zemalja čiji je godišnji porast cijene kruha manji od EU prosjeka dolazi iz zapadne Europe.
EU članica u kojoj je kruh najmanje poskupio je Francuska – svega 8,2 posto, što je čak i manje od stope inflacije. Dobro su prošli i Nizozemska i Luksemburg, gdje je kruh poskupio 10 posto, a potom slijede Austrija (11%) i Finska (12%).
Inače, kruh najmanje poskupljuje u dvjema zapadnoeuropskim zemljama koje nisu u EU-u: Norveškoj (8,1%), a pogotovo Švicarskoj (3,9%), dok loše ne prolazi ni Island (12,6%).
Na drugoj strani inflacijske krušne klackalice je istočna Europa. Najgore je prošla Mađarska, gdje je kruh ovoga kolovoza stajao čak 66 posto više nego u kolovozu prošle godine.
Enormno poskupljenje kruha u Mađarskoj tumači se, s jedne strane, velikom ovisnošću te zemlje o uvozu žitarica iz Rusije i Ukrajine, a s druge strane velikom lanjskom sušom koja je dovela do teške situacije u mađarskoj poljoprivredi, pa su mađarski proizvođači brašna već u siječnju ove godine – još prije rata – najavili da će brašno značajno poskupjeti.
Teret vojne krajine
Iza Mađarske slijedi Litva (33%), te Estonija i Slovačka (po 32%), a na petom mjestu je Hrvatska, gdje je kruh u godinu dana poskupio za 31 posto. Kako stopa inflacije u Hrvatskoj trenutačno iznosi 12,3 posto, vidimo da je porast cijene kruha gotovo triput veći od opće inflacije.
Šesto mjesto dijele Poljska i Latvija (po 30%), a neslavni “top ten” zaključuju Bugarska (29%), Češka (27%) i Rumunjska (25%).
Možemo reći da su eksplozijom cijena kruha najviše zahvaćene zemlje Višegradske skupine (Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska), odnosno zemlje koje pripadaju tzv. uspravnici Jadran-Baltik, u koju pored višegradskih članica spadaju i tri baltičke zemlje (Litva, Latvija, Estonija), ali i Hrvatska.
Već i po cijeni kruha može se zaključiti da će ovaj siromašniji dio Europe najsnažnije osjetiti aktualnu ekonomsku krizu, uzrokovanu ukrajinskim ratom i antiruskim sankcijama.
A znajući da uspravnica Jadran-Baltik – koju je usrdno promovirala bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović – zapravo predstavlja američki projekt stvaranja “sanitarnog kordona” ili “tampon-zone” prema Rusiji (u cilju obuzdavanja Moskve), može se reći da će najskuplji kruh jesti oni kojima je namijenjeno da budu ta “tampon-zona”, da ne kažemo “vojna krajina”.