Nakon što je položio vozački ispit u Splitu, za potrebe osoba s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, na Poljudu smo čestitali čovjeku i porazgovarali s njim.
Riječ je o Jošku Vukiću s Korčule, koji je u Split stigao ravno sa svog otoka kako bi pristupio polaganju vozačkoga ispita.
Naime, Joško Vukić stradao je u prometnoj nesreći kao suvozač na motociklu, zbog čega boluje od paraplegije. O svemu je pristao razgovarati, pa smo pričekali da mu prođe ispit, donosi Slobodna Dalmacija.
Položio je na električnom BMW-u i3 sa specijalno ugrađenim komandama prilagođenim osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću.
– Zašto sam se prijavio polagati vozački ispit? Prije svega, zato što mi ovaj ispit omogućava slobodu kretanja. Naime, kolicima veće uzbrdice ne dolaze u obzir, jer su električna kolica široka, nezgrapna za u kuću, s njima se ne može uspeti preko jednog običnog praga.
Znači, trebalo bi raditi nekakvu tranziciju između tzv. električnih i ovih običnih kolica, što je dosta komplicirano, samo po sebi. Tako da je to električno vozilo nekakav vid slobode.
Konkretno, ljudi koji su paraplegičari mogu sami ubaciti kolica na suvozačko mjesto i ići samostalno gdje god hoće. To je ogroman vid promjene!
Kako se očekujete kretati izvan vozila?
– Dakle, u području gdje ja sada stanujem ima ravnih površina, tako da kretanje i nije neki ogroman problem, za mene osobno. Ja sam dosta aktivna osoba.
Tek sam položio, i vožnju sam isprobao na parkiralištu, i transfer nije kompliciran. Ljudi koji imaju dobre ruke, i s malo prakse, mogu se samostalno prebaciti iz kolica u auto.
Nakon prebacivanja, kolica se mogu rastaviti i bez nekakvih komplikacija složiti u auto kako bi se nastavila samostalna vožnja. Ako je netko s vama, može vam pripomoći – kaže nam Joško Vukić, dodavši:
– Ja sam s Korčule, stanujem kod trajektnog pristaništa, a u Splitu nisam bio dovoljno dugo, i ne mogu reći kakva je situacija za paraplegičare u Splitu. Situacija u Korčuli se zadnjih godina poboljšava, iako ima još dosta prostora za napredak.
NEKA LJUDI VIDE DA SE MOŽE
Što ste vi kao paraplegičar htjeli poboljšati?
– Po nama bi stubišta, koja su nama jedina nepremostiva prepreka, trebalo prilagoditi na ovaj ili onaj način, kako bi bio omogućen samostalan pristup osobi s invaliditetom.
Kako ocjenjujete odnos prema osobama s invaliditetom u Dalmaciji? Konkretno, prema paraplegičarima? Ima li suzdržanosti ili želje da se neke stvari poprave?
– Ne mogu pričati iz osobnog iskustva za veće gradove, ali mislim da ima puno prostora za daljnji napredak. Tko god je na poziciji moći, bio načelnik, načelnica, vijećnica ili vijećnik, bilo bi dobro da radi na tome da se uvedu pokretna dizala ili bio kakva pomagala za kretanje osoba s invaliditetom.
Pozvao bih sve cure, mladiće, žene, ukoliko su u mogućnosti, da zatraže pomoć, makar preko društvenih mreža, i odvaže se položiti vozački ispit, ukoliko nisu.
Zanimljivo je da je autoškola Hajduk tu probila led, ali volio bih da ona bude primjer ostalim autoškolama, mislim da će se povećati i odaziv ljudi kad se vidi da se to može. Mislim da će im se život dosta promijeniti u smislu kvalitete – kaže nam Joško Vukić.
Inače, po zanimanju je tehničar za mehatroniku.
– Sve je bilo obustavljeno donedavno, zato što se nije moglo na svojem autu više polagati. Sad mora biti mlađe od sedam godina, moraš imati duple komande, što je jako skupo.
U mehatronici radim sada više kao hobi, i neke poslove za prijatelje, inače sam više u mehanici. Nikad ne znaš što budućnost nosi, nadam se da će biti više prilika.
Za kraj ovog razgovora bih istaknuo kako zahvaljujem svima: Autoškoli "Hajduk", Denisu Ožegoviću, i naravno, instruktoru vožnje Hrvoju Lovriću, što su sve ovo omogućili – istaknuo je Joško Vukić.
DRŽAVNO SUFINANCIRANJE
Autoškola "Hajduk" je jedna od dvije autoškole u Hrvatskoj (uz jednu u Zagrebu), odnosno jedina u Dalmaciji, za rad s osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću – kazao nam je Denis Ožegović, vlasnik Autoškole "Hajduk", na čijem je vozilu polagao i položio ispit Korčulanin Joško Vukić.
To je ujedno jedina autoškola u Hrvatskoj koja je ostvarila pravo uporabe znaka "Hrvatska kvaliteta – Croatian Quality".
Znak Hrvatska kvaliteta nose proizvodi koji se proizvode ili usluge koje se pružaju na teritoriju Republike Hrvatske, a udovoljavaju višoj razini kvalitete od one koja je utvrđena zakonodavnim okvirom i normativnim kriterijima za vrstu i kategoriju proizvoda.
Pitamo Denisa Ožegovića je li zadovoljan odazivom ljudi za osposobljavanje osoba s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću.
– Zasada, odaziv je malen, to je struktura ljudi kojih i nema toliko puno. Mi smo dosad imali četiri osobe, s ekonomske strane gledišta to i nije isplativo.
Dakle, nije isplativo kupiti jedno ovakvo vozilo, koje jako puno košta i dodatno ga opremiti. Županija splitsko-dalmatinska je pokazala zainteresiranost za ovaj naš projekt, prije nego smo krenuli u kupnju vozila, i htjela je sufinancirati postavljanje komandi.
Međutim, kako se dogodio potres na Banovini, onda su rekli da bi oni ta sredstva, koja su namijenili nama, dali pogođenima u potresu. Naravno da smo se mi s tim složili, jer kad je u pitanju takva humanitarna svrha, naravno da smo i mi bili za to.
Ovo je jedino vozilo u Dalmaciji koje je sto posto na električni pogon, apsolutno ekološko vozilo, i bez emisije CO 2. Vjerujem da će u budućnosti biti sve više i više ovakvih vozila na prometnicama i da će država sufinancirati nabavu – kaže nam Denis Ožegović. Te dodaje:
– Država inače sufinancira kupnju električnih vozila, tako da očekujem da na našim cestama bude i više električnih vozila. Ono što je mana, vidi se da je nedovoljan broj punionica, to smo osjetili.
Pa bune se i turisti koji dođu na naše područje s takvim vozilima, pa moraju čekati red u punionicama ili ih uopće nema. Prije nekoliko dana sam bio u Vodicama, vidim ih petero koji s vozilima čekaju red, pa sam odmah odustao i otišao. Ovom vozilu za napuniti treba 35 do 40 minuta, s takozvanim brzim punjačem.
OPREMA I DO 100 TISUĆA KUNA
I koliko mu je onda autonomija?
– Pa, ovo naše vozilo može voziti 300 kilometara po gradu, međutim, ako se ide na autocestu, to je za trećinu manje. Jer, na autocesti dosta brže pada potrošnja. Dakako, kad je upaljena klima, auto više troši.
Što bi vi po tom pitanju promijenili u Hrvatskoj, konkretno, u Dalmaciji?
– Prvo, tim ljudima treba omogućiti što pristupačnija vozila, jer oni su u startu hendikepirani što se ne mogu kretati. Naše poslovnice i u Bihaćkoj ulici i na Trsteniku imaju osiguran pristup za osobe s invaliditetom odnosno sa smanjenom pokretljivošću.
Međutim, vidite da nisu svi ljudi iz Splita. Vidite, imali smo danas čovjeka s Korčule. Sad zamislite koja je njemu fatureta kao invalidu bila doći polagati ispit. Da ste najzdraviji, fatureta je, i košta, i tako dalje...
Treba subvencionirati troškove, tu je i dolazak brodom s otoka. Mislim da je lokalna samouprava riješila prijevoz takvih osoba... Smatram kako treba pridonijeti stvaranju društva jednakih mogućnosti za sve građane na području Republike Hrvatske, za sve kategorije osoba s invaliditetom u svim životnim segmentima, svih starosnih skupina i u svim područjima njihova djelovanja.
Polagati se može jedino pred osobljem iz HAK-a?
– Hrvatski autoklub je nacionalna udruga autoklubova, građana, vozača i vlasnika vozila te jedini koji organiziraju i provode vozačke ispite u Republici Hrvatskoj. Znači, HAK tu ima jedini ovlast za provedbu ispita iz propisa, prve pomoći i vožnje.
Dakle, oni su u tom smislu jedini. To je na jedan način monopol. Neću reći da u HAK-u nemaju sluha za određene probleme. Oni se rado odazovu svim našim upitima koji su izvanstandardni.
Koliko dođe jedno ovakvo polovno vozilo?
– Pa, o stupnju invalidnosti ovisi koja se oprema mora ugraditi, a oprema varira i do 100.000 kuna. Isto tako postoje firme koje su specijalizirane za ugradnju komandi za vozače invalide.
Istaknuo bih tvrtku Spid u Zagrebu. Dakle, ovdje svakako financijski treba pomoći korisnicima. Danas se toliko priča o EU fondovima, koji su u prvom redu namijenjeni socijalizaciji, mislim da je i to jedan izvor koji bi trebalo iskoristiti.
Vozilo za osobu s invaliditetom nije luksuz nego ortopedsko pomagalo koje služi za odlazak na posao, zbrinjavanje vlastite obitelji kao i slobodu kretanja – kaže Denis Ožegović.