- Grad je bio do prije par dana sablasan. Po ulicama je patrolirala policija i sprečavala svako grupiranje. Danas je već drukčije. Život se pomalo vraća na mala vrata. Svakim danom je sve više ljudi na ulici. Restorani su zatvoreni ali se od prije par dana može telefonski ili putem interneta naručiti hrana koja se razvozi po Beču, najviše na biciklama i motorinima, ili se preuzima na pragovima lokala. Donedavno su bile otvorene samo ljekarne i samoposluge. Prije 8 dana su se otvorili građevinski centri poput Bauhausa,a ovoga tjedna i vrtni. Kafići ne rade,a male butige su se počele otvarati, uglavnom sa skraćenim radnim vremenom. Maske se moraju nositi u samoposlugama, butigama, apotekama i svim zatvorenim prostorima. Stariji ljudi ih nose, a oni mlađi znaju prkositi pa zaraditi i kaznu zbog kršenja odredbi - priča nam Josip o svakodnevici austrijske prijestolnice u danima popuštanja izolacije
Kao i u drugim sredinama, i u Beču ima skeptika koji krizu oko koronavirusa smatraju farsom, spominju veliki broj ljudi koji umiru od pušenja,gripe ili abortusa. Unatoč tomu, svo vrijeme trajanja izolacije građani Austrije, uglavnom su bili disciplinirani, što je urodilo plodom. Sada je tu bojazan od onoga što ih čeka:
-Veliki broj Bečana je svjestan da život više neće biti kao prije. Strah od recesije je prisutan, pothranjen neizvjesnošću od budućnosti. Više od 200 tisuća ljudi ostalo je bez posla, što je rekordna povijesna brojka, još tamo od 1946. godine. Uz 300 tisuća koliko je bilo prije koronavirusa, sada je broj nezaposlenih premašio 500 tisuća. Virus je utjecao značajno na gospodarstvo. Veliki su gubitci u turizmu, sportu, kulturi... Veliki broj njegovateljica koje rade u Beču dolaze iz istočnog bloka, računa se da ih je negdje oko 70 tisuća, a pogotovo iz Rumunjske. Mađarske vlasti im ne dopuštaju prolazak u Austriju, tako da se stvorio veliki problem s njegom starijih i nemoćnih osoba. Nadajmo se da dolaze bolji dani. Prema najavama, frizeri i mesari mogli bi početi raditi od 1. svibnja, a očekuje se da će tada krenuti i sportska natjecanja. Prema najavi, maturanti će u školu od 4. svibnja. Generalnom, škole i restorani koji će raditi do 23 sata otvaraju se 15. svibnja. Datum je to kada bi se otvorile i crkve i počele služiti mise - prenosi nam Josip najnovije vijesti vezane uz COVID - 19 iz glavnog austrijskog grada.
Prelazak granice je, otkriva dalje, moguć za radnike koji svakodnevno putuju u Austriju na posao, a razmišlja se o otvaranju granice prema Njemačkoj, odakle u Austriju stiže više od 50 posto turista. Kancelar Sebastian Kurz apelira da ljudi ostanu u Austriji ove godinu i na taj način pomognu turizam koji trpi velike gubitke. Otvaranje granica ovisit će o stanju u zemljama koje okružuju Austriju.
Josip je inače jako vezan za Dubrovnik pa svaki mjesec dođe doma. Planirao je tako i 13. ožujka, ali zbog situacije nije bio u mogućnosti, a otkazan je i njegov nastup 4. travnja u Zagrebu. Posebno mu je žao što je otpao nastup za blagdan Svetog Josipa u Stonu koji ove godine ionako prolazi bez kamenica.
O tome kako je provodio vrijeme u izolaciji Josip kaže:
- Dan mi počinje sa gimnastikom i molitvom,tako je bilo i u proteklo vrijeme. Pio sam dosta tekućine, čaja i vode, jačao imunitet i svaki dan kuhao objed....U početku sam išao svaki dan u butigu, a onda sam kupnju sveo na dva puta u tjednu. U austrijskim butigama najviše voća i povrća bilo je iz Italije i Španjolske, a najmanje iz Austrije, što je bilo zastrašujuće, kao i u Hrvatskoj - priča nam Josip.
Za vrijeme izolacije Josip je spremao i materijal za knjigu uz 35 godina Dubrovačkih kavaljera koje je osnovao sa Markom Majkovicom.
- Svirao sam, čitao knjige i portale, slušao moj omiljeni Radio Dubrovnik(Baštinu, Kantun, Radio kavanu…),HKR,Glas Hrvatske, a i gledao u početku previše vijesti na HRT-u. Dani su letjeli... Pješačio sam po 5 kilometara dnevno, a povremeno vozio i bicikl. Morao sam otkazati osobne nastupe, Dubrovačkih kavaljera, i sastava JUJ, u kojem djelujem već par godina. JUJ je lani pratio poznatu književnicu Anu Schoretits iz Gradišća na promociji knjige poslovica „Ki nosi ne prosi“u organizaciji Maje Mozare iz Hrvatske matice iseljenika u Trstenome i Dubrovniku - prisjetio se Josip.
Pitali smo sugrađanina i o jedinstvenom glazbeno-literarnom putovanju od Beča do Trstenog čiji je cilj bio mnogima približiti zanimljivu prošlost i sadašnjost te ljepote drevnog Trstenog:
- Novinar iz dnevnog lista Kurier Uwe Mauch pratio me u Trsteno, i tako je nastalo 'Putovanje u Trsteno', gdje on čita svoj tekst, a ja ga pratim s autorskim pjesmama. Prošle godine smo nastupili u Zagrebu u Austrijskom forumu, a 1.svibnja ove godine trebali smo nastupiti u Trstenome kao i u Gradu. Ostavljamo to za neka bolja vremena - kaže nam dubrovački kantautor.
Josip svaki slobodni trenutak provodi u zavičaju za koji mu srce kuca:
-Moja pjesma „Jedna je Hrvatska“ nastala je prije 30 godina.Kako je proslaviti? Najsretniji dani su mi u Trstenome i u Gradu - dodaje Čenić.
Posebno ga raduje suradnja s Gradišćanskim Hrvatima, Hrvatskom maticom iseljenika, KC Dubrava, pjesnicima u Rešetarima i mađarskom Koljnofu. Prije dvije godine nastupio je u Karaševu u Rumunjskoj, gdje živi naša manjina. Pratili su ga pjesnik Mišo Mijo Bijuklić i Matko Dišipulo, bivši Linđovac.
O tome planira li povratak i rodni grad kaže:
-Jednog lijepog dana ću se vratit Doma za stalno, ali kad - ne znam. Ponekad čujem svoju pjesmu na radiju Dubrovnik “Uvijek ti se vraćam Dubrovniče moj“ i bude mi milo oko srca.