Usred ratne magle može biti teško vidjeti put naprijed. Vijesti s bojišta, ugašena diplomatska buka, emocija ožalošćenih i raseljenih; sve ovo može biti previše za staviti perspektivu u racionalni okvir. Odmaknimo se na trenutak i razmislimo kako bi se sukob u Ukrajini mogao odigrati. Koji su neki od mogućih scenarija koje ispituju političari i vojni planeri? Malo tko može sa sigurnošću predvidjeti budućnost, ali evo nekih potencijalnih ishoda koje nudi James Landale, diplomatski dopisnik za BBC. Većina je mračna, prenosi Slobodna Dalmacija.
Kratki rat
Prema ovom scenariju, Rusija eskalira svoje vojne operacije. Više je neselektivnih topničkih i raketnih udara diljem Ukrajine. Ruske zračne snage - koje su dosad igrale skromnu ulogu - pokrenule su razorne zračne napade. Masovni cyber-napadi haraju Ukrajinom, ciljajući ključnu nacionalnu infrastrukturu. Opskrba energijom i komunikacijske mreže su prekinute. Tisuće civila umire. Unatoč hrabrom otporu, Kijev pada za nekoliko dana. Vlada je zamijenjena promoskovskim marionetskim režimom. Predsjednik Zelensky je ili ubijen ili bježi, u zapadnu Ukrajinu ili čak u inozemstvo, kako bi uspostavio vladu u egzilu. Predsjednik Putin proglašava pobjedu i povlači neke snage, ostavljajući dovoljno iza sebe da zadrži određenu kontrolu. Tisuće izbjeglica nastavlja bježati na zapad. Ukrajina se pridružuje Bjelorusiji kao država-klijent Moskve.
Ovaj ishod nipošto nije nemoguć, ali ovisit će o nekoliko čimbenika koji se mijenjaju: ruske snage bolje djeluju, više trupa je raspoređeno i izniman borbeni duh Ukrajine blijedi. Putin bi mogao postići promjenu režima u Kijevu i kraj zapadne integracije Ukrajine. Ali svaka proruska vlada bila bi nelegitimna i ranjiva na pobunu. Takav bi ishod ostao nestabilan, a izgledi za ponovno izbijanje sukoba bili bi visoki.
Dugi rat
Možda je vjerojatnije da se ovo razvije u dugotrajan rat. Možda ruske snage zaglave, sputane niskim moralom, lošom logistikom i nesposobnim vodstvom. Možda je ruskim snagama potrebno dulje da osiguraju gradove poput Kijeva čiji se branitelji bore s ulice na ulicu. Slijedi duga opsada. Sukobi postaju sve sličniji dugoj i brutalnoj borbi Rusije 1990-ih da zauzme i uvelike uništi Grozni, glavni grad Čečenije.
Čak i nakon što ruske snage postignu određenu prisutnost u ukrajinskim gradovima, možda će se boriti za održavanje kontrole. Možda Rusija ne može osigurati dovoljno vojnika da pokrije tako golemu zemlju. Ukrajinske obrambene snage transformiraju se u učinkovitu pobunu, dobro motiviranu i podržanu od strane lokalnog stanovništva. Zapad i dalje osigurava oružje i streljivo. A onda, možda nakon mnogo godina, s možda novim vodstvom u Moskvi, ruske snage na kraju napuštaju Ukrajinu, pognute i krvave, baš kao što su njihovi prethodnici napustili Afganistan 1989. nakon desetljeća borbe protiv islamističkih pobunjenika.
Europski rat
Je li moguće da bi se ovaj rat mogao izliti izvan granica Ukrajine? Predsjednik Putin mogao bi nastojati povratiti više dijelova bivšeg ruskog carstva slanjem trupa u bivše sovjetske republike poput Moldavije i Gruzije, koje nisu dio NATO-a. Ili bi jednostavno moglo doći do pogrešnih proračuna i eskalacije. Putin bi mogao proglasiti zapadne isporuke oružja ukrajinskim snagama činom agresije koji zahtijeva odmazdu. Mogao bi zaprijetiti slanjem trupa u baltičke države – koje su članice NATO-a – poput Litve, kako bi uspostavile kopneni koridor s ruskom obalnom eksklavom Kalinjingradom.
To bi bilo iznimno opasno i riskiralo bi rat s NATO-om. Prema članku 5. povelje vojnog saveza, napad na jednu članicu je napad na sve. Ali Putin bi mogao riskirati ako smatra da je to jedini način da spasi svoje vodstvo. Kada bi možda bio suočen s porazom u Ukrajini, mogao bi biti u iskušenju daljnje agresije. Sada znamo da je ruski čelnik spreman prekršiti dugogodišnje međunarodne norme. Ista se logika može primijeniti na upotrebu nuklearnog oružja. Ovog je tjedna Putin stavio svoje nuklearne snage u višu razinu pripravnosti. Većina analitičara sumnja da to znači da je njihova upotreba vjerojatna ili neizbježna. Ali to je bio podsjetnik da ruska doktrina dopušta moguću upotrebu taktičkog nuklearnog oružja na bojnom polju.
Diplomatsko rješenje
Može li, unatoč svemu, ipak postojati moguće diplomatsko rješenje?
"Oružje sada govori, ali put dijaloga uvijek mora ostati otvoren", rekao je glavni tajnik UN-a António Guterres. Dijalog se svakako nastavlja. Francuski predsjednik Macron razgovarao je telefonom s predsjednikom Putinom. Diplomati kažu da se neće prestati utjecati na Moskvu. I, iznenađujuće, ruski i ukrajinski dužnosnici su se sastali radi razgovora o granici s Bjelorusijom. Možda nisu puno napredovali. No, pristankom na pregovore, čini se da je Putin barem prihvatio mogućnost dogovornog prekida vatre.
Ključno je pitanje može li Zapad ponuditi ono što diplomati nazivaju "off rampom", američki izraz za izlaz s velike autoceste. Diplomati kažu da je važno da ruski čelnik zna što bi bilo potrebno da se sankcije Zapada ukinu kako bi sporazum kojim bi spasio obraz bio barem moguć.
Razmotrite ovaj scenarij. Rat ide loše po Rusiju. Sankcije počinju uznemiravati Moskvu. Protivljenje raste kako se vreće za trupla vraćaju kući. Putin se pita je li uzeo prevelik zalogaj. Procjenjuje da bi nastavak rata mogao biti veća prijetnja njegovom vodstvu nego poniženje njegovog okončanja. Kina intervenira, vršeći pritisak na Moskvu da napravi kompromis, upozoravajući da neće kupovati rusku naftu i plin ako ne deeskalira. Dakle, Putin počinje tražiti izlaz. U međuvremenu, ukrajinske vlasti vide kontinuirano uništavanje svoje zemlje i zaključuju da bi politički kompromis mogao biti bolji od tako razornog gubitka života. Dakle, diplomati se angažiraju i dogovor je sklopljen. Ukrajina, recimo, prihvaća ruski suverenitet nad Krimom i dijelovima Donbasa. Zauzvrat, Putin prihvaća ukrajinsku neovisnost i njezino pravo na produbljivanje veza s Europom. Ovo se možda ne čini vjerojatnim. Ali nije izvan okvira uvjerljivosti da bi takav scenarij mogao proizaći iz olupine krvavog sukoba.
Putin svrgnut
A što je sa samim Vladimirom Putinom? Kada je započeo svoju invaziju, izjavio je: "Spremni smo za svaki ishod."
Ali što ako je zbog tog ishoda izgubio moć? To bi se moglo činiti nezamislivim. Ipak, svijet se posljednjih dana promijenio i o takvim stvarima se sada razmišlja. Profesor Sir Lawrence Freedman, emeritus profesor ratnih studija na Kings Collegeu u Londonu, napisao je ovog tjedna: "Sada je vjerojatno da će u Moskvi doći do promjene režima kao i u Kijevu."
Zašto bi rekao nešto takvo? Pa, možda Putin vodi katastrofalan rat. Poginu tisuće ruskih vojnika. Gospodarske sankcije grizu. Putin gubi podršku javnosti. Možda postoji prijetnja narodne revolucije. Koristi ruske unutarnje sigurnosne snage za suzbijanje te opozicije. Ali sve to krene nizvodno i dovoljno pripadnika ruske vojne, političke i ekonomske elite okreće se protiv njega. Zapad jasno daje do znanja da će, ako Putin ode i bude zamijenjen umjerenijim vođom, Rusija doživjeti ukidanje nekih sankcija i obnovu normalnih diplomatskih odnosa. Dolazi do krvavog udara u palači i Putina izbacuju vani. Opet, ovo se možda trenutno ne čini vjerojatnim. Ali možda neće biti nevjerojatno ako ljudi koji su dosad imali koristi od Putina prestati vjerovati da on može braniti njihove interese.
Zaključak
Ovi se scenariji međusobno ne isključuju – neki bi se mogli kombinirati kako bi proizveli različite ishode. Ali kako god se ovaj sukob odigrao, svijet se promijenio. Neće se vratiti na status quo ante. Odnos Rusije s vanjskim svijetom bit će drugačiji. Europski stavovi o sigurnosti bit će transformirani. A liberalni, međunarodni poredak utemeljen na pravilima možda je jednostavno ponovno otkrio čemu je uopće služio.