Iz Amerike došla u Dubrovnik pa se pokajala. Evo što joj se nije svidjelo u našem gradu

Gigi Chow preselila se u Dubrovnik 2021. kao digitalni nomad, no vjerojatno neće ostati.

“2016. sam dala otkaz na mjestu menadžerice u vladinoj agenciji u San Franciscu i odlučila putovati. Moji prijatelji i obitelj bili su šokirani što sam napustila stabilan posao i plaću,” prisjeća se Chow. Ona i njen partner planirali su putovati 18 mjeseci, a potom se vratiti u San Francisco, piše N1.

Između 2016. i 2021. proputovali su Europu, Aziju i latinsku Ameriku, piše Chow za Business Insider.

“Kada se sve zatvorilo zbog pandemije, bili smo u Barceloni i ostali smo tamo do ponovnog otvaranja granica. Vratili smo se u SAD 2021., ali nismo planirali dugoročno ostati,” kaže ona.

Život u San Franciscu

Chow je odrasla u San Franciscu, a tamo joj živi i obitelj.

“Nigdje ne možete izbjeći beskućnike, no problem beskućništva u San Franciscu došao je do nevjerojatnih razina. Nisam mogla izvesti psa u šetnju jer su posvuda bili šatori,” prisjeća se ona. “Mnogo je i zločina. Kada smo se vratili 2021., provale u automobile bile su toliko česte da su ljudi počeli na prozorima ostavljati poruke gdje mole provalnike da im ne diraju automobil jer u njemu nema ništa vrijedno.”

Chow je nakon udaje za svog supruga razmišljala o trajnom povratku u San Francisco, no situacija u gradu nije se popravila. Bili su iscrpljeni od konstantnih putovanja i željeli su se negdje skrasiti.

Odluka o Dubrovniku

“Dubrovnik smo posjetili dvaput, 2016. i 2019. Mnogi Hrvati govore engleski, što je veliki plus,” kaže Chow.

Znali su da se u Hrvatskoj može dobiti viza za digitalne nomade. Stranci s kojima je razgovarala rekli su joj da se pravo na boravak može dobiti relativno jednostavno dokle god zarađuje najmanje 2.300 eura mjesečno.

“Došli smo u ožujku ove godine na tromjesečnoj turističkoj vizi. Duži boravak u Dubrovniku mnogo je drugačiji od tek turističkog posjeta,” govori ona.

Pronašli su stan za kratkoročni najam koji im je odgovarao, a životni troškovi mnogo su niži nego u San Franciscu.

“Volim sporiji životni ritam Dubrovnika. Grad je čist i nije nam potreban automobil. To je malo mjesto tako da su me ljudi nakon nekog vremena počeli prepoznavati, što mi je bilo jezivo,” rekla je.

San Francisco ima toliko stanovnika da se svi mogu slobodno kretati, a nitko ih ne prepoznaje, dodaje.

“Dubrovnik je turističko mjesto. Lokalnih stanovnika je malo, a obitelj koje tu žive, tu su već generacijama. Svi se međusobno poznaju i ja se zaista ističem,” kaže. “Nova sam u gradu, ali sam i azijskog podrijetla. Iskusila sam ono što zovem ‘nenamjernim rasizmom.’ Ne mislim da je postojala ikakva zla namjera, no bilo je komentara i gesti.”

Ljudi su ju pitali otkud je, a kada bi odgovorila da je rođena i odrasla u Kaliforniji, najčešće bi čula da “ne izgleda kao Amerikanka.”

“Potom bi gestikulirali prema mojim očima, koje su azijskog oblika. Morala sam objasniti da su moji roditelji Kinezi,” kaže. “Ne vrijeđa me to, ali uzimala sam zdravo za gotovo to što sam uvijek bila prihvaćena u San Franciscu koji je multikulturalan grad. Dubrovnik to nije.”

Ograničene pogodnosti za stanovnike

Chow ne kuha, kaže, i restorani su joj vrlo važni.

“Kao turistkinja nisam o tome razmišljala, no kad sam počela tu živjeti, bila sam iznenađena skupoćom hrane. Mnogi restorani orijentirani su na turiste,” rekla je. “Nije kao na Tajlandu gdje je hrana, za turiste ili lokalce, jeftina i dobra. Mnogo stvari koje sam jela u Dubrovniku rade se za turiste koji dođu jednom. Lokalci jedu kod kuće jer su restorani preskupi.”

Chow putuje sa svojim psom, a kaže da je Dubrovnik toliko malen da za njega postoji samo jedan veterinar i bolnica za životinje.

“Navikla sam guglati veterinare i pronaći ih 10 unutar par kilometara. Mogla sam birati i provjeravati recenzije. Ovdje moram prihvatiti što se nudi i nadati se najboljem,” kaže ona.

Chow preporučuje strancima koji razmišljaju o preseljenju u Dubrovnik da kontaktiraju zajednice stranaca u zemlji.

“Ima mnogo stranica na Facebooku i Instagramu. Pronađite ljude koji su u sličnoj situaciji, a oni će vam reći što možete očekivati od grada. Dobit ćete mnogo realističniju sliku nego da sami guglate.”

Chow i njen muž vjerojatno će se po isteku tromjesečne vize preseliti u istočnu Aziju i neće tražiti vizu za nomade, piše N1.