Uskoro će na tržište Europske unije, a tako i Hrvatske, doći revolucionaran lijek, u obliku injekcija, protiv debljine, a koji se u SAD-u već koristi, piše Slobodna Dalmacija.
Tu nam je informaciju rekla prof. dr. sc. Sanja Klobučar Majanović, specijalistica endokrinologije i dijabetologije s KBC-a Rijeka, koja je ujedno i dopredsjednica Hrvatskog društva za debljinu.
- Ti će se lijekovi, kako se pretpostavlja, moći dobiti uz nadoplatu, a radi se o do sada najboljim lijekovima protiv debljine. Prema dosadašnjim kliničkim studijama, taj lijek može dovesti, za godinu dana, do prosječnoga gubitka tjelesne težine od 17 posto. Radi se o lijeku koji smanjuje apetit pa se uz pomoć njega osoba lakše može pridržavati dijete.
Dakle, osoba koja ima 100 kilograma, uz pomoć tih injekcija, pod medicinskim nadzorom, može izgubiti i do 17 kilograma, a možda i više. Pacijent sam sebi daje injekcije, ali uz obveznu i redovitu liječničku kontrolu. Za sada lijek nije dostupan u RH, no čim ugleda svjetlo dana u EU-u, treba ga očekivati i na hrvatskom tržištu. Taj lijek bit će revolucija u liječenju debljine ili pretilosti - kazuje dr. Klobučar Majanović.
Sjedi i - jedi!
Razlog zbog kojeg smo nazvali našu sugovornicu je istraživanje koje je proveo Eurostat, a po kojemu je Hrvatska vodeća u Europi po broju odraslog stanovništva koje ima višak kilograma i, prema tom istraživanju, čak 65 posto odraslog stanovništva u RH ima višak kilograma. Po istom istraživanju i muškarci i žene prvi su u Europi po prekomjernoj težini.
- To je strašno i zaista neočekivano. Kada govoromo o preuhranjenosti, moramo znati da su preuhranjene one osobe čiji je indeks tjelesne mase od 25 do 30, dok za one koje imaju indeks veći od 30 kažemo da su debele ili pretile osobe. Preuhranjenost i debljina zajedno daju prekomjernu tjelesnu masu - kaže dr. Klobučar Majanović.
- Debljina je zasigurno odraz načina života. Ljudi u svoj organizam unose puno kalorija, šećera, masti, odnosno jede se puno više, a te se kalorije sve manje troše. Vodi se "sjedalački" način života, ljudi provode više vremena na kauču nego u prirodi, sjede za vrijeme radnog vremena i jedu u neprimjerene sate - kazuje naša sugovornica.
Osim kod odraslih, sve veći problem je i pretilost kod djece, ima ih sve više s prekomjernom težinom.
- Djeca se pogotovo za svoju dob premalo kreću. I dok su prije svoje slobodno vrijeme provodili na otvorenome, u igri, u kojoj su se trošlile kalorije, danas djeca sjede za računalom, s mobitelom, virtualno se druže i jako malo vremena provode vani, u igri, gdje bi izgubili kalorije koje su unijeli tijekom dana. Uz to, vrlo često se nezdravo hrane, jedu brzu hranu, koja je masna i nezdrava, i na taj način dobivaju višak kilograma - iznosi nam dr. Klobučar Majanović.
Upravo je debljina kod djece ono što najviše zabrinjava.
- U posljednjih 15 godina u RH debljina kod djece značajno je porasla. Pa tako sada imamo velik broj djece s prekomjernom tjelesnom masom. Tamo 2003. godine imali smo u RH 20,8 posto djece s prekomjernom tjelesnom masom, a 2015. taj je postotak već bio 35 posto. Takav je postotak i na svjetskoj razini, i to najviše zabrinjava, jer to znači da 35 posto djece u RH, ali i u svijetu, ima prekomjernu tjelesnu masu - govori nam dr. Klobučar Majanović.
Čarobni štapić
Većina onih koji su svjesni svoje pretilosti i koji bi htjeli smršavjeti žele od liječnika dobiti čarobni štapić da bi one kilograme koje su dobili "bez po muke", isto tako "bez po muke" skinuli. No, to u pravilu ne ide tako, jer je puno lakše kilograme dobiti negoli ih izgubiti.
- Nažalost, ne postoji čarobni štapić, kao ni čarobna tableta. Proces mršavljenja je dug i iscrpljujući, odnosno depresivan, jer osoba ne gubi kilograme onom dinamikom kojom bi htjela, odnosno onom dinamikom kojom je kilograme dobila. No, ljudi teško mijenjaju svoje navike i ne odriču se lako hrane koju su navikli jesti - kazuje dr. Klobučar Majanović.
Kako ljudi reagiraju kada nakon duge kure mršavljenja izgube značajne kilograme?
- Pa, reagiraju kao mala djeca kada se raduju. Svjesni su toga da su sebi na taj način poboljšali kvalitetu života, da se osjećaju poletnije, kao da su ponovno rođeni i budu vrlo sretni. Dok su bili pretili, bili su, nažalost, stigmatizirani, odbacivani od društva. Teže su dobivali posao, a kada bi ga i dobili, bili bi slabije plaćeni. Nisu mogli ići na more, jer su se "sramili sebe", odnosno svoga tijela, zatvarali su se u kuće, stanove. I što se tada događalo? Ostajali su sjediti kod kuće, "strašili" su se vanjskog svijeta i jeli su. To je jedan začarani krug i onaj tko iz njega iziđe vrlo je sretan - navodi dr. Klobučar Majanović.
Mnogi ljudi ne razmišljajući jedu, nisu ni svjesni toga da jedu i što jedu. Nisu ni svjesni da u grickalicama, kruhu, zaslađenim sokovima ima puno kalorija. I na taj način te kilograme dobivaju godinama, a istovremeno ne razmišljaju što na taj način rade svom organizmu. Debljina je bolest i ona nije samo stvar volje. Oni koji su pretili što prije se moraju odlučiti na promjenu životnih navika, s kojima će onda poboljšati svoj život. Ne trebaju očekivati brze rezultate, jer bez promjena navika života i prehrane nema rezultata u mršavljenju - zaključuje prof. dr. sc. Sanja Klobučar Majanović, piše Slobodna Dalmacija.
Skladištenje
U ljudskom organizmu su 'stari geni', odnosno geni naših predaka, još iz špiljskog doba.
- Da, u nama su geni špiljskog čovjeka, kada je on živio u špiljama i kada nije bilo dovoljno hrane. Tada je taj naš predak jeo ono što bi ulovio, ali nije bio u mogućnosti sebi i svojoj obitelji omogućiti redoviti, svakodnevni obrok jer uvijek nije bilo lovine. I tako je taj naš špiljski predak razvio genetski kod koji je dizajniran tako da 'skladišti hranu' u organizmu, kako bi što dulje bio sit, odnosno da što dulje ne bi osjećao glad. I danas je naš organizam sklon 'skladištiti hranu', samo što mi danas imamo hrane u izobilju, možemo jesti kada god to poželimo i nemamo problem gladi. Naravno, taj naš predak se puno više od današnjeg čovjeka i kretao, jer je stalno išao u potragom za hranom, pa je tako trošio kalorije, a mi danas u 'potragu' za hranom idemo najdalje do frižidera ili samoposluge - kazuje dr. Klobučar Majanović.
Hrana kao nagrada
Debljina je vrlo kompleksna i ne može je se promatrati samo kroz nečiju glad.
- Ne, u značajnom broju slučajeva ljudi ne jedu zato što su gladni, već zato što im hrana znači nagradu, utjehu i ugodu. Dođu kući umorni s posla i kako bi se malo opustili, oni jedu, iako u tom trenutku ne moraju biti nužno gladni. I oni u tom osjećaju dok jedu uživaju, ali to je kratkotrajan osjećaj koji traje dok jedu.
Čim pojedu ono što su naumili, u pravilu ljudi sebe 'mrze', jer se tada počinju ljutiti što su toliko pojeli. I ono što je najvažnije, u takvim trenucima jedu onu hranu koju bi najmanje smjeli jesti, a to je masna i slatka hrana, koja stvara najbolju ugodu - govori dr. Klobučar Majanović.
Izgubila 100 kilograma
Radila sam i s osobama i od 250 kilograma težine, toliko teškima da ih nismo mogli izvagati na starim ili 'normalnim' vagama. Sjećam se jedne gospođe koja je imala 205 kilograma i koja je uz pomoć operativnog zahvata, ali i snagom svoje volje, svojom odlučnošću izgubila više od 100 kilograma težine. Drugi su znali izgubiti i više od 50 kilograma. Jednostavno, izbacili su masnu i slatku hranu, gazirane sokove, prestali su jesti u neke 'čudne' sate, prestali su unositi ogromne količine hrane u svoj organizam i počeli su jesti voće, povrće, cjelovite žitarice... - kaže dr. Klobučar Majanović.