Tursku je nešto iza četiri sata u noći pogodio razoran potres jakosti 7,8 stupnjeva prema Richteru. Zemlja je to u kojoj se nalazi i nekoliko hrvatskih sportaša, a među njima su i četiri nogometaša koji igraju u prvom razredu tamošnjeg nogometa. Tomislav Glumac i Antonio Mršić članovi su Ümraniyespora, kluba iz istanbulske četvrti, dok Robert Murić i Domagoj Pavičić igraju u Konyasporu.
U ponedjeljak ujutro iz Turske nam se javio Pavičić, koji je u Konyju stigao prošlog ljeta iz Rijeke, piše Jutarnji list.
- Trenutačno sam u Istanbulu, stigli smo sinoć oko tri sata u noći, imali smo problema s letom. Ovdje se nije ništa osjetilo, a kada sam se probudio imao sam sto poruka na mobitelu sa svih strana. Još uvijek sam u hotelu, a večeras smo trebali igrati utakmicu, no bit će otkazano. Supruga mi je u Konyji, ali rekla mi je da nije ništa osjetila, nije bilo ništa strašno - kaže nam Pavičić.
Njegov i Murićev Konyaspor danas od 18 sati trebao je igrati protiv Fenerbahčea, ali sve sportske aktivnosti padaju duboko u drugi plan uslijed ove velike katastrofe.
- Taman smo krenuli nazad prema Konyji (udaljena 500-tinjak kilometara od epicentra potresa nap.a). Utakmica je odgođena, vraćamo se kući, nitko ne može vjerovati što se dogodilo. Gledamo i pratimo što se događa, vidimo na vijestima da je sve više umrlih, užas. Koliko čujem u Konyji se nije praktički ništa osjetilo, nema štete. Što se tiče budućih događanja, ne zna se ništa, čekamo informacije - rekao je Murić.
Badžim: Šok nakon buđenja
Roko Badžim, hrvatski košarkaški reprezentativac igra u turskom Konyasporu, a Konya je smještena u središnjoj Turskoj, 400-tinjak kilometara od Gaziantepa. Badžim je ovako prenio dojmove apokaliptične noći na granici Turske i Sirije.
"Potres je bio jako daleko od nas tako da ga mi u Istanbulu nismo osjetili, ali smo svi pod velikim dojmom. Dolje je apsolutni kaos. Tek je svanulo i tek ćemo vidjeti prave razmjere tragedije. Linije su toliko opterećene da tko i je tamo, ne možemo ga dobiti. Vlasti dodatno apeliraju da se ne opterećuju veze. Država situaciju drži pod kontrolom, sve je preusmjereno prema tamo. Nažalost, s potresima imaju dosta iskustva. Na području pogođenom potresom je 11-12 velikih gradova, najveći ima 2 milijuna stanovnika. Činjenica je da je to najsiromašniji dio Turske, ima zgrada koje su građene bez ikakvih standarda. Vjerojatno će brojke stradalih biti puno veće."
Inače, Istanbul je zadnja dva dana u blokadi zbog velikog snijega. Zrakoplovi ne lete, a ture iz Hrvatske su otkazane. Iako je jak potres, magnitude 7,9, bio 1000 kilometara udaljen od Istanbula, cijela Turska proživljava strašne trenutke. Strah je velik jer poginulo je više od tisuću ljudi, mrtvi se i dalje izvlače ispod ruševina, a mnogi stanovnici Istanbula imaju rodbinu na jugu zemlje. Linije su u prekidu pa se s njima ne mogu ni čuti Loše vrijeme dodatno otežava situaciju.
Balota: Jasno je da nas je sve strah
Nihat Balota i Kemal Karakaš rade u Istanbulu, prvi je suvlasnik jednog poduzeća, rođen je u Istanbulu, roditelji su mu odmah po njegovu rođenju doselili u Tursku, drugi ima svoj obrt za prijevoz kombijem po cijeloj Turskoj, donosi Jutarnji list
- Ekipe Hitne pomoći od ranog jutra idu na granicu jer se strahuje da je puno ljudi ostalo pod ruševinama. Jasno da nas je sve strah, jer u Turskoj se još svi sjećaju velikog potresa otprije 150 godina. Znalo je biti manjih potresa u okolnim gradovima, koje smo osjetili i mi u Istanbulu i to ne može čovjeku biti svejedno. Pa uopće pomisao na ovako jak potres je grozna. Sad je važno pomoći ljudima – kaže Nihat, koji zajedno s kolegama prikuplja pomoć u odjeći i namirnicama za potresom pogođeno područje.
Ovaj potres jedan je od najsnažnijih u Turskoj od potresa 17. kolovoza 1999. godine, u kojem je poginulo 17.000 ljudi, uključujući tisuću u Istanbulu.
Kemala Karakaša poznaje većina onih koji s prostora nekadašnje Jugoslavije putuju u Tursku jer usmenim predanjem ga preporučuju za prijevoz. – Svi me sad zovu i zabrinuto pitaju kako smo. Kažem da smo dobro, jer neću nikoga uznemiravati. Istina jest da smo fizički dobro, ali nam nikako nije svejedno i sad svi gledamo kako pomoći i nadamo se da neće biti novih podrhtavanja tla – zaključuje Kemal.
Turski radnik u Zagrebu: Nitko mi se ne javlja
Semih, turski radnik u Zagrebu, otkad je čuo za potres pokušava stupiti u kontakt s rodbinom i bližnjima u svojoj domovini, ali zasad ne uspijeva: - Čekam svoje da mi se jave. Čekam na informacije da mi netko javi što se događa. Vjerojatno nema ni signala, a možda me nitko ne može ni nazvati jer su zauzeti spašavanjem - zabrinuto nam otkriva Semih. - Ne znam što da kažem, ne znam. Jako velika katastrofa - zaključuje.
