Usprkos suprotnim zaklinjanjima državnih dužnosnika, Hrvatsku je s uvođenjem eura zapljusnuo pravi plimni val novih poskupljenja. Poskupilo je doslovce sve i posvuda: od kava i cigareta, preko kruha i benzina do jogurta i parkinga. Kako će to utjecati na inflaciju koja je u našoj zemlji već službeno dosegnula skoro 14 posto, ostaje vidjeti, piše Slobodna Dalmacija.
Premda se mudro vrhovništvo nadalo da će trgovci prilikom preračunavanja cijena iz kuna u euro iste plemenito i samoinicijativno zaokruživati na manje iznose, to nekim čudom nikome od njih nije palo na pamet, premda smo kao narod poznati po filantropiji.
Sad se na razini Vlade i inspektorata sazivaju maratonski sastanci, glumi dramatične pregovore s trgovačkom branšom i demagoški prijeti praznim puškama, dok građani svake minute masno plaćaju još jednu ortodoksnu državnu nebrigu, neodoljivo nalik na sramotne ruševine Banije.
Da stvar bude apsurdnija, čak ni usred tekuće euro-grabeži našem vrhovništvu još ne pada na pamet posegnuti za metodologijom koja je u mnogim državama koje su isti proces prošle davno prije nas itekako uspješno spriječila udar na građanske egzistencije te limitirala trgovačko-uslužnu pohlepu i kaos.
Riječ je o tzv. stupu srama: javnom publiciranju onih trgovaca i ugostitelja koji bez ikakvoga tržišnoga temelja dižu cijene i prelazak na euro koriste za lov u mutnom. Takva praksa ne čudi u zemlji u kojoj su i svojedobnu promjenu društvenoga uređenja mnogi zloupotrijebili za osobne probitke i kolosalnu marčapiju, no jako čudi da državne institucije i političari što nominalno zagovaraju europski red i zakonitost i danas svjesno toleriraju takve procese i interese uskoga profiterskog kruga.
Kako je u susjednoj i u mnogim stvarima uzornoj Sloveniji potpuno izbjegnut udar na novčanike građana prilikom svojedobne eurizacije? Tako što je od prvog dana u proces uvođenja europske valute, uz vladu i državne ustanove, bila aktivno uključena i tamošnja udruga za zaštitu potrošača.
Još u prosincu 2005. krenuli su u javnu kampanju pod nazivom "Eurocenti nisu sitniš", kako bi slovenske potrošače osvijestili koliko je važno odgovorno se ponašati prema svakom iznosu u novoj valuti. Najveći doprinos spriječavanju divljanja cijena u Sloveniji polučili su njihovi projekti godišnjeg nadzora cijena i javne objave crne liste proizvoda i trgovaca koji neopravdano poskupljuju.
Sami potrošači su im na internetskim obrascima dojavljivali takve negativne primjere, zajedno s preslikama svojih računa, te su ih aktivisti udruge potrošača objavljivali na svojoj web-stranici koja je tih dana obarala rekorde u posjećenosti. Trgovački lanci u deželi svaki su takav dokaz svoje sramote ubrzo pod svaku cijenu nastojali izbjeći, pa su cijene proizvoda u eurima turbo brzinom svodili u ranije realne okvire.
Slovenci su na vrijeme shvatili da je pustiti bankarima i državnim službenicima da sami nadziru trgovce i cijene isto što i pustiti lisici da sama nadzire kokošinjac. Upravo je neovisna udruga, a ne slovenska središnja banka ili Ministarstvo gospodarstva, odradila kompletan posao zaštite potrošačkih prava 2006. i 2007. godine u deželi.
Njihovo uvođenje u proces eurizacije Slovenije bio je revolucionaran čin u korist građana, ali i same države i gospodarstva: zbog izostanka većih poskupljenja u siječnju i veljači 2007. u Sloveniji je čak zabilježena deflacija. Zveza potrošnikov Slovenije na koncu je za svoj efikasan angažman prilikom uvođenja eura dobila i posebno priznanje Europske komisije, piše Slobodna Dalmacija.
Što naša udruga potrošača radi dok cijene ovih dana sveudilj divljaju? Uglavnom upozorava da je građanima podijeljeno premalo kalkulatora. Našoj vladi će, pak, za njezin neangažman u smjeru zaštite interesa potrošača možda izostati priznanje Europske komisije, ali bi mogla dobiti posebno priznanje velikih prodajnih lanaca ili trgovačke komore. Ako ništa drugo, grijehom propusta i okretanjem glave od masovnih poskupljenja omogućili su im ležerno povećanje ionako vrtoglavih profita, i to bez ikakvih lista srama ili minimalne moralne štete.