Iako je diplomirala još u kolovozu i stekla zvanje magistre socijalnog rada, koje je u Hrvatskoj izuzetno deficitarno, Riječanka Vida Fućak ne može do radnog mjesta za koje se školovala, a razlog je što je svoje zvanje stekla na ljubljanskom sveučilištu te se po povratku u Rijeku suočila s postupkom nostrifikacije diplome i bespućima hrvatske birokracije.
Za nešto što je smatrala tek pukom formalnošću ispostavilo se nepremostivim problemom koji zahtijeva vrijeme, novac i jako puno strpljenja, a sve je kulminiralo činjenicom da je izgubila garantirano radno mjesto u struci i trenutno s diplomom socijalne radnice radi u trgovačkom lancu kako bi prikupila sredstva bez kojih do priznanja diplome ne može, piše Ingrid Šestan Kučić za Novi list, prenosi Slobodna Dalmacija.
– U kolovozu sam diplomirala na Fakultetu za socijalni rad u Ljubljani i odmah sam krenula u postupak priznavanja diplome te sam se javila Agenciji za znanost i visoko obrazovanje koja to provodi, međutim u startu sam shvatila da to neće biti lako jer sam tek diplomirala i još uvijek nisam dobila originalnu diplomu, već imam uvjerenje o diplomi, a oni to ne priznaju. Također mi je rečeno kako moram potpisati izjavu da se ne namjeravam zaposliti na radno mjesto za koje sam se školovala, nego izvan struke. Sve mi to nije imalo nikakvog smisla. Uputili su me da se obratim Komori socijalnih radnika, što sam u rujnu i učinila i tamo sam pak dobila informaciju da se u Hrvatskoj mogu zaposliti bez nostrificirane diplome te da im se javim tri mjeseca prije stručnog ispita. Slušajući njih obustavila sam sve vezano za nostrifikaciju diplome. Otvorila mi se mogućnost da se zaposlim u jednom riječkom domu, a onda na dan kada sam trebala ići na razgovor za to radno mjesto, iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u dom je stigla uputa prema kojoj se socijalni radnik, koji je regulirana profesija, ne može zaposliti bez rješenja nadležne strukovne komore, priča Fućak.
'Sitnica' od pet tisuća kuna
Tako se opet našla na početku, a na radno mjesto za koje joj je vjerovala da joj je gotovo zajamčeno, jer socijalnih pedagoga na tržištu rada nema, zaposlene su dvije nekvalificirane osobe. Tada se ponovo obratila Komori i tek prilikom trećeg kontakta saznala je da joj mogu pomoći s priznavanjem diplome. Kaže da su joj tri mjeseca trebala kako bi došla do prave informacije i objašnjenja što joj točno treba da bi u Hrvatskoj mogla raditi.
– Agencija za znanost i visoko obrazovanje priznavanje inozemne diplome naplaćuje 400 kuna, a Komora traži 2.500 kuna. Pored toga moram prevesti i ovjeriti petnaestak dokumenata. Računam da će me verifikacija u konačnici stajati pet do šest tisuća kuna. Kako taj novac nemam, morala sam se zaposliti u trgovačkom lancu. Sad čekam prvu plaću kako bih mogla krenuti s cijelim postupkom. Nije mi jasno da se cijeli postupak za zanimanje koje je deficitarno ne može ubrzati. U cijeloj Hrvatskoj na tržištu rada nema socijalnih radnika, a ja s tom diplomom moram raditi u trgovačkom lancu, dok na radno mjesto za koje sam se školovala dolazi netko bez kvalifikacija, priča Fućak.
Zbog cijele situacije u kojoj se našla počela je razmišljati i o odlasku u inozemstvo što joj ranije nije bilo ni u primisli.
– Gubim volju i želju za rad u Hrvatskoj. Očito je da institucije ne shvaćaju u koju situaciju stavljaju ljude. Šalju nam poruku da nas ne trebaju. Šaljem svoj životopis izvan Hrvatske. Čini mi se da ću se prije zaposliti u inozemstvu jer koliko sam saznala još me čeka i polaganje razlike ispita, a svaki ispit košta 750 kuna. To je dodatno financijsko opterećenje, a sve zajedno mi se čini izvan svake pameti u situaciji kad imamo Bolonju i kad smo u EU-u te je sve standardizirano. Još uvijek nisam dobila original diplome jer do izdavanja originala prođe i 6 mjeseci. Također, nikako mi nije jasno da se uvjerenje o diplomiranju ne priznaje kao važeći dokument za nostrifikaciju, dok se za onoga tko je završio fakultet u Hrvatskoj priznaje za sve, navodi Fućak.
U Agenciji za znanost potvrđuju činjenicu da nostrifikaciju rade isključivo na temelju konačne javne isprave, a takav postupak objašnjavaju kao mjeru predostrožnosti, piše Novi list.
– Agencija za znanost i visoko obrazovanje u skladu s međunarodnim smjernicama, praksom, kao i u skladu s nacionalnim propisima priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija provodi isključivo na temelju konačne javne isprave kojom se dokazuje završetak visokog obrazovanja koju je izdala nadležna inozemna obrazovna institucija.
Agencija shvaća potrebe podnositelja zahtjeva za priznavanje, no s obzirom na to da ne postoje propisi koji definiraju obaveznu formu i sadržaj potvrde koju mogu izdavati visokoškolske institucije za internu (nacionalnu) upotrebu, vrlo je teško utvrditi je li riječ o vjerodostojnom dokumentu te je jednostavnija i potencijalna zlouporaba, odnosno krivotvorenje ovakvih potvrda.
Agencija ima objašnjenje
Uz navedeno, Agencija je u nekoliko navrata u postupcima priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije zaprimila potvrde na kojima navedeni naziv nije bio identičan onom koji je kasnije naveden na konačnoj javnoj ispravi (diplomi) te su se također javljale i druge neusklađenosti između ta dva dokumenta, kao što su datumi, klasne oznake, broj studenta i slično.
U svim tim slučajevima, Agencija bi, da je prihvatila potvrdu kao konačan i relevantan dokument u postupku priznavanja, snosila pravnu odgovornost, a da nije postupila u skladu s propisima, odnosno tražila konačnu javnu ispravu, pojašnjavaju u Agenciji.
Dodaju i da Agencija u slučajevima kada podnositelj zahtjeva dostavi potvrdu o stjecanju inozemne visokoškolske kvalifikacije može izdati potvrdu o tome da je zaprimila zahtjev za pokretanje postupka priznavanja te da će se rješenje donijeti po primitku inozemne diplome ili može izdati mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji u kojem se navode sve informacije s kojima Agencija raspolaže o toj kvalifikaciji.
Također, napominju da temeljem Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija postupak priznavanja nije obavezan u Hrvatskoj, odnosno da poslodavci imaju diskrecijsko pravo odlučiti hoće li zaposliti osobu koja je stekla obrazovnu kvalifikaciju u inozemstvu i bez rješenja o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije.
Međutim, u objašnjenju Ministarstva rada stoji da osobe koje su stekle odgovarajuće akademsko obrazovanje za socijalnog radnika, psihologa, socijalnog pedagoga i edukacijskog rehabilitatora izvan Hrvatske, a riječ je o reguliranim profesijama, trebaju prije provođenja pripravničkog staža u djelatnosti socijalne skrbi zatražiti i ishoditi rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije od nadležne strukovne komore po čemu je očito da se diskrecijsko pravo poslodavca ne može u svim slučajevima jednako primijeniti, piše Novi list.