Ministarstvo obrane i Glavni stožer Oružanih snaga odabrali su model vojnog obučavanja mladih Hrvata. Ni dva mjeseca nisu prošla od dana kada je premijer Andrej Plenković na pitanje o uvođenju obveznog vojnog roka rekao da to ne dolazi u obzir, ali je moguć "neki tečaj kojim bi se moglo senzibilizirati ljude" do prijedloga Glavnog stožera da se, kako saznaje Jutarnji list, uvede tromjesečno obvezno Temeljno vojno osposobljavanje. To je službeni naziv iako će ga kolokvijalno gotovo svi zvati obvezni vojni rok.
Prema riječima naših sugovornika, vojno osposobljavanje bilo bi obvezno za sve mladiće kada napune 18 godina, a žene bi mogle sudjelovati dragovoljno. Za sada je samo riječ o prijedlogu MORH-a i Glavnog stožera koji tek trebaju usvojiti Vlada i Hrvatski sabor. Kako doznajemo, u vojnim krugovima smatraju da su tri mjeseca sasvim dovoljna za vojnu obuku tijekom koje bi naglasak bio na fizičkoj pripremi polaznika te svladavanju temeljenih vojnih vještina, donosi Jutarnji list
Na završetku ročnik bi trebao biti obučen za strijelca, odnosno proći osnove baratanja osobnim pješačkim naoružanjem te biti fizički pripremljen. Prema procjenama, godišnje bi na raspolaganju trebalo biti oko 17.000 mladića, a očekuje se da bi barem njih 15.000 moglo završiti vojno osposobljavanje, dok bi preostali dio završio na civilnom služenju vojnog roka zbog prigovora savjesti ili bi bili proglašeni zdravstveno nesposobnim za vojnu službu. Naši sugovornici tvrde da tromjesečna vojna obuka neće utjecati na redovito pohađanje fakultetske nastave.
U svojem prijedlogu Glavni stožer razradio je i lokacije na kojima bi se se provodila obuka ročnika. Za sada su odabrana četiri velika obučna centra, a za još dva se rade procjene. Prema prijedlogu, ročnici bili smješteni u vojarnama u Požegi, Sinju, Puli i Bjelovaru te na još dvije lokacije koje će se odabrati među vojarnama u Vukovaru, Udbini, Benkovcu i Dugom Selu. Dio tih vojarni nedavno je temeljito preuređen, neke tek treba urediti, a potrebno je sagraditi i neke nove objekte za prihvat mlade vojske. To uključuje projektiranje, provođenje natječaja, odabir izvođača i gradnju potrebnih objekata.
Vojska se 2017. godine vratila u novouređenu vojarnu 126. brigade HV-a u Sinju. U toj je vojarni do 2008. godine bilo Središte za obuku pješaštva, u kojem se provodila obuka ročnika. No, sa suspenzijom obveznog vojnog roka ukinuto je i Središte, vojska je napustila Sinj, a vojarna je 2014. godine predana Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom.
Površina vojarne je 99.295 četvornih metara i sadrži objekte za smještaj postrojbi, skladištenje materijalnih sredstava, učionice, prostor za pripremu, odnosno podjelu hrane, praonice, kotlovnicu i radionicu ukupne površine 9101 četvorni metar. Dio vojarne je i vježbalište koje je idealno za obučavanje ročnika. U ovom je trenutku u Sinju smješteno oko 250 pripadnika Inženjerijske bojne Gardijske mehanizirane brigade.
Novouređena je i vojarna Hrvatski branitelji u Puli, koja je vojnike primila 2019. godine. U njoj je predviđen smještaj za 140 pripadnika Hrvatske vojske. Ondje se trenutno nalazi Središte za besposadne zrakoplovne sustave, Opslužništvo vojarne Zapovjedništva za potporu i zapovjedništvo 4. pričuvne pješačke pukovnije Kopnene vojske.
Vojarna 123. brigade u Požegi sada je u funkciji obučavanja dragovoljnih ročnika i jedina u Hrvatskoj ima sve potrebne preduvjete za njihov prihvat. U njezinoj su okolici i vojno vježbalište Glavica i strelište Novo Selo. Vojarna Bilogora u Bjelovaru također je jedna od održavanih i u jako je dobrom stanju. Danas je u njoj, između ostalog, smještena topničko-raketna pukovnija.
U Vinkovcima je vojarna 5. gardijske brigade "Slavonski sokolovi", u kojoj je smještena Gardijska oklopno-mehanizirana brigada. I ova vojarna ima uvjete za obuku ročnika s obzirom na to da su njezini pripadnici uključeni u uvježbavanje i pripremu snaga za sudjelovanje u međunarodnim vojnim operacijama.
Dio Vojarne "Josip Jović" u Udbini rekonstruiran je 2019. i preoblikovan u obučno središte za obuku dočasnika i časnika HV-a. Prostor ove vojarne idealan je za obuku pripadnika svih rodova HV-a, pa tako i za obuku ročnika.
U vojarni Benkovac sjedište je protuzračne obrane Gardijske mehanizirane brigade. Zbog obližnjeg poligona Crvena zemlja vojarna u Benkovcu idealna je lokacija za provođenje obuke.
Vojarna "Pukovnik Milivoj Halar" u Dugom Selu namijenjena je Vojnoj policiji, u čijem je sklopu i Centar za obuku vodiča i službenih pasa "Satnik Krešimir Ivošević".
Osim smještajnih obučnih kapaciteta, potrebno je osigurati i osoblje koje će provoditi obuku. Kako doznajemo, Glavni stožer za obuku ročnika planira izdvojiti 650 vojnih instruktora.
Služenje obaveznog vojnog roka Sabor je na prijedlog Vlade suspendirao 2008. godine. Glavni je razlog što je oko 70 posto novaka podnosilo zahtjeve za civilno služenje vojnog roka zbog priziva savjesti. Civilno služenje vojnog roka postojalo bi i u novom modelu obveznog služenja, ali se model njegova reguliranja još razrađuje.
Može se očekivati da oni koji se budu pozivali na priziv savjesti ovaj put neće biti upućivani u staračke domove, bolnice i slično. Naime, ako se ponovno primijeni taj model, možemo očekivati brzu propast obvezne vojne obuke jer će se opet daleko veći postotak novaka prijavljivati za civilno služenje.
U MORH-u se nadaju da će beneficije ročnika na vojnom osposobljavanju ipak privući mlade da provedu tri mjeseca u vojsci. Prema radnom prijedlogu, ročnici bi svaki mjesec primali najmanje 700 eura naknade, a vrijeme provedeno na obuci računalo bi im se u radni staž itd.
Uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja bit će i kraj projekta Dragovoljnog služenja vojnog roka koje je uvedeno 2008. godine i dosad ga je završilo oko 10.600 ročnika. Prošle godine interes mladih za dragovoljno služenje bio je najmanji njegova pokretanja. Od prijavljenih 616 kandidata, osposobljavanje su završila samo 262.
Mnogi smatraju da bi bilo bolje sredstva koja će se utrošiti za provođenje vojnog osposobljavanja utrošiti na popularizaciju i poboljšanje uvjeta dragovoljnog osposobljavanja te na poboljšanje uvjeta rada profesionalnim vojnicima. No, sugovornici u MORH-u zagovaraju vojno osposobljavanje smatrajući da će se time zahvatiti veći broj mladog naraštaja te će ih se tako možda i veći broj odlučiti za odlazak u profesionalnu vojsku.
Osim toga, nakon završenog obučavanja svi ročnici automatski ulaze u pričuvu, koja tako dobiva daleko veći broj temeljno obučenih pričuvnika.
U ovom trenutku nije poznato koliko bi se iz državnog proračuna izdvojilo za uvođenje obveznog vojnog osposobljavanja. Prije nekoliko godina financijske su projekcije iznosile oko 70 milijuna eura godišnje. U međuvremenu se to sigurno i povećalo. Prema gruboj procjeni, trošak po jednom ročniku mogao bi se penjati i do 5000 eura. Osim vojne opreme, u to su uključeni mjesečna naknada, troškovi struje, grijanja i vode, trošak police osiguranja, trošak prijevoza kući za vikend, hrana, trošak zdravstvenih komisija... Sve to treba uvrstiti u financijsku jednadžbu pri uvođenju vojnog roka.
Na pitanje kada bi obvezno osposobljavanje moglo biti uvedeno, naši sugovornici tvrde da je mogući rok implementacije programa od jedne do tri godine, piše Jutarnji list
Uvjeravaju nas da se osposobljavanje može uvesti već 1. siječnja 2025., kako je medijima i najavljivano, ali u tom slučaju ipak sa znatnom manjim brojem novaka s obzirom na to da bi u roku od kojih deset mjeseci trebalo u potpunosti definirati model, osposobiti 50-ak instruktora, prilagoditi infrastrukturu, donijeti političku odluku, odabrati novake... Stoga nam se čini da je realnija provedba u sljedećem sazivu Sabora. Ministar obrane već je javno pozvao na opći politički i društveni konsenzus o ovoj temi, ali on će se teško postići.
Prema mnogim mišljenjima, u ovom slučaju uloga parlamenta mogla bi biti izuzetno važna. Naime, još nije jasno koja je uloga vrhovnog zapovjednika u donošenju političke odluke o uvođenju obvezne vojne obuke. Prema neslužbenim informacijama, predsjednik Zoran Milanović protivi se uvođenju tog programa jer smatra da zbog priziva savjesti neće uspjeti. S druge strane, u Vladinim krugovima prevladava mišljenje da je za uvođenje obvezne obuke dovoljna odluka saborske većine.
Naime, Sabor 2008. godine nije ukinuo, nego je zamrznuo služenje obveznog vojnog roka. Stoga se smatra da je za aktiviranje vojne obuke dovoljan prijedlog Vlade i odluka Sabora bez obzira na to što o tome misli predsjednik.
U posljednjih sedam godina ovo je već treći pokušaj uvođenja nekog oblika obveznog vojnog roka. Godine 2017. to je pokušao tadašnji ministar obrane Damir Krstičević. No, nije se otišlo dalje od pokušaja jer je otpor javnosti bio prevelik. Sljedeći je to pokušao ministar Mario Banožić 2021. godine. No, prije negoli je s tom idejom izašao u javnost, o tome nije obavijestio premijera Plenkovića i sve je vrlo brzo palo u vodu.
Sada je, u izmijenjenim geopolitičkim odnosima i kada se na 500-tinjak kilometara od Hrvatske vodi krvavi rat, pokrenut novi pokušaj. Samo je pitanje hoće li biti treća sreća ili treći ćorak.