U rujnu se obilježava mjesec podizanja svijesti o malignim bolestima kod djece. Tim nam je povodom Žana Salapić (38), rođena Kaštelanka sa zagrebačkom adresom, odlučila ispričati svoju intimnu priču o gubitku trogodišnje kćerkice Sonje koja je preminula u lipnju ove godine od posljedica leukemije, piše Slobodna Dalmacija.
- Želim skrenuti pozornost roditeljima koliko je ova bolest podmukla i rijetko se manifestira simptomatski. A kad je tako najčešće je riječ o samo nekoj vrsti neobjašnjivog umora i razdražljivosti - započela je Žena.
Njenoj kćeri je 2019. godine dijagnosticirana leukemija. Imala je samo deset mjeseci.
- Na svoju Sonjicu nikad nisam gledala kao na bolesno dijete. Za mene je ona bila zdrava, vesela, tvrdoglava, umiljata djevojčica. Od milja sam je zvala ‘naša mustra‘. Vodili smo jedan sasvim normalan život kao i sve druge obitelji. Naravno, nismo se mogli družiti i izlaziti kao što bi to činili da je situacija bila drugačija, ali imala je sve što i druga djeca.
Kad je malenoj dijagnosticirana leukemija Žana se suočila s mnogobrojnim pitanjima, najčešće s onima kako je shvatila da nešto nije u redu.
- Odgovarala bih im: ‘Nikako!‘ Sonja nije imala simptome kao što su prehlada, temperatura i nedostatak apetita. Noću se malo znojila, pretpostavljala sam da je toplo oblačim ili da se znoji zbog visoke temperature u sobi. Kad sam vidjela da joj je trbuh napet i pomalo tvrd odlučila sam je odvesti liječniku. Na hitnom prijemu u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici liječnici su je pregledali, a na prvu im ništa nije bilo sumnjivo. Dobila je čepić, obavila što je imala, no trbuh je i dalje ostao napet. Dok su je pregledavali, doktori su me pitali bezbroj pitanja: ‘Mama jeste li što primijetili? Je li bila prehlađena? Imala temperaturu? Ima li modrica? Kakav joj je apetit?...‘ Radi dodatne sigurnosti, izvađena joj je krv, napravljen rendgen i ultrazvuk trbuha. Tada sam već po izrazu lica liječnika vidjela da nešto nije dobro... Uskoro smo čuli i dijagnozu - prisjeća se Sonjina mama.
- Vaše dijete ima leukemiju. Najvjerojatnije je riječ o akutnoj limfoblastičnoj leukemiji jer su leukociti abnormalno visoki, a i slezena je povećana - kazao je liječnik majci kojoj se u tom trenutku srušio cijeli svijet.
Unatoč tome što je čuvši neočekivanu vijest problijedila, Žana i njezin suprug Nikica Knez, inače liječnik, nastojali su ostati pribrani.
- Okej, leukemija, to je izlječivo, bit ćemo mi dobro! - govorili su tješeći jedno drugog.
Sonja je istu večer nakon saznanja da ima leukemiju hospitalizirana na klinici za Tumore.
- Bila je skoro ponoć kad smo stigli. Dočekale su nas dvije predivne medicinske sestre Valerija i Jelena, pune ljubavi, podrške i razumijevanja. Vama se svijet raspada, a one vas tješe i hrabre! Oh, kakvog li olakšanja!
Odmah slijedeće jutro, krenule su pretrage, a nakon što je dijagnoza potvrđena, krenulo se s kemoterapijom.
- Ti prvi dani i tjedni bili su jako teški, emotivni i s bezbroj pitanja na koja nisam nalazila odgovore. Imala sam osjećaj da mi je život stao i da sam zarobljena ne znajući kuda idem. Žao mi je bolesnog djeteta i sina koji je ostao kući. Kako mu objasniti da mama neće biti uz njega neko vrijeme i da mu je seka bolesna? Imala sam osjećaj da mi ga je netko istrgnuo iz ruku. Nisam znala kako se ponašati, ali sam znala da moram biti jaka...
Tih prvih dana, stalno je netko ulazio i izlazio iz sobe: od medicinskih sestara, liječnika, fizioterapeuta, psihologa...
- Došao je i Zoran iz Krijesnice, a ja zasićena od pustih informacija mrmljam sebi u bradu: ‘Tko je sad ovaj, što hoće...?‘ Nisam ni slutila koliko će mi dobrog taj čovjek donijeti. Uvijek nasmijan, veseo i nenametljiv, pun podrške i razumijevanja... Što god mi je trebalo mogla sam ga nazvati i pitati. Čak i kad ne bi došao, znala sam da je tu negdje i da mogu računati na njega.
U šest mjeseci koliko je trajalo liječenje, Žana je imala osjećaj da vodi dvostruki život.
- Život u bolnici s djetetom kao i život izvan bolnice gdje morate biti oslonac drugom djetetu koje vas jednako treba. Jedno i drugo pate, svatko na svoj način. Sve prolazi, proći će i ovo, govorila sam. Tako je i tih šest mjeseci prošlo. Izašli smo iz bolnice i krenuli s terapijom održavanja koja je trajala godinu i pol dana. U početku sam bila u grču i pitala se kako ćemo mi to sad od doma, što ako se prehladi ili pokupi neku bakteriju... Jer u bolnici smo bili sigurni i pod kontrolom. Srećom, imali smo odličnu liječnicu, našu dr. Kranjčec, koja nas je pratila i uvijek bila dostupna tako da smo se brzo naviknuli na promjenu. Moram priznati da sam na svaku Sonjinu prehladu, temperaturu i promjenu u ponašanju - puhala na hladno. Bilo me jako strah! Kad smo završili s terapijom održavanja, krenula je u vrtić, a ja sam počela raditi. Promijenila sam posao i zaposlila se u udruzi Krijesnica. Uvijek sam željela pomagati i smatram da našim primjerom mogu biti podrška obiteljima čija se djeca suočavaju s malignim bolestima.
Nažalost, nedugo nakon povratka u normalan život, leukemija se Sonji opet, sasvim iznenada, vratila.
- Čak ni krvna slika koju smo napravili prije mjesec dana nije na to ukazivala, a kontrolirali smo se redovito. Sonja je dobila proljev koji je trajao dan-dva i bila malaksala. Odvela sam je na Hitnu da izvadimo krv. Pokazalo se da su joj trombociti pali. Uslijedile su opet kontrole, uz to je bila i Covid pozitivna. Istovremeno sam hrabrila i kudila samu sebe. Postavljala pitanja je li mi što promaknulo? Je li bilo nešto da nisam primijetila? Vraćala film po sto i jedan put. I tako iznova i iznova. Vrtjela sam u glavi slike i tražila odgovore... - priča Žana.
Sonja je u tom trenutku imala tri i pol godine. Osjećala je da se nešto događa, a nije znala što.
- Zbunjeno me gledala, dok bih od nje sklanjala pogled da mi ne vidi suze. Nisam je željela rastužiti. Sin više nije dječačić, porastao je, a opet je dijete. Shaćam koliko je odrastao i zreo. Istodobno sam ponosna i tužna jer je odrastao preko noći. Nije pošteno! Sada mi je bilo puno teže sabrati se i reći: ‘Idemo u još jednu borbu, moramo ući u ring da završimo igru i iz nje izađemo kao pobjednici. Već smo to jednom učinili, zašto ne bi opet!?‘ Nažalost, sve što se moglo zakomplicirati - zakompliciralo se! Međutim, zahvaljujući odličnom timu liječnika i brzoj dijagnostici, izvukli smo se. Sonja je dobro podnosila kemoterapiju te dobro reagirala na terapiju. Čak smo postigli remisiju i to već 14. dan što je izvrsno.
A onda iznenada malena Sonjica dobila je bakteriju i preminula. U samo dva dana.
- Svi smo bili u šoku. Neizmjerna tuga i bol. Neopisiva praznina. Izlazite iz bolnice, ali sami! Ostavljate svoje dijete na nekom tamo krevetu i znate da više nikada nećete zajedno ići kući. Da je nikada više nećete moći zagrliti, poljubiti... Nećete moći osjetiti vaše dijete, ni ono vas. Gdje je ona sada? Gdje je duša moje duše? A onda se pitate vjerujete li uopće u Boga? Jesam li sad ljuta na njega? Nisam! Nisam ljuta ni na liječnike jer znam da su učinili sve što je u njihovoj moći. Samo sam tužna. Jako! Pitam se jesam li negdje pogriješila? Koji je smisao života?
Žani nedostaje Sonja svakog dana, minute, sekunde...
- Znam da u životu ništa nije crno ni bijelo. Niti onako kako se čini na prvu. Bog sve radi na dobro. U ovom trenutku ne znam na koje dobro, no vjerujem da će jednog dana sve biti u redu. Koliko god zvučalo apsurdno, zahvalna sam na svakom iskustvu, trenutku i borbi. Našoj borbi! Da nije Sonje ne znam bi li toliko cijenila svaki trenutak života kao što cijenim sada. Zahvalna sam na dvije prekrasne godine kad smo živjeli normalno. Zahvalna sam svojoj obitelji, rodbini, prijateljima i svim djelatnicima onkološkog odjela KBC-a Zagreb jer su bili uz nas i pružali nam podršku.
Sada puno više cijenim međuljudske odnose i u njima se krije najveće blago - smisao naših života. Ja jesam drugačija, neću reći bolja, jer ne bih bila objektivna, ali ovo me iskustvo naučilo više o strpljenju, toleranciji i ljubavi. Tata malene Kiare Goršić rekao je da ne bi volio da njihova situacija obeshrabri druge. Ni ja ne želim da moja situacija obeshrabri druge. Dragi ljudi, volite se i uživajte jedni u drugima. Borite se! Snaga je u svima nama! Sonja je bila borac sa srcem, najljepše stvorenje i dar velikog tvorca. Itekako dostojan protivnik u ovoj nemilosrdnoj borbi! - zaključuje Žana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....