Dok su ruske trupe prošle veljače upadale u Ukrajinu progoneći milijune Ukrajinaca iz njihovih domova, na tisuće Rusa također su u žurbi bježale u svijet, strahujući od zatvaranja državnih granica. Godinu dana kasnije svi uglavnom broje štetu na napadnutoj strani, no veliki ruski imperator u pokušaju nije nanio ništa manje problema ni vlastitoj zemlji. Aktualni egzodus građana iz Ruske Federacije se naziva trećim iseljeničkim valom i obujmom se već uspoređuje s onima iz boljševičke ere i postsovjetskog vremena devedesetih. Njima je sličan i po još jednoj odlici: vrlo mali broj Rusa planira skori povratak u svoju domovinu, donosi Slobodna Dalmacija.
U 12 mjeseci Putinova rata iz Rusije je iselilo više od milijun ljudi. Toliko ih je otprilike po službenim evidencijama, dok se stvarni broj procjenjuje na daleko veći. U Gruziji je trenutno više od 112 tisuća izbjeglih Rusa, u Kazahstanu jednako toliko, u Srbiji ih je više od 100 tisuća, u Turskoj 80 tisuća, u Armeniji 66, Izraelu 40, Kirgistanu 30 tisuća, u Finskoj oko 20... Mnogi od njih otišli su zajedno s djecom koja već polaze inozemne škole i prošla su početne faze adaptacije. Neki su u stranom svijetu našli i poslove i već barataju drugim jezicima. Što duže bude trajao rat i diktatura u zemlji, to će ih se manje vratiti. Riječ je o uglavnom potentnijem, obrazovanijem pa i imućnijem dijelu ruskih građana. To su ljudi koji glasaju nogama i odlaze zbog onoga što Putin u njihovo ime radi, piše Washington Post.
Neki su se i prije rata protivili rastućem autoritarizmu, a invazija je bila kap koja im je prelila čašu. Drugi su primarno vođeni ekonomskim interesima, te odlaze kako bi sačuvali tvrtke i kapital, ili pobjegli od ugriza sankcija. Ove kategorije ljudi su sustavno kapale preko ruskih granica sve do lanjske jeseni, no onda je uslijedila velika Putinova mobilizacija koja je pokrenula pravu plimu. Stotine tisuća Rusa su se povele za njima, u strahu za glavu na ramenima.
Te stotine tisuća novih ruskih imigranata redefiniraju budućnost Rusije za buduće generacije. Već ih je izbjeglo puno, a čini se da je riječ tek o prvome valu jer rat još nije ni blizu svršetku. Svaki novi napor Kremlja prema novačenju potaknut će nove odlaske, baš kao i pogoršanje standarda i ekonomskih uvjeta ako se sukob oduži. Ogroman odljev povećao je postojeće zajednice ruskih iseljenika diljem svijeta i stvorio nove. Neki su pobjegli u obližnje zemlje poput Armenije i Kazahstana, neki u baltičke zemlje ili drugdje po Europi. Neki su se odvažili pa potegnuli sve do Ujedinjenih Arapskih Emirata, Tajlanda, Argentine... Dvojica muškaraca s ruskog Dalekog istoka čak su u malom brodiću prebjegli sve do Aljaske.
Financijski trošak ovog odljeva, iako je nesumnjivo golem, nemoguće je precizno izračunati. Oko Nove godine rusko Ministarstvo komunikacija izvijestilo je da je 10 posto građana IT struke otišlo iz zemlje tijekom 2022. i nije se vratilo. Ruski parlament raspravljao je o paketu poticaja za vraćanje deficitarnih kadrova, što podsjeća na neke slične mjere HDZ-ove vlade. Tvrdolinijaši se zalažu za kažnjavanje svih odbjeglih i predlažu da im se trajno oduzme imovina u Ruskoj Federaciji. Putin je, uostalom, sve te ljude otvoreno nazvao ‘ološem‘ i rekao da će njihov odlazak ‘očistiti zemlju‘. Ionako jadna opozicija ruskom režimu postala je time još jadnija, suočena s dilemom između zatvora i progonstva. Većina je izabrala egzil, pa su viđeniji kritičari, aktivisti i neovisni novinari sad razbacani po Europi, od Berlina pa do Litve, Latvije i Gruzije. Tanak sloj onih koji su u Rusiji mogli nešto promijeniti nabolje dislociran je i onemogućen na dugi rok.
Najveći broj izbjeglih Rusa slabijeg imovnog stanja utočište je našao u bivšim sovjetskim zemljama poput Armenije, Kazahstana i Kirgistana. S obzirom na zajedničku vjeru i korištenje jezika, Rusi se u Armeniji, za razliku od zemalja zapada, obično ne suočavaju s neprijateljstvom i društvenom stigmom, a jeftiniji su im i troškovi života. U armenskoj prijestolnici Erevanu na tisuće su IT radnika, mladih kreativaca i poduzetnih ljudi iz cijele Rusije: osnovali su nove škole, barove, kafiće i snažne mreže podrške. Rade kao dostavljači, taksisti, konobari. Neki skupljaju snagu za put dalje, drugima je i ovdje dobro, samo da su daleko od rata i mobilizacijskih poziva.
No, Rusa ima posvuda i u Dubaiju, javlja Washington Post. Prepoznaju se po brendiranim torbama i trenirkama u kojima šetaju po skupim trgovačkim centrima. Riječ o oligarsima ili članovima njihovih obitelji, tehnološkim poduzetnicima, milijarderima pod sankcijama. Ujedinjeni Arapski Emirati nisu se pridružili blokadama zapadnih država, a iz Dubaija su stalni i letovi za Moskvu. Mnogi su od miljenika Putinova carstva iskoristili priliku i tamo pokupovali vrtoglave nekretnine, marine su im pune ruskih jahti, kao i aerodromi privatnih mlaznjaka. Putinove poslovne sluge tamo još slobodno uživaju u svim privilegijima svog bogatstva koje im drugdje po svijetu sve manje znači. No, ima i Putinovih kritičara, poput Alexandre Dorf, IT poduzetnice. Ona je lani prekinula sve veze s Rusijom: prodala je na brzinu stan i auto i našla posao u Dubaiju kao službenica za poslovni razvoj u tvrtki usmjerenoj na AI. ‘Bilo mi je važno razvijati međunarodne projekte i integrirati svoju djecu u globalnu zajednicu, kako bi odrastala u slobodnom okruženju‘, pojašnjava svoje motive ova ruska emigrantica.