U proljeće 2022. u mađarsko veleposlanstvo u Varšavi je stigao paket neugodna mirisa: u njemu je bio izmet – nije poznato je li ljudski ili životinjski. Tek nedavno je mađarski portal Direkt36 taj incident uopće otkrio domaćoj publici. Taj događaj dobro odražava kvalitetu trenutnih odnosa Poljske i Mađarske. Jer smrdljivi paket nije bila jedina neugodnost za mađarsko veleposlanstvo u Varšavi u doba neposredno nakon početka ruskog napada na Ukrajinu, piše DW.
Zbog upornog njegovanja dobrih odnosa Mađarske s Kremljem u ožujku je zgrada mađarskog veleposlanstva umrljana crvenom bojom, nešto kasnije su prosvjednici na ogradi oko zgrade objesili sliku Viktora Orbana i Vladimira Putina kako nazdravljaju čašama napunjenima naftom. Još uvijek se na stranicama mađarskog veleposlanstva na društvenim mrežama mogu naći srditi komentari Poljaka zbog Orbanovog prijateljstva s Putinom.
I iz poljskih vladinih krugova su se nakon početka rata u Ukrajini čule poruke Mađarskoj koje su se do onda činile nezamislivima. Jaroslav Kaczynski, čelnik vladajuće stranke Zakon i pravda (PiS), je u intervjuu prošlog proljeća izjavio da, ako Orban "ne može vidjeti ruske ratne zločine u Ukrajini, mora početi nositi naočale”.
Spona Poljska-Mađarska seže daleko u povijest i činila se nesalomljivom. Počinje još od veza kraljevskih kuća u srednjem vijeku pa sve do nacionalnog buđenja u 19. stoljeću. A povezuje ih i zajednička sudbina u Istočnom bloku, baš kao i doba gotovo istovremenih antikomunističkih pobuna 1956. u Budimpešti i Poznanu.
Ali čini se da je sad nastupilo ledeno doba između dviju zemalja. Ne samo to: nema više ni prijateljstva i naklonosti prema onoj drugoj naciji i sve to ne izgleda kao razvod gdje se partneri razilaze kao prijatelji. Jer mađarsko očijukanje s Putinom će ostati trn u poljskom oku još dugo vremena.
Kap koja je prelila čašu bile su izjave šefa glavnog mađarskog stožera Gabora Böröndija u jednom intervjuu početkom svibnja. U vezi s ratom Rusije protiv Ukrajine on je Hitlerov napad na Poljsku nazvao „njemačko-poljskom ratom, koji je započeo kao lokalni rat". „Eskalacija", rekao je Böröndi, nije mogla biti spriječena „pravovremenim mirovnim procesom", što je onda, naglasio je, dovelo do izbijanja Drugog svjetskog rata.
Te šokantne izjave izazvale su oštru diplomatsku reakciju Varšave. Mađarska vlada se morala ispričati. No to je bio samo najteži, ali ne i jedini diplomatski skandal između dviju zemalja.
"Putevi kojima kroče Poljska i Mađarska su se razdvojili”, objavio je i poljski premijer Mateusz Morawiecki koncem srpnja 2022. godine. Time je reagirao na izjavu Orbana koji je rekao: "Mađari vide ovaj rat kao sukob dvaju slavenskih naroda, dok se Poljaci smatraju jednom od strana u sukobu." Većina formalnih i neformalnih oblika suradnje su nakon toga stavljeni na led.
Mađarska vlada je potpisala nove ugovore o isporuci plina s Rusijom, dok se Poljska u potpunosti odrekla uvoza iz Rusije. Varšavu ljuti neodlučni stav Budimpešte prema odlukama EU-a o sankcijama protiv Rusije, a ne može shvatiti ni zašto jedino još Mađarska – osim Turske, nije ratificirala priključenje Švedske NATO-u. Varšava nema razumijevanja ni za stav mađarske vlade da ne želi izvršiti uhidbeni nalog Međunarodnog kaznenog suda ako bi ruski predsjednik Vladimir Putin došao u Mađarsku.
U stvari je poljskoj vrhušci upravo Viktor Orban dugo vremena bio uzor. Jaroslaw Kaczynski i njegovi politički drugovi zavidno su promatrali izborni uspjeh Orbanove stranke Fidesz, koja je od 2010. godine osvojila četiri izbora s dvotrećinskom većinom. "Duboko sam uvjeren kako ćemo jednog dana imati Budimpeštu u Varšavi", tješio se Kaczynski nakon poraza od Donalda Tuska 2011. godine.
Kad su Kaczynski i PiS konačno preuzeli vlast u Poljskoj u jesen 2015., činilo se kako nema kraja ljubavi Budimpešte i Varšave. Obje vlade su se međusobno podupirale kako bi spriječile moguće kažnjavanje od strane Europske unije. Zajednički su se uspješno opirali prihvatu izbjeglica, posebice iz islamskih zemalja, i blokirali europsko rješenje migracijske krize.
PiS je marljivo kopirao mađarske mjere koje su Orbanu donijele politički nadzor nad zemljom. Kao i u Mađarskoj, Ustavni sud je također bio popunjen lojalnim pristašama, a kasnije je srušena neovisnost čitavog pravosudnog sustava. I Kaczynski je pretvorio tamošnje javne medije u glasnogovornike vlade i svoje stranke. Desničarske konzervativne elite obje države smatrale su se pionirima kontrarevolucije - kršćansko-nacionalne alternative liberalnom i "trulom" Zapadu.
Međutim, u Varšavi su također morali shvatiti kako Orban tu najprije gleda svoje interese. Poljska vladajuća stranka je dugo vremena zatvarala oči i pred posve jasnim Orbanovim simpatijama za Rusiju koja je trajala i nakon okupacije Krima. Još u prosincu 2021. godine, kad se iz Washingtona čulo sasvim jasno upozorenje da se Rusija sprema na vojni pohod, Kaczynski je organizirao sastanak desničarskih konzervativnih stranaka u Varšavi. Među sudionicima su bili samo Putinovi prijatelji - osim Orbana, Marine Le Pen iz francuskog Rassemblement National je tamo bio i Santiago Abascal, vođa španjolske desničarske stranke VOX.
To je vjerojatno bio najveći ustupak koji je Kaczynski bio spreman učiniti u ime prijateljstva s Orbanom. Samo dva mjeseca kasnije, početkom ruskog rata protiv Ukrajine, započeo je neizbježan prekid ljubavi Poljske i Mađarske.
Vidjet će se koliko će biti solidarnosti između dviju zemalja u slučaju da EU pokrene postupak i protiv Varšave i protiv Budimpešte zbog kršenja temeljnih načela vladavine prava. No jedno je sigurno: odnos dviju zemalja će moći opet krenuti u smjeru prijateljstva tek kada Viktor Orban i njegov režim budu prošlost, piše DW.