DUBROVKINJA VANI RELJIĆ IZ PRETORIJE Bilo nam je zabranjeno prošetati psa i poći na plažu

Prošlog vikenda u Hrvatskoj su potvrđena prva dva slučaja zaraze južnoafričkim sojem koronavirusa kod putnika pristiglih iz Zanzibara. Iako se ne smatra opasnijom od 'originala', ova mutacija zabrinjava zbog bržeg širenja i imunološke varljivosti kojom smanjuje učinak cijepljenja. U postojbini južnoafričke varijante covida-19, Južnoafričkoj Republici, epidemiološki pokazatelji su u protekla tri tjedna ipak povoljniji, broj novozaraženih opao je za 30 posto. Od početka pandemije JAR bilježi 1,5 milijuna pozitivnih i gotovo 50 tisuća umrlih od koronavirusa.

- Stanje se posljednjih dana popravlja, predsjednik države Cyril Ramaphosa baš je u nedjelju najavio da se zemlja vraća na level 1. To je veliki napredak ako uzmemo u obzir totalni lockdown koji smo imali u prvom valu pandemije kad osim prehrambenih butiga i apoteka apsolutno ništa nije radilo. Bilo je zabranjeno točenje alkohola, prodaja cigareta, čak i šetnje sa psom i odlazak na plažu. Praktički smo bili zatvoreni u kući, a sad se opet otvara sve osim noćnih klubova i diskoteka. Do kraja veljače smo imali level 3 restrikcija, prvenstveno radi smanjenja pritiska na zdravstveni sustav. Od ožujka prošle godine do danas bez pogovora svuda nosimo maske, i na ulici i u zatvorenom, jedino ih skidamo u restoranima, gdje se stolovi razmiču na 3 metra udaljenosti – otkriva nam Vani Reljić set epidemioloških mjera koje vrijede u Južnoafričkoj Republici.

Zdravstveno osoblje prvo je primilo dozu Johnson & Johnson cjepiva

Phill Magakoe

Kriminal u porastu

Ta rođena Dubrovkinja već 24 godina živi u Pretoriji, prijestolnici JAR, te dijeli svakodnevicu oko 57 milijuna stanovnika zemlje na krajnjem jugu Crnog kontinenta koju je također načela globalna zdravstvena i ekonomska kriza:

- Bez posla je i prije pandemije bio veliki postotak ljudi, više od 30 posto a sad je stanje još drastičnije, broj provala u kuće i krađa na ulicama je u porastu. Većina nas je ugradila alarmne sustave, popularno je graditi tzv. security komplekse sa stanovima i kućama ograđenih zidovima i žicom, a postoje i zaštitari koji noću automobilom kruže po kvartovima. Kriminal je jedan od razloga zašto i nakon ublažavanja epidemioloških mjera kod nas ostaje na snazi policijski sat od ponoća do 4 ujutro – priča nam ova diplomirana pravnica koja je sa suprugom diplomatom 1997. iz Australije doselila na jug Afrike i ostala u Pretoriji gdje danas radi u privatnoj kompaniji kao managerica zadužena za financije. Suprug joj je u međuvremenu umro, a djeca, 33-godišnja Rebeka, s diplomom međunarodnih odnosa i prava radi za NGO u Tunisu, dok je sin Emir vlasnik tvrtke za softwerski consulting u JAR. Pretoria je, kaže, ugodno mjesto za život, makar daleko od predodžbe velegrada iz perspektive Europljana:

- Stvarno ekonomsko središte zemlje je Johannesburg, parlamentu je sjedište u Cape Townu a Pretoria je administrativno sjedište. Nema tu strogog centra, već prevladavaju suburbs, predgrađa gdje se živi i radi, a izlazi se uglavnom u shopping molove. Bijelo stanovništvo uglavnom stanuje u kućama s đardinima i bazenima, dok crno obitava u tzv. townshipovima, rubnim naseljima gdje ima dosta kućeraka od lima i stanova bez vode i struje. Iz tih se slumova, desetak do 15 kilometara udaljenih od gradova, prije ukidanja apartheida i rasne segregacije 1994. regrutirala radna snaga. Najveći township danas je Soweto koji s okolinom broji 4 milijuna stanovnika. Posljednjih godina upravo u townshipovima raste stopa nasilja nad ženama, ubojstava i silovanja, čak i djece, na što je kao na nacionalni problem nedavno upozorio i predsjednik – otkriva Vani pa se dotiče neizbježne teme cijepljenja koja ni u JAR ne prolazi bez kontroverzi:

Vani Reljić već 24 godine živi u Južnoafričkoj Republici

Privatni Album

Prekoredni političari

- Čim je odobreno cjepivo AstraZenece, vlasti su ovdje nabavile milijun doza, no naknadno se ispostavilo da ono protiv južnoafričkog soja uopće ne djeluje. A onda se još pokazalo i da mu je rok trajanja od 8 do 12 tjedana, što znači da bi se pokvarilo prije nego svi dođu na red za drugu dozu. Uglavnom, izbio je priličan skandal pa su sad uvezli Johnson&Johnson za koji ne treba docjepljivanje. Dosad je cijepljeno tek oko 50 tisuća ljudi, najviše zdravstvenog osoblja, ali i par političara koji su stvarno mogli i bez toga! Jer u JAR ima dosta potrebitijih od njih, HIV pozitivnih, osoblja i oboljelih od tuberkuloze i dijabetesa koji su u velikom riziku ako se inficiraju– kaže naša sugovornica koja baš i nije ljubiteljica ideje o cijepljenju:

- Muči me što još ne znamo dovoljno o dugoročnim posljedicama cijepljenja na zdravlje, ali ako je to preduvjet da čovjek putuje, a ja obožavam putovanja, cijepila bih se već sutra – ističe Vani Reljić koja dobro poznaje još dvojicu sugrađana južnoafričkih Dubrovčana. Jedan je renomirani arhitekt Mišel Čižek a drugi Duško Tatomir, ugledni neurokirurg s privatnom praksom u Middelburgu. Prema Vaninoj procjeni, u Južnoafričkoj Republici danas živi oko 30 tisuća ljudi iz zemalja bivše regije, najviše u poslovnoj meki Johannesburgu. Ima i naseljenika koji su u JAR već generacijama, poput jedne hvarske obitelji po kojoj je cijeli jedan suburb sjeverno od Pretorije nazvan Sinoville, a ulice u njemu po dalmatinskim imenima Marica, Niko...

- Sad istražujem podrijetlo imena jedne tracking staze u priobalnom turističkom gradu Mossel Bay koja se zove Saint Blaise. Ne vjerujem da je to slučajnost. Dubrovčani su u prošlosti prelazili preko Rta dobre nade, svuda uz blagoslov svetog Vlaha, pa nekako mislim da ću prije ili kasnije naći kakvu poveznicu – zaključuje Dubrovkinja iz Južnoafričke Republike.