Mnogi se Splićani, a pogotovo oni s adresom u centru grada gdje se nalazi dobar dio turističkih sadržaja, ovih dana, osim s gužvama nose i s neugodnim ponašanjem gostiju čiji se profil kroz godine na očigled promijenio, piše Slobodna Dalmacija.
U svakodnevnim se komentarima situacije često spominju izazovi poput: očuvanja života u Palači, UNESCO-ve zaštite i strategije razvoja turizma pa tako svako malo isplivaju i očekivanja vezana za Plan upravljanja starom gradskom jezgrom grada Splita. Riječ je o dugo očekivanom strateškom dokumentu koji nastaje u sklopu EU projekta "Palača života-grad mijena", s rokom završetka do kraja ove godine, a čija je prva verzija upravo ovih dana poslana Gradu na razmatranje.
Odgovor na pitanje da li ovaj dokument ima potencijal donijeti očekivane promjene, te čemu se uopće možemo nadati i koja je u svemu uloga građana potražili kod Ivane Katurić čija je tvrtka "Urbanex" zadužena za njegovu izradu, i Jukke Jokilehto, jednog od ključnih stručnjaka tima, koji je u svom dosadašnjem radu sudjelovao u nizu planova upravljanja povijesnim urbanim cjelinama upisanima na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Krenimo od aktualne situacije, koja je uloga Plana kod turističkog pozicioniranja destinacije, kao i kod načina na koji se destinacija nosi s turizmom?
IVANA: Plan upravljanja prvenstveno služi za definiranje modela upravljanja svjetskim dobrom i kontaktnim područjem, u tom kontekstu ključno je pitanje integriteta dobra, odnosno što to štitimo. U slučaju Splita štitimo i kontinuitet života u gradu. Dakle, bitno je upravljanje svim aspektima lokaliteta - od poboljšanja uvjeta života stalnih stanovnika, upravljanja turizmom i očuvanja fizičkih struktura. Dugo se godina fokus je bio na zaštiti izgrađenih struktura, danas znamo da zaštita integriteta i autentičnosti lokaliteta nadilazi izgrađeni okoliš i da je najteže zadržati kontinuitet živog grada na područjima povijesnih jezgri mediteranskih gradova.
Je li predviđeno sustavno očuvanje kvalitete i načina života koji postoji u Palači?
JUKKA: Kada sam prvi put došao u Split 1973. godine, na poziv profesora Tomislava Marasovića, sjećam se kako sam se divio Splitu zbog njegovih kvaliteta i značajki koje prikazuju različite povijesne periode koji su integrirani u svakodnevni život. Očito je da je posljednjih desetljeća došlo do promjena u korištenju urbanog tkiva zbog izbora stanovnika, ali i zbog promjene prioriteta suvremenog društva. Svakako je važan element i intenziviranje masovnog turizma, koje je naročito bilo usmjereno prema najpoznatijim spomenicima o kojima se objavljivalo na međunarodnoj razini.
Da, u slučaju Splita, kao i brojnih drugih mjesta na Mediteranu, odgovor na pitanje o očuvanju kvalitete života i načina života svakako se može pronaći u strategijama koje se predlažu kroz koncept integrirane urbane konzervacije. To znači, prije svega, da postoji sustavno znanje o povijesnom urbanom tkivu unutar njegova šireg konteksta.
Zahtjeva i dokumentiranje povijesno utvrđenih funkcionalnih tipologija izgrađenih struktura, kao i otvorenih površina i poštivanje njihovih karakteristika prilikom bilo kakvih intervencija. Faro Konvencija iz 2005. godine ukazuje na to da spomenuto uključuje "sve aspekte okoliša koji su rezultat interakcije između ljudi i mjesta kroz vrijeme".
Ne radi se toliko o samom očuvanju, već više o regeneraciji i uravnotežavanju života u povijesnim područjima. To znači kritičko prosuđivanje značaja i prikladnih funkcija svih elementa unutar njihova okruženja. To znači raditi i komunicirati sa svim članovima lokalne zajednice i dionicima.
Međutim, uspjeh je moguće ostvariti samo ako se povijesna područja shvaćaju kao dio povijesnog urbanog krajolika, kao što je naznačeno u međunarodnim preporukama UNESCO-a iz 2011. godine. Značaj mjesta usko je povezan s njegovim okruženjem, prema tome, upravljanje može biti uspješno samo ako je mjesto shvaćeno unutar svog konteksta.
I da odmah izbjegnemo nedoumice; što Plan upravljanja jest, a što on nije?
IVANA: Često se od planova upravljanja očekuje da reguliraju sve prostorne aspekte života u jezgri, ali bitno je znati da su planovi upravljanja strateški dokumenti koji kao instrument imaju definirane aktivnosti, a ne kartografske prikaze i odredbe za provođenje. Istodobno planovi upravljanja su izvrstan poligon za definiranje osnovnih ciljeva upravljanja i odgovornosti za provedbu, najviše budućeg modela upravljanja, jer znamo da je preklapanje ingerencija jedno od ključnih ograničenja upravljanja.
Jedan od najboljih primjera rad je pok. Žarka Matijevića koji je za područje povijesne jezgre Splita izradio "Priručnik za stanare povijesne jezgre", kako bi se stanare uputilo "na prava vrata" prilikom rješavanja svakodnevnih problema. Planovi upravljanja daju dugoročne razvojne smjernice i kratkoročne neposredne aktivnosti. Isto tako plan nikada nije početak ni kraj procesa, on treba postati vlasništvo onih dionika koji će kasnije nastaviti njegovu provedbu, sudjelovati u praćenju i na temelju tog znanja biti aktivni dionici upravljanja.
Koju ulogu, dakle, građani imaju, ili mogu imati u njegovoj izradi?
Građani su izuzetno bitan dio izrade i provedbe Planova upravljanja, zbog čega na jesen pripremamo niz aktivnosti kao nastavak participativnog procesa. Planiramo provesti još jedan set radionica s ciljem predstavljanja faze u kojoj smo došli s izradom Plana upravljanja, kako bismo nastavili dijalog.
Uz to je potrebno provesti i savjetovanje s članovima tijela koja će se uskoro formirati. Osim toga, planira se organizacija projekcije filma, izložbe i edukacija stanovnika o smjernicama i propisima za vezano za održavanje, adaptacije i rekonstrukcije građevina kulturnih dobara, kao i predavanja o drugim zanimljivim temama, primjerice provedbi planova upravljanja u drugim sredinama. Prema tome, u planu nam je javno objaviti prvi nacrta plana, kako bi plan što prije "zaživio" i kako bi se podigla svijest o važnosti sudjelovanja.
Za izradu Plana upravljanja bila su nam ustupljena istraživanja napravljena kroz projekt "Solar", zanimljivi su nam bili intervjui koji su provedeni na temu mapiranja povijesnih funkcija prizemnih prostora i potreba lokalnog stanovništva povijesne jezgre, kao i analize održive mobilnosti.
Za potrebe izrade plana, od strane našeg tima provedeni su intervjui sa stanovnicima jezgre, koji su uz pregled ostalih socioloških istraživanja dali značajan uvid u društvene izazove i razvoj zajednice. Na dinamiku života u jezgri ukazala su nam istraživanja dr.sc. Snježane Perojević, doc., jedne od stručnjaka u procesu izrade plana, koja godinama sa svojim studentima istražuje korištenje jezgre i odnos prema javnim prostorima.
Koje će obaveze i odgovornosti Plan zahtijevati od dionika u očekivanju da zaživi i njegov odjek?
IVANA: Predložili smo gradu formiranje dva tijela - Partnerskog i Koordinacijskog Vijeća. Oni bi za cilj imali sudjelovati u idućim fazama izrade plana i biti krovna tijela u fazi provedbe plana. Istodobno u fazi provedbe planiraju se i druga tijela i instrumenti koji komplementiraju rad Partnerskog i Koordinacijskog vijeća. Za provedbu Plana je, prema tome, ključan konsenzus i suradnja članova oba tijela, kao i komunikacija s ostalim uključenim tijelima/dionicima kako bi se ostvario zajednički cilj, održivo upravljanje svjetskim dobrom.
Što nam eventualno ostaje kao otvorena stavka jednom kada Plan bude donesen, a bilo bi dobro da se napravi kako bi se se on mogao u cijelosti kvalitetnije provoditi?
IVANA: Za kvalitetnu provedbu plana ističe se i potreba za izradom UPU-a za područje povijesne jezgre, kao i nove konzervatorske podloge za samo dobro. U slučaju Splita važno je napomenuti kako kontaktno područje znači prvenstveno urbanističku zaštitu prostora, te očuvanje funkcija povijesne jezgre koje se može desiti prvenstveno u kontaktnom području.
Naglasila bih samo da je integrirano planiranje ono koje uključuje koordinaciju prostornih podataka koji se danas nalaze u različitim registrima i službama, recimo prostorni parametri odluke o komunalnom redu, evakuacijski planovi, urbanistički planovi, katastar zelenila, socio-ekonomski podaci i sl.., svi bi trebali biti dio integrirane baze prostornih podataka koji služe kao podloga za upravljanje.
Možete li nam dati neku natuknicu smjera u kojem se ide u ovoj fazi procesa? Koje nam novine donosi Plan? Što se to kroz vaše dosadašnje aktivnosti možda već iskristaliziralo?
JUKKA: Možda je najbitnije da je usuglašen prijedlog granica kontaktne zone s Ministarstvom kulture i medija RH. Budući da obuhvat svjetskog dobra odgovara u potpunosti zoni A nacionalne zaštite, prijedlog je da kontaktna (buffer) zona obuhvati: zonu B nacionalne zaštite, zonu C lokalne zaštite, mini zone i zonu zaštićenog krajolika poluotoka Marjan. Dodatno, kontaktna (buffer) zona mora obuhvatiti akvatorij luke i zaštitu vizura. To smatramo izvrsnim korakom u procesu izrade samog plana. Druga velika stvar je i definiranje Izjave o univerzalnoj vrijednosti.
IVANA: Važno je i razumijevanje funkcije i načina zaštite kontaktnog područja, gdje zaštita podrazumijeva prvenstveno urbanističku zaštitu i promišljanje funkcija kontaktnog područja. Naime, povijesne jezgre zahtijevaju aktivno promišljanje cjeline povijesnog urbanog krajolika, te upravljanje funkcijama koje su u ingerenciji grada, promišljanje urbanističkog razvoja. Recimo, ukidanje škola, fakulteta i sl, pretvaranje kontaktnih područja u monofunkcionalne turističke zone znači u ovom slučaju uništavanje integriteta i autentičnosti dobra.
Što biste moguće istaknuli kao rizike naše specifične situacije ovdje u Splitu, a što eventualno kao prednosti?
IVANA: Rizik situacije u Splitu je umor dionika izradama plana i nevjerojatna brzina promjena u smislu intenzivne turistifikacije na području povijesne jezgre. S druge strane, utvrđeno je kontaktno područje koje ima smisla i postavljeni su dobri temelji izrade plana. Očekujemo što veće uključenje građana u proces izrade i provedbe plana, na što su usmjerene i aktivnosti koje nam predstoje.
JUKKA: Dok sam bio u Finskoj, radio sam kao arhitekt i urbani planer. To se poklopilo s procesom rekonstrukcije i razvoja gradova nakon Drugog svjetskog rata. Vjerujem da se to iskustvo pokazalo korisnim i kasnije. To je značilo da moramo prepoznati značaj preostalih struktura i pronaći prikladna rješenja za regeneraciju habitata bez da se izgubi značaj onoga što je još uvijek postojalo.
Kada sam radio u ICCROM-u, upoznao sam profesionalce iz mnogih država koji su bili uključeni u arhitektonsku konzervaciju. Često sam posjećivao Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje sam doktorirao i predavao na Sveučilištu u Yorku. To mi je dalo priliku za učenje o konzervaciji i planiranju povijesnih gradova u toj državi, kao što su York ili Bath, ali i ostalim zemljama u misijama u ime ICCROM-a, ICOMOS-a i UNESCO-a.
Sada, uspoređujući situaciju grada Splita s onime čega se ja sjećam prije od prije mnogo godina, bojim se da postoji potreba za poduzimanjem mjera kako bi se izbjegao rizik od gubitka nekih temeljnih kvaliteta povijesnog područja, što ovisi o participaciji i doprinosima lokalne zajednice. To ne znači izbjegavanje turizma. Umjesto toga, trebali bismo pronaći više načina kako da lokalna zajednica ostvari kontakt s posjetiteljima.
Sjećam se, prije mnogo godina u Helsinkiju, gradski ured za planiranje tražio je alternativne lokacije za Fince i strane posjetitelje kako se ne bi koncentrirali isključivo na glavne atrakcije. Zapravo, jedna je strategija disperziranje posjetitelja unutar i izvan grada. To bi omogućilo više kontakta između lokalne zajednice i posjetitelja, a ujedno bi mogla biti i prilika za učenje. Istovremeno, važno je da centar grada nastavi funkcionirati kao centar grada.
Kao takav, trebao bi osigurati usluge i sadržaje za lokalno stanovništvo, studente, ali i za posjetitelje kao što je zamišljeno. Međutim, ne bi trebao biti rezerviran samo za posjetitelje. Doista, potrebno je usmjeriti napore prema proširivanju ponude i iskustva posjetitelja na cijelu godinu.
Problem današnjice je taj što je razvoj turizma premašio nosive kapacitete jezgri. Dugoročno, ovo bio moglo dovesti do određenog zamora i gubitka interesa. Sjećam se, jednom u Africi, rekli su mi da određeno turističko područje više nije vrijedno posjeta jer je narušeno velikim brojem posjetitelja.
I za kraj molim da navedete neki primjer dobre prakse gdje donošenje ovakvog Plana ostavilo traga na upravljanje nekom gradskom jezgrom, odnosno kako je to u praksi postignuto i kako se održalo, te kako se odrazilo na grad?
JUKKA: UNESCO-ova Lista svjetske baštine zamišljena je kao sustavni prikaz kulturne i prirodne baštine iz različitih dijelova svijeta. Također je postala "međunarodna prilika" za eksperimentiranje i razvoj prikladnih metodologija, kao i prilika za razmjenu iskustava među profesionalcima. U isto vrijeme, međunarodne organizacije, kao što je sam UNESCO, objavljuju rezultate istraživanja i konferencija kroz povelje, preporuke i konvencije kako bi se pružile reference i okviri za dionike, uz metodologije koje bi trebalo slijediti te adekvatne pristupe različitim problemima.
Doista, imajući u vidu da je kulturna baština rezultat ljudskog kreativnog genija i da predstavlja raznolikost kultura i civilizacija, treba također napomenuti da svako mjesto ima vlastiti duh i identitet. Prema tome, međunarodna doktrina trebala bi biti shvaćena kao okvir koji bi trebalo implementirati uzimajući u obzir specifičnosti svakoga mjesta.
Postoje dva ključna koncepta, integritet i autentičnost, koji su često bili predmet rasprava profesionalaca u području zaštite baštine. Integritet znači da svi elementi pridonose značaju povijesnog mjesta i prepoznati su u procesu planiranja i zaštite baštine. Autentičnost implicira da su ti elementi vjerodostojni u odnosu na značaj mjesta. Integritet je osobito važan za društvene i kulturne funkcije unutar područja. Razumijevanje integriteta mjesta pridonijet će pronalasku primjerenih strategija u svakom slučaju.
Prema tome, ne bismo trebali pogrešno shvaćati značenje najboljih praksi. Pitanje nije kako kopirati strategije i politike, već naučiti kako shvatiti te prakse i implementirati ih u pojedinačne situacije. U slučaju Splita, također je važno razumjeti da je grad dio obalnog teritorija Dalmacije.
Učenjem od metodologija integrirane urbane konzervacije i razumijevanjem povijesnog urbaniziranog teritorija u najširem smislu, konzervacija bi trebala biti shvaćena kao temeljni aspekt teritorijalnih razvojnih politika. To je osobito važno u onom što zovemo "destinacijski menadžment". Ono što čini destinaciju ne uključuje samo turističku destinaciju, već i izgrađeni i prirodni okoliš. To je integralni dio planiranja namjena, kontrole razvoja poslovanja i zoniranja, okolišnih i drugih regulacija, kao i usmjeravanja razvoja i svakodnevnih aktivnosti koje su povezane s turizmom.