Najavljeno poskupljenje jaja, tobože uzrokovano inflacijom, rastom cijena energenata, stopostotnim porastom cijena hrane i visokim trgovačim maržama, iznova šokira kupce, piše Slobodna Dalmacija.
Po tko zna koji put od prosinca prošle godine do danas, njihova cijena rasla je na mjesečnoj bazi, a prema nekim najavama svoj zenit doživjet će oko Uskrsa kada će nas "duzine" jaja koštati malo više od pet eura.
Većina velikih dalmatinskih proizvođača jaja problem vide u trgovačkim maržama koje su odletjele u nebo. Unatoč tome što je se država odrekla svog "zuba" smanjivši stopu PDV-a i uz to nastavlja subvencionirati energente. Ovakvu situaciju mogu riješiti samo - pametni kupci. Tihim bojkotom.
Tako su ne baš davno iz Hrvatske poljoprivredne komore pozvali potrošače da obiđu prodavaonice i biraju domaće te na taj način pomognu male proizvođače koji osim što su ugroženi infalcijom, gotovo pa da su istisnuti s tržišta.
Jedan od njih je i Tonči Krželj iz Žeževice u općini Šestanovac koji skrbi o relativno malenom pernatom "stadu". Njegovih stotinjak koka u slobodnom uzgoju dnevno snese osamdesetak jaja za čiji plasman, kako kaže, uopće nije zabrinut.
- Sve je počelo sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada se moj otac vratio iz Njemačke i zarađenim novcem počeo izgradnju peradarnika. Krenuo je s relativno malim brojem koji je bio usko vezan s potražnjom. Od velike pomoći je bila tadašnja zadruga u Šestanovcu koja je otkupljivala jaja, pa se brojka popela do dvije tisuće koka u kaveznom uzgoju.
Relativno je to bila isplativa investicija koja je trajala sve do početka devedesetih. Nestankom zadruge, smanjio se i broj pilića, a samim time i jaja. Od tada do danas radimo u manjem kapacitetu. Pogotovo smo to osjetili već nakon prvog vala poskupljenja.
Budući da smo, recimo tako, mali proizvođači, nekako i "kuburimo", jer imamo naše stalne kupce duž Makarske rivijere. Usporedno s nesilicama uzgajamo i tovne piliće koje prodamo na kućnom pragu. Imamo listu narudžbi i svaki tjedan vozimo do potrošača diljem rivijere.
Unatoč inflaciji koja se manifestira poskupljenjem hrane i energenata, namjeravamo "podebljati" brojno stanje s dodatnih dvjestotinjak nesilica, jer kupaca je sve više, što opravadavamo visokom kvalitetom i ekološkim uzgojem - optimistično će Krželj.
Cijenu jaja unatrag nekoliko godina do danas podigao je za devet centi, sa prijašnje 1,80 kuna (0,24 eura) na 2,5 kune ili 0,33 eura, a kilogram mesa tovnih pilića sa četiri na pet eura. Smatra to relativno malim rastom s obzirom na divljanje cijena, posebno kukuruza koji je 90 posto skuplji nego što je bio.
Cijenu jaja i mesa dirigira i cijena pilića pred nošnju od 18 tjedana starosti koje Krželji kupuju za obnavljanje matičnog fonda, a čija je cijena također drastično porasla. Plus ambalaža za koju treba izdvojiti dvostruko više novca nego unatrag godinu ili dvije.
- Međutim, u svemu tome šansu vide mali proizvođači u podnom ili ekološkom uzgoju. Naši pilići cijeli dan provode vani u masliniku koji smo ogradili kako bismo kokama pružili puni komfor, a time smanjili potrošnju energenata, dok istovremeno dobivamo kvalitetnija jaja. To su prednosti ovakog načina proizvodnje.
Bitno je istaknuti kako cijela obitelj radi na ovom projektu. Od supruge Gabrijele, sina Marka i kćeri Marine i Ivane, svi smo "atento". Da se od ovog može živijeti i s ovim brojem nesilica, baš i ne. Ovo nam dođu kako dodatni prihod.
Za nešto ozbiljnije potreban je i ozbiljniji broj pilića. Tako da ovim poslom samo podebljamo svoj kućni proračun - ističe naš sugovornik.
Trgovačke centre Krželj vidi kao ozbiljan problem proizvodnji. Prema njegovu mišljenju, oni su jedan od glavnih uzroka propadanja velikih peradarskih farmi u Dalmaciji. Ogromne marže, uvozni lobiji i lov u mutnome, unatoč svim državnim beneficijama, neminovno dovode do kraha.
Vjerovatno je iz tog, a i drugih razloga Dalmacija u zadnjih nekoliko mjeseci ostala bez četrdesetak tisuća nesilica ili čak 11 milijuna jaja na godišnjoj razini. Zatvaranjem vrata nekoliko većih farmi, kapaciteta od 12 tisuća do 14 tisuća pilića i najavljeni skori prestanak rada još dvaju peradarnika u srednjoj Dalmaciji, ta će se brojka udvostručiti.
Svakako će to pogodovati uvoznim lobijima koji u svom tom neredu koji su i sami prouzročili, vide svoju priliku.
Ti veći dalmatinski proizvođači konzumnih jaja kao što je Ante Milardović, vlasnik farme "Mostina" iz Glavica, odnedavno u stečaju, problem vide upravo u Ukrajini čiji su farmeri, uglavnom uz obilatu novčanu potporu iz Poljske, proizvodnju jaja u zadnjih 10 godina gotovo utrostručili.
Od 6 milijardi jaja u 2012. godini do prijeratnih 16,5 milijardi na godišnjoj razini. Tome se nije čuditi, jer je Ukrajina velika europska žitnica čiji su kapaciteti što se tiče oranica pedesetak puta veći u odnosu na Hrvatsku.
Međutim, ruskom aneksijom područja od Krima do Donbasa, broj stanovnika je opao, a veliki je dio njih uslijed ratnih zbivanja, spas potražio u susjednim i drugim europskim državama. Tamo sada završavaju i jaja. Najviše u Velikoj Britaniji i u zemljama Europske unije.
To je tek jedan od segmenata vrtoglavog rasta cijena. "Drugi par postola" su energenti prvenstveno električna energija koja je poskupili sa prijašnjih 5000 do 7000 kuna po objektu, narasla do vrtoglavih od 25 tisuća do 30 tisuća. Da ne govorimo o cijeni plina koja je narasla 300 posto.
Poskupljenje žitarica kao kao glavnog "energenta" svakako se najviše odrazilo na daljnji nastavak proizvodnje jaja koja je u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina pala za tridesetak posto. Kukuruz je pomalo poskupljivao još prije tri godine početkom korona-krize i nastavio do početka tekuće godine.
Razlog je, kaže Milardović, više nego očigledan. Kina je mahom otkupljivala kukuruz bez posebne kontrole kvalitete, jer im je ta žitarica služila za proizvodnju milijardi tona dezinficijensa koji se za vrijeme pandemije prodavao svim kućanstvima, a bio je obveza i za sve javne prostore.
Budući da je izvor alkohola bio najjeftiniji od pšenice i kukuruza čijom se destilacijom dobivao potrebni dezinficijens, potražnja je rasla, a time i cijena.
Budući da je opasnost od koronavirusa umanjena, tako se pomalo smanjuje i potražnja za kukuruzom i ostalim žitaricama. Tako da uskoro možemo očekivati drastičan pad cijene, posebno kukuruza.
Nažalost za produkt smo imali nedostatak jaja, pilećeg mesa, ali i junećeg. Jer su farmeri mahom odustajali zbog preskupe proizvodnje. Da bi se sve oporavilo i uravnotežilo, proizvodnja konzumnih jaja u odnosu na potrošnju, smatra Milardović, potrebne su najmanje dvije godine. Do tada možemo očekivati samo nepravilnu krivulju proizvodnja-potrošnja.
