Članovi sindikata dobit će veća prava, uvode se ’rent-a-radnici’, a rad od kuće ima nova pravila... Svi grintaju na izmjene Zakona o radu, evo koji su najveći problemi

Zakon o radu tiče se većine svih nas da bismo ga olako shvaćali, a ipak vrlo često nije glavna vijest, piše Slobodna.

Tako ovih dana, pored nogometnih utakmica, prolaze i najnovije izmjene tog Zakona, koje stupaju na snagu s prvim danom nove godine, a zanimljivo je da je u javnom savjetovanju pristiglo gotovo 800 zamjerki te da nijedna od zainteresiranih strana nije zadovoljna.

Jedne od rijetkih stavki u novom Zakonu koje sindikati pozdravljaju jest ta da ugovorena plaća ne može biti niža od zakonskog minimuma te ograničenje rada na određeno vrijeme. Kod ove druge stavke ipak imaju zadršku s obzirom na to da je takav oblik zapošljavanja ostao bez ikakvih ograničenja kad je riječ o agencijskim radnicima.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, tvrdi da će tu doći do proklizavanja zapošljavanja s pozicija izravnog zapošljavanja na agencijske radnike, s obzirom na to da takvi nemaju zakonsko ograničenje na samo tri ugovora na određeno vrijeme.

‘Rent-a-radnici‘

– Riječ je o agencijama za privremeno zapošljavanje kojima se poslodavac obrati kad mu nedostaje radne snage na nekim mjestima. Na primjer, ako mu trebaju četiri konobara i dva kuhara za razdoblje od dva do tri mjeseca, tada jednostavno posudi radnike. S tim agencijama praktički imamo "rent-a-car" na jednoj strani i "rent-a-radnika" na drugoj. A ti su radnici u nepovoljnijim položajima od ostalih, njihovi se ugovori produžuju kako i koliko poslodavac ima posla i sklapaju se uvijek na određeno vrijeme. Osim sezonaca, čest je slučaj takvog zapošljavanja, primjerice, u telekomunikacijskim tvrtkama, koje često otpuštaju stalno zaposlene i na njihovo mjesto zapošljavaju studente – kaže Sever.

– Dok na jednoj strani zatvarate vrata za rad na određeno, otvarate zadnja vrata i ostavljate i dalje takvu mogućnost za nebrojeni broj ugovora – ističe.

I Marijo Iveković iz Novog sindikata smatra da je ograničavanje duljine rada na određeno vrijeme pozitivan pomak u novom Zakonu, no s agencijskim radnicima imamo "šaku u oko".

– Izuzimanje agencijskih radnika iz ovih odredbi Zakona može dovesti do fleksibilizacije tržišta rada jer svi oni koji ne žele poštovati zakonska ograničenja to mogu pomoću agencija – upozorava Iveković.

Predstavnici većine sindikata s kojima smo razgovarali slažu se i o pitanju povećanja cijene satnice za rad nedjeljom. Smatraju, naime, da je povećanje cijene radnog sata od 50 posto malo i da je trebala biti uvećana za 100 posto.

S druge strane, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) smatraju kako je za rad nedjeljom bilo dovoljno 30 posto uvećati iznos satnice. Tvrde da je resorno ministarstvo, nakon što je tijekom dvije godine na radnoj skupini govorilo o povećanju od 30 posto, u posljednji trenutak propisalo 50 posto bez konzultacija, analiza i obrazloženja, a time, kažu, derogiraju kolektivne pregovore i dodatno opterećuju tvrtke koje su već isplanirale budžete za 2023. godinu.

Zanimljivo je, međutim, da se u udruzi "Glas poduzetnika" (UGP), koja okuplja male obrtnike i poduzetnike, slažu s propisanim povećanjem.

– Meni je teško pridobiti radnika da dođe i u subotu, a kamoli u nedjelju, pa smatram da je to povećanje dobro – kazala nam je Lana Šiljeg, članica UGP-a, inače vlasnica škole stranih jezika.

Slobodni utorak nije isto što i slobodna nedjelja

Sever nam govori kako je u Zakon bilo ugrađeno da najmanje jedna od četiri nedjelje mora biti slobodna, na što su sindikati godinama upozoravali.

– I to se ne odnosi samo na radnike u trgovini, nego na niz drugih djelatnosti gdje su ljudi radili iz nedjelje u nedjelju zaredom. Mi smo sada tražili da dvije nedjelje budu slobodne. Onda je bila odredba da jedna od četiri mora biti neradna, ali Vlada je, nažalost, izbrisala i tu jednu nedjelju. A to je žalosno, jer znamo da slobodan ponedjeljak ili utorak nisu isto kao i nedjelja – kaže Sever.

Iz Konačnog prijedloga izbačeno je i pravo radnika na odbijanje rada nedjeljom ili takozvani priziv savjesti.

Nadalje, iako Europska direktiva, koja bi uskoro trebala biti usvojena, traži da se status zaposlenih na tzv. platformskim poslovima uskladi s ostalim radnicima, naš ZOR do daljnjega nema takvu regulativu.

– Tim se platformama dopušta da rade što hoće i nemaju nikakvu odgovornost za radnike. Prvi članak govori kako oni jesu poslodavci, a onda ima hrpa članaka po kojima to nisu, nego su odgovorni nekakvi agregatori. Nevjerojatno mi je uopće da ta riječ ulazi u Zakon jer agregator je nitko i ništa. To su isto obični, jadni ljudi koji su prisiljeni ulaziti u takve radne odnose jer nemaju od čega živjeti, a ostali zaposleni od njih ništa neće moći tražiti. Zaposleni, na primjer, ne mogu koristiti bolovanje, što je normalno pravo u civiliziranom svijetu. Štoviše, platforme ih pritom kažnjavaju jer njihovi algoritmi one koji su bolesni prepoznaju kao neradnike. Tu nema fizičkog kontakta s poslodavcima, tu su samo ti algoritmi, nemate se kome obratiti. To vam je kao kad plaćate parking pa vam odgovara stroj – ogorčen je Iveković.

Unatoč presudama u svijetu protiv takve prakse, zakonska su rješenja takva da će biti još i gore.

– Zakonska rješenja ne štite ni radnika ni državu. Te su platforme sivo tržište, ne znam gdje država od njih ubire poreze i kako im kontrolira promet. Dodatni je problem da te poslove sve češće rade migranti, koji su potpuno ucijenjeni i ne mogu se boriti za svoj status pa time postaju trajno nezaštićena kategorija građana. Posljedično to može dovesti do sniženja cijene rada – ističe sindikalist.

Inače, normalno je da ima malo sloge oko svih prava u novome ZOR-u koje su dane jednima, a ne drugima, pa tu spada i odredba po kojoj poslodavac može radnicima smanjiti plaću za 30 posto, odnosno osigurati je u visini od 70 posto u slučaju nekih izvanrednih okolnosti. Takva mogućnost dana poslodavcima sindikate prvenstveno ljuti zbog činjenice da te okolnosti nisu jasno precizirane.

– Mi smo predlagali da to bude moguće ako je vrlo jasna poveznica između okolnosti i smanjenja prihoda, ali to nije prošlo. Može, recimo, biti potres, ali se poslodavcu ništa ne mora dogoditi, a može reći da ima velike štete. Ili, recimo, u pandemiji, znamo da su neki poslovali čak bolje u tim uvjetima, a po ovom prijedlogu nitko ih niti ne pita. Kada radnici ulaze u sporove zbog plaća, naši suci odlučuju bez razumijevanja, njima je bitno što kaže Zakon i priči je kraj. To govorim iz iskustva jer i do sada je Zakon bio pun nedorečenosti – tvrdi Iveković.

Posebna prava za sindikalce

Ono što njegov "mali", Novi sindikat spaja s reprezentativnim Nezavisnim hrvatskim sindikatima Krešimira Severa, ali i s HUP-om, jest protivljenje zakonskoj mogućnosti koja velikima, dakle reprezentativnim, sindikatima daje dodatne beneficije.

Naime, najavljene izmjene ZOR-a uvest će posebna prava samo za članove sindikata koji zadovoljavaju propise Zakona o reprezentativnosti.

Svi se slažu da je to diskriminacija ostalih radnika. Mali sindikati, naime, ne mogu voditi kolektivne pregovore, a na njihove se članove zbog toga ne bi odnosio "veći opseg prava", poput božićnica, jubilarnih nagrada, regresa, otpremnina...

– E sad, sindikati se bore za materijalna prava i onda to koriste i oni koji nisu članovi i koji ne plaćaju članarinu, pa su prema tome članovi u nepovoljnijem položaju. Sindikat ugovara cijeli niz prava, a poslodavac to proširi i na nečlanove, koji istovremeno uživaju sva prava. Godinama se razgovaralo o tome.

Sada govore o tome da bi članovi reprezentativnih sindikata mogli ugovoriti materijalna prava, ali ne više od dvogodišnje članarine. Ako je prosječna godišnja članarina 700 kuna, mogli bi ugovoriti do 1400 kuna materijalnih dobitaka.

Mi takvo rješenje ne podupiremo jer smatramo da je diskriminatorno, i to ne samo prema onima koji nisu članovi sindikata, nego i prema sindikatima koji nemaju pravo pregovaranja. Uostalom, postoji obaveza reprezentativnih sindikata da se konzultiraju s onima koji to nisu. Zamislite da jedni dobiju veće božićnice! Dobar dio ljudi napustit će svoj sindikat i prijeći u onaj koji će imati beneficije jer ih poslodavac sigurno neće isplaćivati svima.

To će dovesti do razdora među sindikatima i radnicima. Predlagač tvrdi da će to doprinijeti okrupnjivanju i jačanju sindikalne scene, ali neće ničemu doprinijeti, nego jedino svađi i sukobima. Osim toga, tu je upitna i slobodna udruživanja – izravan je Sever. Smatra da će poslodavac time zapravo financirati gušenje nekih sindikata i razbijanje sindikalnog udruživanja radnika.

Kaže da neki sindikati najavljuju ustavnu tužbu protiv tog prijedloga, ali da će u drugom saborskom čitanju sigurno proći jer Vlada tvrdi da su slična iskustva u Sloveniji i Njemačkoj.

Rad od kuće po novim pravilima

Mario Iveković tvrdi da će dodatna prava tzv. reprezentativnih sindikata, samo za njih, dovesti do onemogućavanja radnicima da se drugačije organiziraju ako su nezadovoljni postojećim sindikatom, te da je riječ o uvođenju korupcije među sindikaliste.

– Vi s poslodavcem dogovarate da nešto više daje vašim članovima, a zašto bi to poslodavac dao i koji to ima smisao osim ako će dobiti neke kontrausluge? Mogu tu navesti i primjer "Podravke".

To je jedna od najjačih prehrambenih kompanija u nas, u kojoj je 90 posto radnika na minimalcu, a sindikat ne traži ništa. Taj sindikat nije ugroza za poslodavca, pa i ja bih, da sam poslodavac, sindikatu koji tako sa mnom pregovara dao sve. I samo za tisuću kuna koje će dobiti članovi, svi će se potplaćeni radnici učlaniti – kaže Iveković, dodavši da je riječ o sindikatu PPDIV.

Predstavnici radnika nadali su se da će novim zakonskim rješenjima biti bolje uređen rad od kuće, ali uglavnom se slažu da se to nije dogodilo. Kad je riječ o radu od kuće, može se ugovoriti za stalno ili najmanje 10 dana uzastopce u jednom kalendarskom mjesecu, a tada radnik ima pravo na naknadu troškova za režije ili internet. Ovo se ne odnosi na ugovor o radu na daljinu koji se obavlja uz ICT tehnologiju i radnik sam određuje radno mjesto. Tu poslodavac nema takvih obveza niti mora radniku osigurati računalo.

– Tu je i pitanje naknade za rad na izdvojenom mjestu rada. Izrazito smo pritiskali da poslodavac daje naknadu za troškove grijanja, struje...

Tada je ministar financija Primorac obećao da će kod izmjena poreza na dohodak uključiti neoporezive naknade do određenog iznosa za te naknade. Poslodavci su kukali da bi davali kad bi to bilo neoporezivo. Mi smo se zalagali za to da zaposlenima bude nadoknađen trošak i za jedan dan. Rekli smo da smo spremni prihvatiti četiri-pet dana u mjesecu. Međutim, nisu prihvatili – govori Sever.

Dodaje da imamo i problem dodatnog rada. U slučaju da radnik želi, ima pravo sklopiti ugovor o dodatnom radu za drugog poslodavca bez odobrenja matičnog poslodavca. O tome ga je samo dužan obavijestiti. Satnica koja je dopuštena za takvu vrstu rada je osam sati tjedno, iznimno do 16 sati.

– Ljudi ne rade po cijele dane zato što to vole, nego zato što moraju da bi preživjeli. Veliki je problem da, s obzirom na to da nema nikakve zabrane, takav radnik radi i vikende i može se dogoditi da radi bez slobodnog dana. Na taj se način taj radnik dodatno umara i skloniji je ozljedama. A onda, ako ide na bolovanje, ide 42 dana na račun matičnog poslodavca – napominje Sever i dodaje da bolestan radnik opterećuje zdravstvo i cijelo društvo.

Kad smo kod modaliteta bolovanja, iz udruge "Glas poduzetnika" predlagali su da nakon pet dana odsutnosti s posla trošak preuzima država, ali do toga nije došlo, piše Slobodna.

– To se naročito tiče nas mikropoduzetnika. Preveliki je to rizik za male poduzetnike, mi smo preranjivi i previše se prebacuje na nas – ističe Lana Šiljeg i dodaje kako su žene poduzetnice dodatno ranjive. Napominje da za vrijeme dugotrajnog bolovanja na njih ide teret plaće za zamjenu i za čovjeka na bolovanju. Kaže da bi svakako pozdravila iskorak s mogućnošću dopunskog rada jer se time podržava ekstra rad, što je dobro.

Uglavnom, čini se da nema u potpunosti zadovoljnih izmjenama Zakona o radu, a Vlada tvrdi kako je upravo to znak da su izmjene dobre. Krešimir Sever, međutim, na to odgovara suprotno: "To što su svi nezadovoljni Zakonom nikako ne znači da je dobar za građane."