Velika potražnja za stanovima za najam, visoke cijene kvadrata i apartmanizacija uz dvojbeno oporezivanje i izostanak konzistentne stambene politike, otežavaju mladima unajmljivanje ili kupnju stana, a Zagreb i obala postaju im zbog skupoće nekretnina praktički nedostupni za početak samostalnog života.
Cijene su vrtoglave. Prema zadnjim službenim statističkim podacima, cijene stambenih objekata u Hrvatskoj u trećem tromjesečju prošle godine u prosjeku su porasle za 2,8 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini rast ubrzao na 14,8 posto.
"Krajnje je vrijeme da se uspostave neki programi i donese neka stambena politika i da vidimo u kojem smjeru zapravo idemo, jer je ova situacija neodrživa", kaže predsjednik Udruženja trgovaca nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Dubravko Ranilović.
"S jedne strane potičemo izgradnju apartmana i devastaciju javnoga prostora, a s druge strane ništa ne radimo za ljude koji odlaze iz Hrvatske”, dodaje.
Jedan od glavnih problema koji utječe na rast cijena prema njegovu je mišljenju turistički najam s preniskim stopama oporezivanja.
"Stanovi koji bi trebali biti dostupni građanima otišli su u turistički najam odnosno apartmanizaciju, jer je porez par stotina kuna godišnje po krevetu. S druge strane, ne samo da se ništa ne radi po pitanju stanovanja mladih, nego su i stanovi iz dugoročnog prebačeni turistički najam, jer se to više isplati", kaže Ranilović.
Jedna od mjera kojom država nastoji pomoći mladima je subvencioniranje stambenih kredita kod koje se subvencionira plaćanje rate prvih pet godina otplate.
"Najveći problem programa subvencioniranja stambenih kredita je upravo to što ima rok, a kada ga imate onda se u kratkom razdoblju potražnja poveća, što još dodatno utječe na rast cijena nekretnina", rekao je.
Smatra da programi koji bi trebali pomoći mladima trebaju biti permanentni, jer mladi koji započinju radni život nerijetko nisu kreditno sposobni, pa sadašnja mjera potiče one koji su odavno odlučili kupiti nekretninu.
Bilo kako bilo, mladi se snalaze. Netko prođe bolje, netko gore, ali negdje se moraju smjestiti.
Studentica Matea Grgin dvije godine živi u Zagrebu u unajmljenim stanovima. Kaže da je danima "visila" na stranicama s oglasima i Facebook grupama i osvježavala stranice cijelo vrijeme, jer dobar stan jako brzo ode.
"Ovaj stan sam ulovila za manje od sat vremena nakon što je čovjek stavio oglas. Dakle, baš sam imala sreće", kaže. Smatra da je bilo jako teško naći stan prije dvije godine, ali čini joj se da je sada još teže.
"Stanarina iz mjeseca u mjesec raste za stopu inflacije, tako piše na ugovoru koji sam potpisala pa se ne mogu žaliti, a i stanodavcu je bilo vidno neugodno tražiti vise novca, no diže mi ‘samo‘ za inflaciju pa računam da sam još i dobro prošla", rekla je Grgin.
Situacija je slična drugdje ako ne i gora u Dalmaciji gdje ima više apartmana nego stanova.
U turističkim gradovima "obični ljudi" nemaju gdje živjeti. To su ozbiljni problemi, navodi Ranilović.
"Ne govorimo ovdje i samo o iseljavanju mladih, nego i o tome da u nekim gradovima nemamo inženjera ili doktora jer nemaju gdje živjeti", rekao je.
"Uzmimo za primjer Dubrovnik gdje je, ili sve u turističkom najmu ili je sve jako skupo. Običan čovjek to si ne možete priuštiti. To je zaista situacija u kojoj priobalni gradovi u Dalmaciji postaju samo gradovi bogatih", upozorava.
Ranilović podsjeća da se za turistički najam plaća godišnji paušal po krevetu, a porez na najam nekretnine je prosječno veći od 12 posto, znači bitno više.
Da je teško pronaći stan u Dalmaciji, objašnjava studentica Nina Nevešćanin, koja ima i psa što joj dodatno otežava.
"Nakon duge potrage našla sam povoljan stan u centru Zadra i stanodavku koja voli životinje", kaže i dodaje da je to "prava rijetkost".
"U oglasniku su cijene bile prenapuhane. Za kvartove poput Bokanjca koji je daleko od centra traži se po 500 eura", rekla je Nevešćanin.
Kaže da nema ugovor jer je praksa u Dalmaciji da se podstanari moraju iseliti iz iznajmljenih stanova kada počne ljeto, no obitelj njezine stanodavke se ne bavi turizmom.
"To je rijetkost, jer da iznajmljuje turistima morala bih izaći možda već u petom mjesecu, što se mnogima događa", kazala je Nevešćanin.
"Jako je teško naći stan dugoročno ili u sezoni i po nekoj razumnoj cijeni, a velik broj iznajmljivača iznajmljuje do sezone”, rekla je studentica Anamarija Šimić koja unajmljuje stan u Splitu.
Studenti su, kaže, u povoljnijoj situaciji nego mladi koji rade, pogotovo oni koji se preko ljeta vraćaju kućama. Dosta iznajmljivača preko godine iznajmljuje studentima, a turistima u sezoni.
"Studenti često ne mogu ostati ni do kraja rokova već moraju naći drugi smještaj", rekla je Šimić i dodala da studentski domovi nude opciju ostanka tijekom rokova s plaćanjem po danu, no da i tamo ima turista.
Na drugom kraju Hrvatske, u Slavoniji, studentica Ema Padavić već četiri godine živi o Osijeku u unajmljenim stanovima, a mijenjajući ih stekla je dojam da i nije tako teško naći stan u tom gradu.
"Stanovi koji su jeftiniji često imaju puno problema, a ako želiš naći nešto pošteno moraš biti s nekim na stanu", rekla je Padavić.
Studentica Barbara Dautović imala je iskustva sa pronalaskom stana u Osijeku i vjeruje da je situacija puno bolja u Osijeku nego u Zagrebu.
"Osijek je dosta jeftiniji i stambeno pitanje je u redu, Zagreb je skroz druga priča", rekla je.
Iako je situacija prema njihovim riječima dobra, Padavić kaže kako zna slučaj gdje su studentu podignuli stanarinu za 100 eura zbog čega se iselio.
Velika potražnja za stanovima za najam, visoke cijene kvadrata i apartmanizacija uz dvojbeno oporezivanje i izostanak konzistentne stambene politike, otežavaju mladima unajmljivanje ili kupnju stana, a Zagreb i obala postaju im zbog skupoće nekretnina praktički nedostupni za početak samostalnog života.
Cijene su vrtoglave. Prema zadnjim službenim statističkim podacima, cijene stambenih objekata u Hrvatskoj u trećem tromjesečju prošle godine u prosjeku su porasle za 2,8 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini rast ubrzao na 14,8 posto.
"Krajnje je vrijeme da se uspostave neki programi i donese neka stambena politika i da vidimo u kojem smjeru zapravo idemo, jer je ova situacija neodrživa", kaže predsjednik Udruženja trgovaca nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Dubravko Ranilović.
"S jedne strane potičemo izgradnju apartmana i devastaciju javnoga prostora, a s druge strane ništa ne radimo za ljude koji odlaze iz Hrvatske”, dodaje.
Jedan od glavnih problema koji utječe na rast cijena prema njegovu je mišljenju turistički najam s preniskim stopama oporezivanja.
"Stanovi koji bi trebali biti dostupni građanima otišli su u turistički najam odnosno apartmanizaciju, jer je porez par stotina kuna godišnje po krevetu. S druge strane, ne samo da se ništa ne radi po pitanju stanovanja mladih, nego su i stanovi iz dugoročnog prebačeni turistički najam, jer se to više isplati", kaže Ranilović.
Jedna od mjera kojom država nastoji pomoći mladima je subvencioniranje stambenih kredita kod koje se subvencionira plaćanje rate prvih pet godina otplate.
"Najveći problem programa subvencioniranja stambenih kredita je upravo to što ima rok, a kada ga imate onda se u kratkom razdoblju potražnja poveća, što još dodatno utječe na rast cijena nekretnina", rekao je.
Smatra da programi koji bi trebali pomoći mladima trebaju biti permanentni, jer mladi koji započinju radni život nerijetko nisu kreditno sposobni, pa sadašnja mjera potiče one koji su odavno odlučili kupiti nekretninu.
Bilo kako bilo, mladi se snalaze. Netko prođe bolje, netko gore, ali negdje se moraju smjestiti.
Studentica Matea Grgin dvije godine živi u Zagrebu u unajmljenim stanovima. Kaže da je danima "visila" na stranicama s oglasima i Facebook grupama i osvježavala stranice cijelo vrijeme, jer dobar stan jako brzo ode.
"Ovaj stan sam ulovila za manje od sat vremena nakon što je čovjek stavio oglas. Dakle, baš sam imala sreće", kaže. Smatra da je bilo jako teško naći stan prije dvije godine, ali čini joj se da je sada još teže.
"Stanarina iz mjeseca u mjesec raste za stopu inflacije, tako piše na ugovoru koji sam potpisala pa se ne mogu žaliti, a i stanodavcu je bilo vidno neugodno tražiti vise novca, no diže mi ‘samo‘ za inflaciju pa računam da sam još i dobro prošla", rekla je Grgin.
Situacija je slična drugdje ako ne i gora u Dalmaciji gdje ima više apartmana nego stanova.
U turističkim gradovima "obični ljudi" nemaju gdje živjeti. To su ozbiljni problemi, navodi Ranilović.
"Ne govorimo ovdje i samo o iseljavanju mladih, nego i o tome da u nekim gradovima nemamo inženjera ili doktora jer nemaju gdje živjeti", rekao je.
"Uzmimo za primjer Dubrovnik gdje je, ili sve u turističkom najmu ili je sve jako skupo. Običan čovjek to si ne možete priuštiti. To je zaista situacija u kojoj priobalni gradovi u Dalmaciji postaju samo gradovi bogatih", upozorava.
Ranilović podsjeća da se za turistički najam plaća godišnji paušal po krevetu, a porez na najam nekretnine je prosječno veći od 12 posto, znači bitno više.
Da je teško pronaći stan u Dalmaciji, objašnjava studentica Nina Nevešćanin, koja ima i psa što joj dodatno otežava.
"Nakon duge potrage našla sam povoljan stan u centru Zadra i stanodavku koja voli životinje", kaže i dodaje da je to "prava rijetkost".
"U oglasniku su cijene bile prenapuhane. Za kvartove poput Bokanjca koji je daleko od centra traži se po 500 eura", rekla je Nevešćanin.
Kaže da nema ugovor jer je praksa u Dalmaciji da se podstanari moraju iseliti iz iznajmljenih stanova kada počne ljeto, no obitelj njezine stanodavke se ne bavi turizmom.
"To je rijetkost, jer da iznajmljuje turistima morala bih izaći možda već u petom mjesecu, što se mnogima događa", kazala je Nevešćanin.
"Jako je teško naći stan dugoročno ili u sezoni i po nekoj razumnoj cijeni, a velik broj iznajmljivača iznajmljuje do sezone”, rekla je studentica Anamarija Šimić koja unajmljuje stan u Splitu.
Studenti su, kaže, u povoljnijoj situaciji nego mladi koji rade, pogotovo oni koji se preko ljeta vraćaju kućama. Dosta iznajmljivača preko godine iznajmljuje studentima, a turistima u sezoni.
"Studenti često ne mogu ostati ni do kraja rokova već moraju naći drugi smještaj", rekla je Šimić i dodala da studentski domovi nude opciju ostanka tijekom rokova s plaćanjem po danu, no da i tamo ima turista.
Na drugom kraju Hrvatske, u Slavoniji, studentica Ema Padavić već četiri godine živi o Osijeku u unajmljenim stanovima, a mijenjajući ih stekla je dojam da i nije tako teško naći stan u tom gradu.
"Stanovi koji su jeftiniji često imaju puno problema, a ako želiš naći nešto pošteno moraš biti s nekim na stanu", rekla je Padavić.
Studentica Barbara Dautović imala je iskustva sa pronalaskom stana u Osijeku i vjeruje da je situacija puno bolja u Osijeku nego u Zagrebu.
"Osijek je dosta jeftiniji i stambeno pitanje je u redu, Zagreb je skroz druga priča", rekla je.
Iako je situacija prema njihovim riječima dobra, Padavić kaže kako zna slučaj gdje su studentu podignuli stanarinu za 100 eura zbog čega se iselio.