StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetHrvatska posla

Čemu iščuđavanje i likovanje? Korupciju biramo već tri desetljeća - i opet ćemo. Doći će novi izbori, nove afere, novi ‘zločesti ljudi‘ i uvijek će biti isto

Piše marin prvan/sd
22. veljače 2022. - 17:32

Darko Horvat je u subotu priveden zbog navodne zloupotrebe pozicije moći. Osim što je ovime, samo na trenutak, zaprijetio da zasjeni vjenčanje desetljeća, sada već bivši ministar je, ako je vjerovati sprezi struke i medija, obolio od onog najgoreg - virusa korupcije, piše Slobodna Dalmacija.

Ni danas, trideset godina nakon, nije poznato kako je patogen CROVID-91 pobjegao iz Hrvatskog Sabora onog kobnog 25. lipnja 1991. godine. Službena verzija tumači da se transmisija dogodila kada su se na gradskim tržnicama pojavile prve kune, koje su dotad trgovale samo na crno(košuljaško)m tržištu, dok drugi, doduše nešto manje spremno, tvrde da su ga zapadne sile smišljeno stvorile u laboratoriju privatizacije. No, bez obzira na teorije ove ili one (za)vjere i mitoze na hrvaksere i antihrvaksere, pandemija i dalje hara te joj se ne može nazrijeti kraj. 

Unatoč preporukama trezvenih tumačitelja ustava i pastoralama nebeski visoko postavljenih stručnjaka za moral, Hrvati nikako da stvore imunitet krda, nego nastavljaju biti zarobljeni u ulozi predatora. Pritom ne pomaže ni sve veća socioekonomska distanca, a maske su već odavno pale; još otkad ih je onaj uvjerio da im je ćaća, a zločinačka organizacija njihova famiglia. Ako je netko nekad i vjerovao u mjere protiv ovog k-virusa, a koje su se od pustog i praznog reklamiranja više svima popele na glavice, do danas je mogao vidjeti da to one baš i nemaju smisla. Osim ako nema CRO-NU-VID iskaznicu; onu istu kao i ministar zdravstva. U tom slučaju je sigurno nagrađen za odgovornost; prema sebi i svojima.

Što se tiče cjepiva, ono je, jasno, besmisleno. Očito je da se i oni s primljenom dozom antikorupcije mogu zaraziti, a asimptomatični prenositi inficiranu imovinu svojoj obitelji i prijateljima. Svakako, nije isključeno ni da cijepljenje protiv korupcije može dovesti do bolesti koje se ne mogu izliječiti u državnim bolnicama, a zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva uzrokovanih prekomjernim poštenjem.

image
Georg Hochmuth/ AFP

Naravno, nikoga ne treba osuđivati zato što je bolestan. Najlakše je ispaliti hrpu kamenica na bludnika, umjesto pokušati proniknuti u pozadinu utjecaja i okruženja koji su ga doveli do toga. Medijski natpisi i javnost će, po običaju, sada prikazivati Horvata kao 'zločestog političara' i moralnu spodobu, pritom ne prepoznajući ili ne želeći prepoznati da su njegova (zlo)djela zapravo prizvana od strukturnih poticaja samog sistema u kojem živimo. Osim toga, ako su SanaderSaboLovrić MerzelVidoševićBandić bili u istražnom zatvoru, a neki su i pravomoćno osuđeni i zatvoreni, dok je još nekoliko desetaka odabranih češljao USKOK, onda demokracija ima čudnu naviku i nevjerojatnu sposobnost da probire kukolje od žita te je, konačno, ona ta koja, uvijek iznova, odabire korupciju. Štoviše, možda je sama ideja da amateri biraju struku - korumpirana. 

'Sandra Švaljek je prekršila svaku etiku profitirajući na povlaštenim informacijama banaka koje je nadzirala'. Otkad je to etika tako cijenjena u sistemu koji se, doslovno, bazira na eksploataciji stvari i osoba radi vlastitog probitka? Žena je samo savjesno pratila recept za uspješno umnožavanje svog budžeta.

'Frka Petešić je prevario narod tako što je zaradio velike novce prijavivši se tamo gdje ne živi.' Otkad je to zakonsko minimiziranje troškova pogrešan korak u tržišnoj utakmici? Čovjek je prosto htio biti cjenovno konkurentan ostalim radnicima koji se marljivo grebu o državne jasle.

'Maloljetni haker je duboko uvrijedio javnost skoro uprihodivši lijepu svotu u zamjenu za njihovu privatnost.' Otkad je to lagana internetska zarada na tuđoj gluposti šokantan čin? Dijete je naivno kopiralo ono što mu je društvo pokazalo da vodi ka uspjehu. 

Sistem u kojem živimo se zove 'tržišno natjecanje'. Riječ je o, kako samo ime kaže, modelu socijalnog darvinizma tj. opstanka najsposobnijih u kojem probitačni igrači ne biraju sredstva da bi ishodovali napredovanje na hijerarhijskoj ljestvici. Nagrađuje se sebičnost i agresivnost, a cilj borbe je svladavanje protivnika i povećanje individualnog probitka. U prijevodu, riječ je o mašini koja proizvodi mnogo luzera i rijetke pobjednike. Sudionici ove igre su fizičke i pravne osobe tj. korporacije, za koje vrijede ista pravila. 

Zakonski definirana funkcija korporacije, po profesoru i teoretičaru prava Joelu Bakanu, je: Slijediti, neumorno i bez iznimke, vlastiti interes, bez obzira na često štetne posljedice koje bi mogla prouzročiti drugima." Što je pak to korupcija? Po definiciji politologa i komunikologa Harolda Dwighta Lasswella, korupcija je: "Povreda općeg interesa zbog osobnoga koristoljublja." Nažalost, a kao što je bolno očito, korupcija nije strano tijelo organizma tržišne ekonomije - ona je njen lajtmotiv. 

image
Mohd Rasfan/ AFP

'Korupcija' je, u teoriji svog postojanja, vanredan događaj. Ona predstavlja odstupanje od normalnog i rijetku deformaciju. Ipak, iz nekog razloga, ona je danas regularna pojava preciznog ritma; i to pričamo samo o onoj otkrivenoj. I ne, nije endemična za 'mlade demokracije'. Godine 2016. je ispratila islandskog premijera, 2019. finskog, 2021. nizozemskog, austrijskog, estonskog i norvešku predsjednicu parlamenta. Također, fantazije o 'doradi zakona protiv korupcije' će, u sistemu čije silnice potiču, zazivaju i nagrađuju 'korupciju', uvijek biti nedosanjane. Ili, kako kaže John Milton: 'Previše zakona otkriva previše grijeha'.

Moraliziranje i zgražanje nad 'korupcijom' je kulturološko nerazumijevanje socijalne dinamike kojoj smo izloženi od rođenja. Planirate li odgajati svoje dijete da bude pošteno i ako je odgovor da - mislite li da ste mu na taj način napravili životnu uslugu? Vjerujete li da će se s nevinim i idealističkim setom vještina dobro snaći u 'snađi se, druže' okruženju? Hoće li to što ga niste premazali svim mastima rezultirati time da će biti dobro prilagođeno?

Dobronamjerni i ponosni istraživački novinari će nastaviti kopati afere na tjednoj bazi. I to je nešto što, bez zamjerke i prigovora, treba svesrdno podržati. Oni su brana od poplave otimačine i kokošarenja. Ali njihovi napori su, naravno, sizifovski. Koliko takvih skandala je otkriveno u zadnja tri desetljeća i jesmo li otad uredili društvo da imamo manje takvih 'ekscesa' ili su oni kao Hidrine glave - odsjećeš jednu i narastu dvije. Misliti da, dok postoji mogućnost stjecanja moći, neće postojati 'korupcije' je, jednostavno, naivno. A nadati se da će se to promijeniti ponavljanjem da je ona nevaljala je, znanstveno gledajući, glupo.

image
Fanatic Studio/Gary Waters/ Sc/ AFP

Tijekom robovlasništva, 480. godine prije Krista, spartanskih 300 vojnika, predvođenih kraljem Leonidom, je dočekalo nadmoćne perzijske trupe u Termopilskom klancu, spremni na herojsku smrt. Grčke trupe su nanosile velike gubitke Kserksovim ratnicima, sve dok lokalni pastir Efijalt, zaslijepljen raskoši bliskoistočne karavane i željan njihovog blaga, nije izdao svoje suborce. Perzijskom kralju je pokazao put kojim ce zaobići tjesnac i doći Spartancima iza leđa, što je gurnulo hrabre Grke u smrt, a Efilijatovo ime postalo sinonim za 'noćnu moru'.

Tijekom feudalizma, dok su konkvistadorski brodovi pustošili Novi kontinent, španjolski kapetan Hernan Cortes i njegovi organizirani razbojnici su se utaborili u aztečki grad Cholula, gdje su trebali sklopiti savez s lokalcima. Međutim, spremala im se zasjeda, a gradska plemkinja je prišla Malinche, domorotkinji koju je Cortes dobio na poklon i koja mu je služila kao prevoditeljica, te joj ponudila brak sa sinom ukoliko promjeni stranu. Kurtizana se, naizgled, složila s prijedlogom, samo da bi sve prenijela moćnom ljubavniku koji je te večeri napravio krvavi pohod. Melinche će tako među Meksikancima ostala upamćena kao simbol pohlepe i podlosti.

Tijekom kapitalizma, dok je fašizam polako osvajao Europu, norveški ministar obrane i osnivač nacionalne nacističke stranke, uništio je komunikacijska sredstva vlastite vojske i tako olakšao Nijemcima proboj bez ikakvog stvarnog otpora. Zemlja je pala u Hitlerove ruke nakon svega par tjedana, a spomenuti kolaborator Vidkun Quisling se samoproglasio norveškim vođom. Njegova vladavina trajala je samo tjedan dana prije nego što su ga njemačke snage degradirale u 'predsjednika ministra' koji je odgovarao njemačkom namješteniku. Njegov će lik zauvijek živjeti u sramoti, postavši arhetip izdajnika.

Javnost laje, korupcije prolaze. 

23. studeni 2024 05:55