Prošlog vikenda, dok su stotine američkih vojnika na splitskim ulicama i lokalima "guštale" u slobodnom vremenu i odmoru od napora kojima su izloženi kao članovi posade američkog nuklearnog nosača "George H.W. Bush" koji je bio u višednevnom posjetu Splitu, grupa njih unajmila je kuću s bazenom i saunom na području Marine kod Trogira, piše Slobodna Dalmacija.
Mladi vojnici zabavljali su se, a onda je po povratku na nosač aviona jedna od vojnikinja, stara 20-ak godina, svom nadređenom časniku prijavila da je silovana na toj zabavi.
Kako smo neslužbeno doznali, silovanje se, po priči žrtve, odvilo u sauni u kojoj su u tom trenutku bili ona te još jedna njena kolegica i kolega, a netko od njih dvoje je žrtvi bez njenog pristanka gurao prste u spolni organ.
Zapovjedništvo nuklearnog nosača odnosno njihova vojna policija odmah je pokrenulo istragu, a od splitske je policije već u nedjelju 6. studenog zatražena pomoć odnosno obavljanje očevida na mjestu događaja, izuzimanje eventualnih snimki video nadzora, razgovori s vlasnikom kuće i sl..
Dan poslije, 4930 vojnika koji služe na nosaču dužine 333 i širine od 41 metra isplovilo je iz Splita u nepoznatom pravcu, a s njima i žrtva i mogući počinitelj/ica.
A što bi se dogodilo da je žrtva naša državljanka ili da je netko od tih američkih vojnika počinio ozbiljnije kazneno djelo, da je nekog našeg ubio ili teško ozlijedio? Bi li u takvim situacijama ikakvog smisla imala prijava domaćim vlastima i policiji ili bi se u takvoj situaciji vojnik izvukao bez posljedica? Ovakva su pitanja logična i ovakve su situacije teoretski moguće obzirom na brojnost američkih vojnika koji sve češće dolaze u Split i Dalmaciju na odmor.
Sjetili smo se situacije iz 2006. godine o kojoj su pisali mediji kada je 20-godišnji pijani pilot s nosača aviona "USS Enterprise" provalio u kuću tada 85-godišnje Splićanke na Bačvicama te ju je zgrabio dok je spavala, bacio je na tlo i maltretirao sve dok joj nisu dva susjeda priskočila u pomoć kada su čuli njeno zapomaganje.
Nakon što je pozvana splitska policija, na mjesto incidenta stigli su i američki vojni policajci koji su pilota uhitili i odveli na brod u pritvor, a navodno je poslije dobio nečastan otpust. Kćer napadnute žene kasnije je medijima kazala kako je američki pravnik s nosača aviona tada ponudio obitelji ispriku i 1000 dolara odštete za vrata koja je pilot oštetio dok ih je razvaljivao metalnom šipkom. Oni su, pak, smatrali da je potpuno neprihvatljivo da se vojnik u Hrvatskoj zbog ovog napada izvuče nekažnjeno.
Kako je bilo tada, tako je i danas. Američki vojnici "nedodirljivi" su u Hrvatskoj što se tiče njihove kaznene odgovornosti. I tako je već 14 godina, odnosno od 2008. godine kada je Hrvatski Sabor donio Odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade RH i Vlade SAD-a o pravnom položaju snaga SAD-a u Hrvatskoj.
Prema odredbama tog sporazuma, Hrvatska "priznaje poseban značaj stegovnog nadzora vojnih vlasti Sjedinjenih Država nad pripadnicima snaga i učinak takvog nadzora na operativnu spremnost".
- Promičući svoju opredijeljenost za uzajamnu obranu, Hrvatska se, po svom suverenom nahođenju, odriče primarnog prava primjene kaznene jurisdikcije. Navedeno odricanje ne odnosi se na članove civilne komponente i članove obitelji. Vojne vlasti Sjedinjenih Država obavijestit će hrvatske vlasti o pojedinačnim slučajevima koji podliježu odredbama ovoga članka - stoji u tom Sporazumu.
U Sporazumu stoji i da hrvatske vlasti, ako smatraju da je "zbog posebnih okolnosti pojedinog slučaja, a u interesu hrvatskog pravosuđa, provedba hrvatske jurisdikcije neophodna, mogu opozvati odricanje od prava primjene kaznene jurisdikcije". To se radi pismenim putem prema nadležnim vojnim vlastima Sjedinjenih Država u roku od trideset (30) dana.
Nakon što vojne vlasti SAD-a obavijeste nadležne hrvatske vlasti da je upitno koje će vlast imati jurisdikciju glede nekog slučaja, prema potpissanom Sporazumu, naše pravosudne vlasti koje se bave tim predmetom zastat će sa sudskim postupkom dok Vlade obiju država ne odluče o nadležnosti.