U jednom sam trenutku čuo prasak i čuo kolegu kako govori: "Ja ne vidim, ja ne vidim". Okrenuo sam se i vidio da sjedi na zadnjem sjedištu i da su mu oba oka potpuno krvava. Povukao sam mu rukom krv s očiju nakon čega je rekao da može vidjeti;
"Dvadeset šest godina radim na poslovima Interventne policije i nikada nisam doživio takvu silinu napada i takvu količinu mržnje koja je bila usmjerena prema nama, iako sam u svom radu odradio jako puno osiguranja sportskih događaja"; "Napadali su nas teleskopskim palicama, lancima, noževima, bokserima, metalnim šipkama, drvenim šipkama... za nas je to bila borba za goli život".
Optužnica protiv navijača
Takve apokaliptične scene opisivali su policajci koji su 21. svibnja prošle godine sudjelovali u vjerojatno najgorem sukobu nogometnih navijača i policije u novijoj hrvatskoj povijesti. Tisuće navijača Hajduka, nakon što im je zabranjeno gledanje utakmice s Dinamom na Maksimiru, odlučio se iz revolta na povratak u Dalmaciju. Činilo se da će povratak mirno proći, no, kada je kolona došla do benzinske postaje kraj Desinca, nastao je pakao. Navijači su počeli izlaziti iz autobusa govoreći da imaju pravo na pauzu na benzinskoj, no policija im je to uskratila želeći izbjeći incidente, piše Jutarnji list.
Iskra je zapalila veliki plamen u kojemu je jedan sat bila blokirana najveća hrvatska prometnica A1, a prizori koje su vidjeli vozači koji su imali nesreću naći se u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, podsjećali su na ratno stanje. Sve u dimu bengalki, stotine maskiranih navijača koji se tuku s policijom, i na kraju, hici iz vatrenoga oružja.
Policija je, prema svemu sudeći u strahu od navijača, pucala iz službenih pištolja ranivši najmanje četvoricu navijača. Policajci, pak, tvrde da su pucali u zrak i tlo ispred navijača i da su se njihovi meci najvjerojatnije odbili od tla. Međutim, jedan od ranjenih navijača upucan je u prsa, drugi u rame... Policija je u internoj istrazi upotrebu vatrenoga oružja na Desincu ocijenila opravdanom. Državnoodvjetnički izvidi o tome još traju.
S druge strane, godinu nakon istrage Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podignulo je zbog izazivanja nereda optužnicu protiv čak 43 Hajdukova navijača. Toliki broj optuženika čudi jer je već tijekom trajanja istrage, dok se predlagalo pritvaranje navijača, isto Državno odvjetništvo samo zaključilo da protiv određenoga broja navijača zapravo nema dokaza. Sada su se, pak, odlučili de facto optužiti sve koje je policija prijavila, uključujući one za koje su prije tvrdili da nemaju dokaza.
Tijekom istrage Državno odvjetništvo je kao svjedoke saslušalo okrivljenike, desetke policajaca, radnike na pumpi u Desincu, liječnike u bolnici koje su zaprimali ranjene navijače, a od kojih su se neki dan kasnije sami javili u bolnicu u Splitu, ne spominjući da su rane od vatrenoga oružja uopće zadobili u sukobu s policijom. Nitko od 43 optužena navijača ne priznaje optužbe. Neki od njih se brane šutnjom, većina ne poriče da su bili na mjestu događaja kao Hajdukovi navijači, no tvrde da se nisu tukli i radili nered.
Policija bacila suzavac
- Vozili smo se u kombiju kada je kolona odjednom stala. Izašli smo van, čuli smo signalne rakete koje su letjele okolo, a čuli su se i pucnjevi. Zatvorili smo se u kombi, onda je došla policija, otvorili su kombi te bacili suzavac na pod i uhitili nas - rekao je jedan od optuženika, a slično su rekli gotovo svi ostali, čak i oni ranjeni. - Odjedanput je počeo nered i otišao sam vidjeti naprijed što se događa.
Odjednom mi je nešto podletjelo pod nogu. Pao sam na pod, dopuzao do trave, digao se, uletio u neki auto, skinuo čarapu, bila je cijela krvava, omotao je u potkošulju i bio u tom autu cijelo vrijeme - rekao je Ante R. koji će dan kasnije zatražiti liječničku pomoć u Splitu zbog metka u stopalu.
- Vozili smo se u kombiju u koloni na autocesti prema Splitu i u jednom trenutku smo se zaustavili. Izašao sam van i odjednom sam pokleknuo, vidio sam da krv prska iz noge. Nije mi bilo ni na kraj pameti od čega je nastala ozljeda - rekao je Nikola E. kojega je policijski metak pogodio u potkoljenicu. Josip Dž. kojega je metak pogodio u rame, rekao je da je u jednom trenutku izašao iz autobusa i ugledao masovnu tučnjavu s policijom. Dok je stajao kraj autobusa, osjetio je bol kod lopatice, dakle na leđima, i poslije se vidjelo da je ranjen. I on se dan kasnije pojavio u bolnici u Splitu.
Prema onome što se da iščitati iz spisa, vatreno oružje koristili su samo pripadnici zagrebačke Interventne policije, trojica od ukupno sedam policajaca koji su poslani kao potpora policajcima iz Jastrebarskoga koji su osiguravali benzinsku pumpu. Taj sedmočlani tim koji je bio u kombiju, toga dana uopće nije bio u Maksimiru, nego su osiguravali utakmicu kraj Velike Gorice da bi ih kasnije premjestili na Desinec.
Upravo oni će, prema svemu sudeći, proći najgore jer su se u jednome trenutku našli u okruženju 300-tinjak navijača koji su im najprije napali bocama pogodivši jednoga od njih u glavu i privremeno ga oslijepivši te im zatim ubacivši i zapaljenu baklju u kombi.
Nisu slušali naredbe
- Navijači su počeli izlaziti iz vozila i odmah su se počeli maskirati na razne načine: navlačenjem majica, šalova i kapa preko lica i počeo je rusvaj. Bacali su upaljene bengalke, prometne znakove, kamenje, remenje su vadili iz hlača i vezali ga oko ruku. U jednom trenutku sam vidio i dvije signalne rakete kako lete prema benzinskoj postaji.
Budući da navijači nisu slušali naredbu da prestanu s napadom, počeli smo pružati otpor tako da smo upotrebljavali tonfe. Kolega je u jednom trenutku pogođen pivskom bocom u predjelu desne strane lica, zato što nije stigao staviti kacigu, kleknuo je na pod i počeo obilno krvariti - rekao je jedan od interventnih policajaca. Trojica od njih su vidjevši da ne mogu zaustaviti napad, posegnuli za pištoljima ispucavši 31 metak, ali samo u zrak i tlo ispred napadača.
- Udarali su me po kacigi i cijelo vrijeme po desnoj strani tijela i lupali po vozilu bočno, željeli su ući u vozilo. Upozorio sam ih da stanu jer ću u protivnom pucati, no oni su se na to oglušili i ja sam ispalio osam hitaca u zrak. Malo su se trznuli na to moje ispaljivanje hitaca u zrak, ali su potom dalje nastavili udarati ga i lupati po vozilu. Napad je bio istog intenziteta s povicima: ‘Ubi pandura, ubi purgera i slično.
- Budući da napad navijača nije jenjavao, a razbili su prednje staklo na kombiju, više nisam imao drugu mogućnost. Ispalio sam 11 hitaca ispred navijača u betonsku podlogu - rekao je jedan od policajac. Dvojica njegovih kolega iz istoga tima rekli su da su samo pucali u zrak. Jedan od policajac uspio je iz kombija izvaditi veliki sprej sa suzavcem te je počeo špricati napadače koji su se zatim ipak počeli udaljavati. Na kraju su ih, kažu, spasili kolege iz Interventne.