Radi se o momcima, koji ne izgledaju kao vaterpolisti, kad se pogledaju njihove noge i tijela, ali, šalu na stranu, u tim mršavim tijelima se krije jedan veliki potencijal, kako kod Antonija vratara, tako i kod Ivana, koji može pokrivati i lijevu, i desnu stranu, što je vrlo važno. Naravno, oni su na početku svojih karijera iako je Antonio već treću, ako ne i četvrtu godinu među seniorima. Bio je i na posudbi prošle sezone, sve u svrhu da stječe iskustvo. Hvala Zadru jer je evidentno da je Antonio bolji nego što je bio kad je otišao u Zadar, a Ivan je od ove godine u seniorskom planu. Plus, on je još uvijek junior. Vrlo je važno da obojica ojačaju, dobiju snage i muskulature jer onda će biti još više konkurentni za seniorski vaterpolo, onako kako bi mi to htjeli – pričao je nakon utakmice sa Solarisom o dvojici svojih igrača, braći Vukojević, Jugov trener Vjeko Kobešćak.
Antonio je stariji, rođen je 2. ožujka 2000. godine, dok je Ivan gotovo tri godine mlađi (27. prosinca 2002. godine). Antonio ima iza sebe utakmica za prvu momčad, a Ivan je debi za seniore imao ovog ljeta protiv Galeba u uzvratnoj utakmici četvrtfinala doigravanju za prvaka Hrvatske. Njegov debi je bio jedina utakmica do danas za prvu momčad. Antonio se uoči nove sezone vratio iz Zadra 1952., te su protiv Solarisa prvi put braća Vukojević zaigrali skupa za prvu momčad.
Pamtimo kako se zadnji put dogodilo - braća u prvoj momčadi Juga - kad su igrali Ivan i Sandro Sukno.
- Hoće li biti Vukojevići poput braće Sukno, bilo bi lijepo da tako bude. Inače, Antonio je prošao kroz reprezentativne selekcije. Ivan ne toliko, ali, kažem, i on ima potencijala za seniorsku momčad Juga – dodao je Kobešćak.
Antonio je protiv Solarisa stao na vrata na početku treće četvrtine. Branio do kraja utakmice. Skupio, ni manje, ni više nego 12 obrana. Ivan je pomogao u obrani, a u napadu je dva puta zatresao mrežu 'Sunčanih'. Nakon utakmice stali su jedan do drugoga, slikali se. Pamtit će utakmicu sa Solarisom odigranu 21. listopada 2020. godine i pobjedu 17:9.
Nema sumnje kako su osmijeh razvukli i mama Ana, bivša odbojkašica Dubrovnika, te tata Bartul, nekadašnji malonogometaš Squarea i hrvatski reprezentativac, pa i dundo Alen Bošković, jedan od najboljih igrača svih vremena, koji također nije na prvi pogled izgledao kao vaterpolist, a kakav je bio, zna cijeli vaterpolski svijet.