Trebali smo ići avionom preko Bruxellesa, ali je taj let otkazan, te smo sjeli u vlak do Pariza. Potom avionom Zagreb, pa Dubrovnik, i evo nas. Teže je doći u ovo doba do Dubrovnika, nego ljeti, kad je sezona. Tad ima puno više aviona – priča 34-godišnji Andrija Prlainović, velikan svjetskog vaterpola, sjajan igrač, koji je top više od desetljeća. Došao je u Dubrovnik sa CN Marseilleom u napad na Jug Adriatic osiguranje.
Je li teže doći do Dubrovnika iz Marseillea, ili s CN Marseilleom do bodova u Dubrovniku?
- Tu nema dileme. Do bodova je teže doći.
Prati Prlainović što se događa u Gružu, zna za dolaske i odlaske ovog ljeta, promjene koje je doživio najtrofejniji hrvatski klub.
- Jug je na novom početku. Dosta je promjena. Otišla su tri igrača koja su obilježila Kobešćakovu eru na klupi, njegovih prvih šest sezona u Gružu. Nema Paula Obradovića, nema Xavija Garcije, te nema Luke Lončara. Svaka priča dođe jednog dana kraju, to je nešto normalno što se događa. I ja sam pred kraj karijere, zar ne? Međutim, pričamo sad o Jugu. Došlo je vrijeme da mlađi dobiju priliku. Jug to radi sjajno. Jug zaslužuje poštovanje svih u vaterpolskom svijetu zbog toga. Ali, unatoč promjenama, Jug je favorit za proći skupinu, te igrati na završnom turniru Lige prvaka u Beogradu. Što se tiče Hrvatske, Jug ili splitski Jadran će se boriti za trofeje. Ne vidim trećeg koji se može uključiti u tu borbu.
Tko će se boriti za trofej u Ligi prvaka?
- Iako je sezona tek na početku, po sastavu su PRO Recco i Novi Beograd, koji će bit uz to domaćin završnog turnira, favoriti. Ali, ima još nekoliko zanimljivih momčadi. Sezona će biti zanimljiva zbog pauze koja će se dogoditi u travnju i svibnju zbog Svjetskog prvenstva. Pitanje je tko će se kako oporaviti nakon Svjetskog prvenstva, te koji će trener uspjeti vratiti reprezentativce, koji će igrati na Svjetskom prvenstvu, u 'svoju klupsku priču'. Uglavnom, zanimljive momčadi su Olympiacos, Ferencvaros i Barceloneta.
Skupina 'A' je jača od skupine 'B' u kojoj je između ostalog vaš CN Marseille, te Jug AO, PRO Recco... Prognoze govore kako je PRO Recco favorit skupine 'B', a kako bi o drugom mjestu trebali odlučiti Jug AO i CN Marseille.
- Skupina jest lakša, lakša je i zbog činjenice da u njoj nije domaćin završnog turnira koji ima osigurano mjesto u završnici. Ha, može se dogoditi da se između Juga i nas odlučuje o drugom mjestu. Vjerujem kako mi možemo biti među tri najbolja kluba u skupini, a što donosi koja pozicija, to je teško reći. S obzirom tko je u drugoj skupini, zar će pobjedniku naše skupine biti lako u četvrtfinalu? Mislim da neće.
Pet puta ste osvajali Ligu prvaka, uspjelo vam je to sa četiri različita kluba, uspjelo vam je to s tri različita kluba tri godine za redom. Dvostruki ste olimpijski pobjednik, a vlasnik četiri olimpijske medalje. Dvostruki svjetski, šesterostruki europski prvak s reprezentacijom Srbije, itd., itd... Oprostili ste se nakon Olimpijskih igara u Tokiju od reprezentacije, i to na najljepši mogući način. Sad ste u klubu koji nema visoke ambicije.
- Prvo, još uvijek uživam u vaterpolu. Stoji, sad sam u sredini u kojoj je manje opterećenje, iskreno. Mislim igrati još nekoliko godina i nisam u Marseilleu bez sportskih ambicija. To nikako! Međutim, realan sam po pitanju Marseillea. Prošle sezone smo se prvi put plasirali na završni turnir Lige prvaka. Sad nam je cilj biti među četiri najbolja, u polufinalu. Ako bi to uspjeli, to bi za Marseille bio veliki, veliki rezultat. Dakle, u klubu sam koji je podigao ciljeve u odnosu na prethodnu sezonu, koji želi napraviti novi korak naprijed. Ne trebam isticati kako nam je imperativ osvojiti oba domaća trofeja.
Srpski klupski vaterpolo je napokon dočekao ulaganja, nakon 2013. i trijumfa Crvene zvezde niti jedan klub nije bio u krugu klubova koji su se borili za vrh. Sad je to prije svega Novi Beograd, a u Regionalnoj ligi je tu još nekoliko klubova. Reprezentacija Srbije je najuspješnija reprezentacija u desetljeće i pol...
- Znam što vas zanima, nije bar do jučer bilo da uspjeh donosi veću podršku. Nakon našeg prvog olimpijskog zlata u Riju 2016. godine, naš klupski vaterpolo je bio dotaknuo dno. Partizan, koji je jedan od najuspješnijih svjetskih klubova, prije svega. Prošle godine se nešto počelo događati, a sad imamo nivo kakav smo imali kad sam ja igrao za Partizan i Crvenu zvezdu. Na sreću, to što je naš klupski vaterpolo dotaknuo dno, nije se odrazilo na reprezentaciju. Sad mladi igraju u jakoj ligi, a Srpska liga to sad jest, te imaju priliku sazrijevati. Reprezentacija bi iz toga trebala izvući plus, i to za iduća dva olimpijska ciklusa, za Pariz 2024., te Los Angeles 2028. godine.
Toliko uspjeha ste ostvarili s reprezentacijom, čak 33 medalje od kojih su 24 zlatne. Oprostili ste se rečenicom: 'Kod nas u Boki, kad se igra trešeta, postoji izraz 'S'ovom dosta'. I bilo je dosta!'. Koji bi uspjeh izdvojili?
- Prvi veliki uspjeh moje generacije, zlato na Svjetskom prvenstvu u Rimu 2009. godine, te, naravno, oba olimpijska zlata.
Najdraži klupski trofej?
- Naslov prvaka Europe s Crvenom zvezdom 2013. godine.
I Jugu je to 'najdraži' trenutak.
- Ha, ha, da, dobili smo Juga u finalu. Prvo, zašto mi je taj trofej najdraži. Bio sam u PRO Recca, koji je odlučio otkazati nama strancima iako smo 2012. osvojili naslov prvaka Europe. Dakle, nije bilo u planu da idem u Crvenu zvezdu. Godinu prije osvajanja naslova prvaka Europe s PRO Recom osvojio sam naslov s Partizanom u Rimu. Duško Pijetlović i ja smo uspjeli tri godine za redom, kažem, igrom slučaja, nije bilo planirano, osvojiti naslov klupskog prvaka Europe s tri različita kluba. Uspjeli smo to unatoč tome što novaca u Crvenoj zvezdi nije bilo, što nismo na kraju dobili pola obećanog, ali bila je to momčad koja je rasla jer jer u svlačionici bila sjajna atmosfera. Nigdje nije bila bolja. I danas kažem kako sam bio tužan što se ta priča nije nastavila. Ako mi je zbog čega žao, to je to što nisam imao priliku s Crvenom zvezdom braniti naslov prvaka Europe. Tu sezonu smo počeli porazom u Beogradu od Juga s 10:6, a nastup u skupini smo zaključili porazom u Gružu 10:5. Stoji, u Gružu nismo bili kompletni, međutim, rasli smo iz utakmice u utakmicu unatoč svim problemima u klubu. Imali smo iskustva, imali smo Denisa Šefika na vratima, imali smo podršku s tribina. I dobili smo po meni najjači Jug u povijesti. Nikad Jug nije imao toliko sjajnih igrača na okupu kao te sezone, bio je dosta jači od Juga koji je tri godine poslije uzeo sve što se moglo uzeti. Eto zašto mi je to najdraži trofej.
Kad se u povijest Olimpijskih igara upiše ime grada Dubrovnika, vaše ime je na vrhu popisa. Najuspješniji ste Dubrovčanin na najvećem natjecanju.
- Za one koji ne znaju, dosta, baš dosta mojih vršnjaka iz Herceg Novog se rodilo u Dubrovniku. Bilo je ili ćeš ići u rodilište u Kotor, ili u Dubrovnik. Moji roditelji su izabrali Dubrovnik. Tu su ih mnogi znali. Po tom pitanju, uspješnosti u svijetu vaterpola, uvijek ističem kako ovaj naš prostor, od Dubrovnika do Kotora, uspješniji od cijelog ostalog prostora bivše države. Mislim kako se u niti jednom drugom sportu, loptačkom, to ne može naći. Zatim, taj slučaj, koji je imao grad Dubrovnik, tj. Jug 2012. u Londonu, to je čudo. Hrvatska olimpijski pobjednik, a više od polovice igrača, sedam od trinaest, iz Dubrovnika. S druge strane, toliko velikih igrača iz Boke Kotorske. Znate što mi je jednom prilikom rekao veliki Nikola Stamenić: 'Teško bi ja bio trener u Dubrovniku ili Boki Kotorskoj, tu svatko na tribinama zna vaterpolo'.
