Ovu, po svemu specifičnu i izuzetno tešku godinu, u kojoj smo se privikavali na štošta, snalazili kako znamo i umijemo, preispitivali sebe i svijet oko sebe pamtit ćemo po neizmjernoj tuzi. U lipnju nas je napustio Siniša Bačić (Baćo), a na tmurni Božić zatekla nas je neprihvatljiva vijest da se ugasilo svjetlo našeg Željka Jelića (Željca).
Tuga je tugu stigla, a srce nije našlo lijek. Danas pišemo o dvojici izvanserijskih ljudi koji nas nisu oduševljavali postignutim golovima, sjajnim driblinzima i genijalnim potezima, kojima nismo pljeskali, skandirali im ime i pisali o njima panegirike iako su to obilato zaslužili. Prisjetit ćemo se i izraziti duboko poštovanje prema ovoj dvojici velikana koji su prije svega bili skromni i nenametljivi ljudi, čuvari dostojanstva svakog čovjeka i neumorni tražitelji istine i poštenja. Ljudi koji su bili posvećeni, voljeli i zadužili Square.
Siniša Bačić je jedan od osnivača Squarea, nenadmašan kroničar, samozatajni profesionalac. Pojavno pomalo strog dok ne spoznate blagost njegovih očiju i srdačan osmijeh. Prijatelj nevelikih riječi, nesklon izražavanju emocija. Nešto poput škrte zemlje koja nenadano ponudi izdašan urod. Uljudan, seriozan, pouzdan i vrlo povjerljiv.
Square je stvarao svoj identitet na uzornosti Baćovog karaktera. A iznad svega Square! Briga za sve i o svemu. Poznavatelj najsitnijih detalja iz povijesti Kluba, čovjek koji ništa nije prepuštao slučaju.
Baćo nas je zbog svoje izvrsnosti pomalo razmazio. Iza sebe je ostavio brižno složene i uvezane arhivske materijale Kluba koji su osobna iskaznica našeg Siniše. Besprijekoran red, točnost i ljubav koja izvire iz svakog članka, svake slike i njegovih zabilješki.
Željko Jelić je došao u Dubrovnik prije 15 godina ali kao da smo ga poznavali oduvijek. Čovjek koji je sve ljude oko sebe činio boljim. Odlučan, hrabar, neustrašiv u svim životnim situacijama. Spreman preuzeti odgovornost u najsloženijim uvjetima.
Široka bosanska duša, iskren pogled i ono što osvaja do temelja – nepodnošljiva lakoća jednostavnosti. Neposredan, nedvosmislen, jednostavno drag čovjek na kojeg se nisi mogao naljutiti.
Nakon što je postao predsjednik kluba 2012., Square se uspio vratiti u Prvu ligu. U naredne dvije sezone Klub je dva puta bio finalista Kupa, igrao u polufinalu play offa prvenstva Hrvatske, te se stabilizirao u svakom pogledu i napredovao u svakom smislu.
Kada je Željko Raguž postao predsjednik Kluba 2018. dužnost dopredsjednika nastavio je obnašati Jelić te je svoj rad na čelu Kluba ocijenio sa ocjenom dobar (3), a kao najveće postignuće istakao da je Square igrao diljem Hrvatske lijepo i časno. Ova zadnja rečenica puno govori o životnoj percepciji i sustavu vrijednosti našega Željka Jelića. Bio je irealno ispravan, ljutilo bi ga kada bi se bez obzira na osnovanost postupka netko od Uprave obrušio na suca utakmice ili bi neki igrač dobio karton zbog nesportskog ponašanja .
Ispravno, dostojanstveno i časno bio je ispred gladi za pobjedom pod svaku cijenu. Željko je zadnjih nekoliko godina odgledao gotovo sve gostujuće utakmice Squarea, a tome ne treba ništa dodati. Silno je volio Square, izdašno je doprinosio i iznalazio rješenja za sve situacije.
Njegova odmjerenost i smirenost u komunikaciji, vedrina i veselje koje je unosio gdje god se pojavio uvijek će nas pratiti. Ne postaje se legendom samim činom smrti, legendu o sebi pišeš dok živiš.
Siniša i Željko, vi ste svojim ponašanjem, djelima, ostavštinom i karizmom postali legende za života. Nosit ćemo vas u srcu i ne sumnjamo da ćete i na nebeskom igralištu biti u istoj momčadi!