Priča to Ante Delija, koji je trebao nastupiti u Americi u svibnju. Kao i prošle godine, tako i ove, bio je u igri za glavnom nagradom vrijednom 1.000.000 američkih dolara u PFL-u (Professional Fighters League). Delija je jedan od dvanaestorice odabranih teškaša svijeta. Debi je u ligi imao prošle godine. Pobijedio je na startu, ali, nažalost, ozlijedio se tom prilikom te je morao propustiti drugo kolo, i kad se zbrojio učinak, tko je što napravio u dvije borbe, Delija je bio prvi ispod crte za nastupom u završnici. Bio je rezerva. Međutim, kako nitko nije odustao, nije dobio novu priliku bez obzira što je uz njegovo ime pisalo – bez poraza.
- PFL je ove godine otkazan zbog pandemije. Novi početak je u svibnju 2021. godine. Ne znam što bih rekao. Imam ugovor s PFL-om. Zadnju borbu sam imao krajem prošle godine u Areni na priredbi KSW-a. Bilo je to u jedanaestom mjesecu. Nikako mi se ne sviđa činjenica da ću gotovo dvije godine biti bez borbe. Međutim, sad kad se baš ništa ne zna, kad pljušte otkazi sportskih natjecanja, tako i borilačkih priredbi, ne preostaje mu nego čekati završetak pandemije, te ponovno otvaranje borilišta.
Do tada mu je ‘krv, znoj i suze’ u Zagrebu ponudio Mirko Filipović, legendarni Cro Cop, te u Puli Stipe Drviš.
- U trening dvorani Mirka Filipovića smo bez problema mogli trenirati, međutim, morali smo izbjegavati bilo kakav kontakt s drugima osobama izvan dvorane. Nakon nekog vremena sam na poziv Stipe Drviša otišao u Pulu. Sad sam kod njega. On ima malu dvoranicu u sklopu kuće, te tu treniram boks. U tome nisam dovoljno dobar. I to želim podići na visok nivo. Odlično radimo. Vidim kako uz njega napredujem. Stipe je bio sjajan boksač, bio je svjetski prvak, a sjajan je i kao trener. Zna objasniti svaki potez, što taj potez može donijeti. Naravno, kako je sa Stipom, tako je isto i s Mirkom.
Delija je počeo svoju MMA karijeru u dvorani Gladiatora s Marom Perakom. Sad je s Mirkom Cro Cop Filipovićem te Stipom Drvišem.
- Prvo sam trenirao judo, 6,7 godina. Potom dvije godine stanke nakon čega sam počeo pratiti Mara Peraka. Bilo je naporno, bilo je teško u dvorani Gladiatora, ali sam ušao u ritam. Mi smo u Gladiatora, a to je Maro Perak sjajno posložio, imali svako malo za trenera nekog vrhunskog stručnjaka. Nemoj zaboravit kako nas je hrvanje trenirao Šaban Sejdi, čovjek koji je osvajao olimpijsku medalju u Moskvi te u Los Angelesu. Zatim su Maro i ekipa bili doveli Bruna, majstora ju jitsua iz Brazila. Sjajnog borca i trenera. Rezultati tog i takvog rada su poznati. Danas prsti jedne ruke nisu dovoljni za nabrojiti sve one koji su počeli u Gladiatoru, a koji su ostvarili profesionalne pobjede, nastupili na priredbama izvan Hrvatske, a koje potpisuju najjače europske i svjetske MMA organizacije. Sve to zahvaljujući prije svega Maru Peraku. Ovo sad s Mirkom i Stipom je novi korak naprijed za mene.
Hvali te Cro Cop, hvali te Stipe, dva naša sjajna borca. Osjećaš li zbog toga pritisak? Puno se sad očekuje od tebe.
- Ne, ne. Nema pritiska. Meni te njihove pohvale govore kako dobro radim na treninzima, kako ne stojim na mjestu, kako napredujem. Naravno, kome nije drago čuti pohvale, a pogotovo kad to govore takve veličine, koje zna cijeli svijet. Zatim, tko to ne bi bio sretan da radi pod paskom takvih veličina. Ja i dalje mislim kako sanjam. Pa obojica su bila na krovu svijeta.
Delija je prvu profesionalnu borbu odradio u Splitu početkom 2011. godine s 19 godina.
- Borio sam se protiv Saše Lazića. On je tad imao skor, ako se ne varam, 12 pobjeda i 14 poraza. Nitko nije očekivao kako ću ja pobijediti tako iskusnog borca.
Potom je dobio i idućih sedam borbi. U svojoj šestoj, e to se pamti, bio je bolji od bivšeg UFC-ovog prvaka, Ricca Rodrigueza.
- Nisam srljao. Mislio je kako će me dobiti jer je daleko iskusniji, koliko je ono imao borbi do tad, 50, ali se prevario. Da, ta se pobjeda ne zaboravlja. Ricco je bio ljut na sebe nakon tog poraza. Puno smo pričali nakon te borbe. Bio je baš, baš ljut.
Prvi poraz Delija je doživio u svojoj devetoj borbi. Izgubio je u Zagrebu od 12 godina starijeg Nizozemca, Diona Staringa.
- Iskreno, taj me poraz od ukupno tri, koliko sam ih doživio u mojih do danas dvadeset borbi, najviše boli. Bože kako sam srljao tu večer. Napao sam ga odmah, ispuhao nakon par minuta, i na kraju izgubio. Nije me dobio jer je bio bolji, nego jer je bio pametniji, iskusniji, a ja.... Ali, dosta sam naučio iz te borbe. To mi je bila velika škola. Nakon te borbe na niti jednu više nisam otišao, a da nisam bio sto posto spreman.
Danas je Delija na sedamnaest pobjeda, ali sedamnaesta od ukupno dvadeset borbi nije bila sretna. Protiv Marcina Tybure je u rujnu 2015. slomio nogu. Gotovo tri godine je čekao na povratak.
- Protiv Tybure se dogodilo što se dogodila. On je nakon toga potpisao za UFC, dobio tamo tri borbe u nizu te imao priliku novom pobjedom doći u priliku boriti se za pojas, ali nije uspio protiv Brazilca Fabricia Werduma. I dalje je u UFC-u. To dovoljno govori koga sam imao za suparnika. Ja sam pak nakon te borbe, i loma noge, doživio svega i svačega. Kost mi je više manje brzo zarasla, ali sam potom dobio bolničku bakteriju, koje se nisam mogao riješiti godinu i pol dana. Zbog toga sam morao čekati puno da zaraste potpuno kost, kako bi mogao izvaditi šipku, te potom nogu čistiti antibioticima. Najvažnije je u tim trenucima bilo ne izgubiti vjeru u povratak. Nisam. Nakon što sam se vratio treninzima, Mirku je trebao sparing partner. On se, bilo je to 2017., spremao za Japan, Grand Prix, gdje je trebao imati tri borbe u dva dana. Odabrao je mene. Otišao sam gore u Zagreb. Mirko je bio zadovoljan, te smo nastavili suradnju. Tako me je zvao i za iduće pripreme. Tako je sve počelo.
Je li bilo straha vratiti se u ring/ kavez?
- Mene je ta bakterija ubijala. Nisam znao što je. Bolio me mišić. Otjecala je noga. Imao sam temperaturu svako malo. To je bio problem. Povratak sam imao u Japanu u svibnju 2018. godine. Dobio sam Ricarda Prasela. Godinu dana poslije nastup i pobjeda u PFL-u, te pet mjeseci poslije te borbe u Americi, borba i pobjeda u Zagrebu u Areni. Od tad bez borbe, ali non stop u treningu. Nadam se kako će ova situacija s koronavirusom proći, kako će krenuti borbe, te kako ću vrlo brzo imati priliku pokazati što sam naučio u zadnje vrijeme trenirajući s Mirkom i Stipom. Ponavljam, imam ugovor s PFL-om, ali liga je otkazana i tek je početak nove sezone iduće godine u svibnju. Razgovarat ću s vodstvom PFL-a, vidjeti što se može napraviti jer ne želim toliko dugo biti bez borbe. Ponuda imam. Možda na kraju budem nastupao i UFC-u. Sve bi se moglo znati u iduća dva tjedna. Već su me bili tražili. Trebao sam biti zamjena u jednoj borbi, ali do toga tad nije došlo. Možda će sad. To bi bilo lijepo. To je moj san. Sjećaš se da sam to uvijek govorio? Sjećaš se kako sam to poželio kad sam se spremao za borbu protiv Ricca Rodrigueza? A zamisli, tko bi tad rekao kako ću imati čast trenirati s Mirkom Filipovićem, raditi sa Stipom Drvišem. Ponekad pomislim kako sve ovo što mi se dogodilo i što se događa sanjam, kako sve to nije istina.
