BOKS NAŠ DUBROVAČKI Zbog ‘pretjeranog slavlja’ pobjede u kazalištu legendarni ‘Grga Čvarak‘ završio u zatvoru u tvrđavi Lovrijenac!

Karate i judo, tada novi borilački sportovi, koji su se pojavili u Dubrovniku početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, potisnuli su boks. Desetak godina boks je ‘živio’ u Gradu. Od početka 40-tih okupljao je dubrovačku mladost, a potom iščezao te ostao samo u pričama. Boks je bio, prije desetak godina pričao je danas pokojni Marinko Jurica, jedan od najpoznatijih dubrovačkih boksača tog vremena, ‘plemenita vještina, a ne grub i opasan sport, te legalizacija ulične tuče. Boks je imao svoja pravila i nije dozvoljavao niske udarce’.

Danas, kad se prisjećamo boksa u Dubrovniku, te priče dubrovačkog boksača, profesora povijesti, likovnog umjetnika, prvog kapetana Košarkaškog kluba Jug, atletičara, člana Društva prijatelja dubrovačkih starina, zaljubljenika u grad, mog razrednika u srednjoj školi, doimaju se poput bajke, a Jurica, svjedok tog vremena, isticao je kako je ta ‘dubrovačka boksačka bajka’ počela s Ratkom Zvrkom.

Marinko Jurica, boksač, košarkaš, atletičar...

Da, jedan od najpoznatijih hrvatskih književnika, autor zbirke pjesama ‘Grga Čvarak’, koja je jedna od knjiga s najvećom nakladom u povijesti hrvatske književnosti za djecu, bio je sjajan boksač. U vrijeme Drugog svjetskog rata drugi na prvenstvu Hrvatske, a poslije rata i prvak Hrvatske. Pamti se, znao je profesor pričati danima o tome, Zvrkov meč 1943. godine protiv Lodovica Giobbija, bivšeg prvaka Italije iz Civitavecchije. Ring je bio u Kazalištu Marina Držića. Bilo je to 11. travnja 1943. godine. Na tim ‘daskama koje život znače’ održana je boksačka priredba, a Dubrovnik je u to vrijeme bio pod okupacijom Talijana.



U životopisu Zvrka ostalo je zabilježeno kako je bio bolji od Giobbija te kako se ‘pobjeda pretjerano slavila’ zbog čega je dan poslije najbolji dubrovački boksač bio zatvoren od strane Talijana u tvrđavi Lovrijenac, gdje je bio zatvor.

- Jedan od najljepših i nezaboravnih boksačkih mečeva održan je u kolovozu 1950. u Staroj gradskoj luci, i to na catari, koja je bila okretište za plivače, ali i pozornica za predstavu ‘Ribarske svađe’ Carla Goldonija na Dubrovačkim ljetnim igrama. Na catari, koja je bila usidrena u Portu, bio je postavljen ring. Barkama su se prevozili boksači. Bio je to spektakl pod reflektorima. Gledatelji su bili natiskani na mulu te na zidinama. Nezaboravni su i mečevi koje smo imali gostujući u drugim gradovima po Hrvatskoj te u Crnoj Gori, kao i u Bosni i Hercegovini - znao se prisjetiti profesor dok je na tribinama Sportske dvorane u Gospinom polju čekao početak utakmice košarkaša Dubrovnika, ili u Gružu prateći nastupe vaterpolista Juga.

Ivo Gavranić, Pajo Mitrović, Mario Babarović, Pušo Kurbelašvili, Ratko Zvrko - to su uz profesora Juricu bila imena prve generacije dubrovačkih boksača.

- Svi mladići su bili veliki entuzijasti, zaljubljenici u boks. Bili smo siromašni, nagrada za pobjedu nam je bio dodatni obrok, jer u to vrijeme, nakon Drugog svjetskog rata, tko je imao za jest, taj je bio bogat, a mi smo kao sportaši imali taj dodatak s kojim smo bili prezadovoljni. Međutim, iako smo bili siromašni, bili smo puni duha, veseli, uživali u boksu – pričao je moj profesor, koji je čuvao brojne novinske članke, koji su svjedočili o ‘desetljeću boksa u Dubrovniku’.

- 1950. godine je više od 2000 gledatelja bilo na boksačkoj priredbi u Dubrovniku. Uglavnom, kad je bio boks meč u Dubrovniku, koliko je bilo mjesta, toliko je ljudi bilo uokolo ringa. Uvijek puno. Bili su to uistinu nezaboravni dani. Poslije, mlađi su nastavili školovanje izvan Dubrovnika, mi stariji smo počeli raditi. Nije imao tko nastaviti s radom. Šteta, međutim, jedno desetljeće je trajala ta sportska bajka u Dubrovniku, priča o boksu, sportu koji je imao svoju ljepotu – isticao je gospar Marinko Jurica, koji nas je napustio krajem rujna 2017. u 86. godini života.
 
 

LEGENDARNI ‘GRGA ČVARAK’ – NAJBOLJI DUBROVAČKI BOKSAČ!
Ratko Zvrko je rođen 20. travnja 1920. u Beogradu, a djetinjstvo je proveo u Drveniku, u Konavlima, dok se boksom počeo baviti u Dubrovniku. Meč karijere imao je 11. travnja 1943. godine protiv prvaka Italije Lodovica Giobbija. Svladao je Talijana, i to u vrijeme talijanske okupacije grada. Zbog toga jer je ‘pretjerano’ slavio pobjedu – nekoliko dana je proveo u zatvoru u Lovrijencu. Zvrko je poslije Drugog svjetskog rata bio prvak Hrvatske. Pamti se njegov meč u Zagrebu 19. siječnja 1947. godine protiv legendarnog mađarskog boksača Laszla Pappa, trostrukog olimpijskog pobjednika i dvostrukog europskog prvaka. Iako je izgubio borbu, kraj je dočekao na nogama, a što je malo kome uspjelo protiv slavnog Mađara, prvog u povijesti svjetskog boksa s tri olimpijska zlata u nizu (London 1948., Helsinki 1952. i Melbourne 1956.).

Zvrko je nakon boksačke karijere počeo novinarsku, i to je prvo pisao o boksu za Vjesnik. Bio je urednik sportske rubrike, a potom je uređivao pomorstvo. U to vrijeme, 1966. godine, pokrenuo je trofej ‘Plava vrpca Vjesnika’ za plemenite pothvate na moru, koja postoji i danas. Bio je vanjskopolitički dopisnik iz Trsta, a kao reporter javljao se iz mnogih europskih, azijskih i afričkih država. Organizirao je dječje romobilske utrke oko zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu pod motom ‘Brzina, ali oprez’. Prvom zbirkom Olimpijsko selo Čvrk, koja je objavljena 1952. godine, najavio je svoje temeljne preokupacije – sport i sportske igre. Napisao je zbirku pjesama za djecu ‘Grga Čvarak’, koja je objavljena 1967. godine, za nju je dobio nagradu ‘Grigor Vitez’, a to je jedna od najizdavanijih knjiga hrvatske književnosti za djecu te sastavni dio školske lektire. Za uspješan i predan književni rad dobio je i Goranovu nagradu, zatim nagradu za životno djelo ‘Otokar Keršovani’ Hrvatskog novinarskog društva, te Vjesnikovu Zlatnu plaketu. Godine 1978. napisao je biografiju slavnoga hrvatskog boksača Mate Parlova ‘Zlatne rukavice Mate Parlova’. Zvrko je umro u Dubrovniku 23. rujna 1998. godine.
 


NEOBIČNA KNJIGA
Pred vama je neobična knjiga. Koliko je meni poznato, ovo je prvi slučaj da boksač piše o boksaču. Ratko Zvrko se već uvelike borio na ringu, kad se Mate Parlov borio s prvim koracima. Razlika u godinama i postignutim rezultatima je velika. Ali, postoje i sličnosti koje također treba zabilježiti. Recimo – hrabrost. Za Parlova to se zna. Ali, valja podsjetiti da i Zvrko svojedobno nije ustuknuo pred strašnim Laszlom Pappom. Po završetku karijere, Zvrko je postao poznati novinar i dječji pisac. Po tome s kakvom strašću osvaja diplome i Parlov će u novoj karijeri biti isto tako uspješan. Parlova vole, cijene ili mu se dive. Za razliku od drugih, Zvrko ga – razumije. To dokazuje ovom knjigom koja je potekla iz srca – napisao je u predgovoru knjige ‘Zlatne Rukavice Mate Parlova’ Dragan Nikitović, jedan od najpoznatijih televizijskih sportskih komentatora bivše države.

Mate Parlov, koji je porijeklom iz sela Ričice blizu Imotskog, rodio se u Splitu 16. studenog 1948.  godine. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u  poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. U Munchenu 1972. okitio se naslovom olimpijskog pobjednika. Nezaboravni hrvatski boksač preminuo je 29. srpnja 2008. u Puli. Krajem 2006. Parlov je bio počasni gost 44. konvencije WBC-a, najjače svjetske boksačke federacije, koja je održana u cavtatskom hotelu Croatija, a na kojoj je su gosti bili i legendarni Vitalij Kličko, svjetski prvak u teškoj kategoriji, te najveći promotor svih vremena, Don King, koji je radio između ostalih s Muhammadom Alijem, Mike Tysonom...