To bi bilo to – javio se nakon što je osvojio broncu u disciplini 100 metara leđno 2012. u Londonu na Paraolimpijskim igrama.
Njegove četvrte Paraolimpijske igre, njegova četvrta medalja na najvećem svjetskom natjecanju. Prve tri je osvojio u Ateni 2004. godine. Debi na Paraolimpijskim igrama imao je u Sydneyju 2000. godine, bio je i u Pekingu 2008. godine.
- Koliko sam osvojio medalja u karijeri? Ha, jedno 400, rušio sam šesnaest puta svjetski rekord. Većina tih medalja su zlatne, a zlata sam osvajao i na svjetskim i europskim prvenstvima, ali niti jedan uspjeh mi nije drag, kao tri bronce koje sam osvojio 2004. godine na Paraolimpijskim igrama u Ateni – pamtimo Španjine riječi.
Prvu je osvojio na današnji dan, 22. rujna 2004. godine. Finale utrke na 100 metara leđno. Olimpijski bazen u Ateni. Kategorija S8. Naš ‘mali‘ treći. Bronca! Bila je to ujedno prva medalja za hrvatski sport na Paraolimpijskim igrama u Ateni, a druga paraolimpijska medalja od hrvatske samostalnosti. Prvu, također broncu, osvojila je Milka Milinković u Barceloni 1992. godine u bacanju kugle.
Amerikanac Travis Morh je bio prvi s vremenom 1:10.15, Irac David Malone drugi (1:12.55), a Mihi treći (1:13.49).
I onda ga je krenulo. Uzeo je broncu na 200 mješovito, na kraju broncu na 400 mješovito. Uspio je to pod vodstvom trenera Deana Kontića, s njima je bio i fizioterapeut Marjan Turkalj, s tribina ga je bodrila ekipa iz Pila, tetka Ane Mišić, došao mu je čestitati Veselin Đuho, koji je bio u to vrijeme trener vaterpolista Olympiacosa. Pratio ga je legendarni televizijski novinar Boris Mutić...
Potom doček na Stradunu. Prije toga su ga u zračnoj luci dočekali mama Kate i tata Tonko, brat Mateo...
Punih 15 godina Španja nije imao odmora. Krenuo je s natjecanjima 1997. godine. Povukla ga je Ana Sršen. Ona je ‘kriva’ što je ‘mali‘ krenuo, te od prvog nastupa isticao: san mi je medalja na Paraolimpijskim igrama.
San mu se ostvario tog 22. rujna 2004. godine, prije točno dva desetljeća!
