Javio se. Jedva smo ga čuli. Pjesma je bila jača.
- Evo me na Manhattanu. Još slavimo – još je nešto rekao, ali se to nije čulo.
- Što ću sad reć, gdje ću sad razgovarat, kad je luda kuća... – i opet pjesma, ali sad je zapjevao i Ante Delija. Nije riječi pjesme ‘New York, New York‘ Franka Sinatre, ali mogao je, jer u toj pjesmi riječi idu: Želim se probuditi u gradu koji nikad ne spava, te otkriti da sam broj jedan...
Delija nije pjevao poput Sinatre, ali ono što on radi, to je sad vrh.
- Dominantno i sigurno, zar ne? – sad je on postavio pitanje.
I opet pjesma s druge strane. Sad se to odužilo.
- Da, tu smo, u srcu New Yorka. Šetamo i pjevamo. Na ulici. Pjevam jer sam sretan. Presretan.
Delija je u kavez postavljen u Hulu Theatru, kultnom mjestu naslonjenom na sportski hram, Madison Square Garden, ušao u petak po američkom vremenu u 22 sata i 32 minute, u nas je bila subota, 4 sata i 32 minute. Nije se u njemu previše zadržao. Bio je siguran, bio je dominantan, Brazilac Matheus Scheffel nije ni znao što ga je snašlo sredinom prve runde.
- Rekao sam i prije borbe kako sam bolji, kako sam to pokazao kad sam ga nokautirao na startu ovogodišnje sezone u PFL-u, te kako Scheffel teško može promijeniti drastično svoj stil borbe u pola godine, sedam mjeseci, koliko je prošlo od tog našeg susreta u 1. kolu.
Delija je i ovaj put zauzeo sredinu kaveza, potegao nakon 90 sekundi baš sjajan desni kroše, a kad se minutu poslije nastavio boksački okršaj, 5,6 kilograma teži Brazilac nije imao izgleda.
- Bilo je jasno kako ga imam, osjetio sam to, te sam tu situaciju iskoristio.
Zatim je poletio na ogradu, na stranu gdje su bili njegovi navijači, koji su slavili s hrvatskim zastavama, a tad je njegov trener Stipe Drviš uskočio u ‘kavez‘ i pridružio mu se na ogradi. Prvo je legendarni boksač, bivši svjetski prvak, imao nešto reći Deliji, a zatim su se zagrlili te slavili sjajan uspjeh.
- Što sam promislio u tom trenutku? Bio sam izvan sebe, ‘lud‘ od sreće.
Svašta mu je prošlo kroz glavu, petnaest godina rada od prvog treninga, koliko truda..
- Da, i koliko problema.
Kad je spomenuo probleme odletio je na trenutak u 2015. godinu. Borba u ruskoj Ingušetiji protiv Poljaka Marcina Tybure. Nju nije zaboravio. Ružna uspomena. Pukla mu je noga. Operacija jedna, druga, treća....
- Sedam ih je bilo. Sedam operacija.
I ne samo to, gore od loma bila je ta bakterija koja mu se zavukla pod kožu. I to je bilo ružno, baš ružno zbog čega je muku mučio, zbog čega se postavljalo pitanje hoće li se ikad više boriti.
Konavljanin je u svom pobjedničkom govoru spomenuo kako je imao puno uspona i puno padova.
- Ničeg nije nedostajalo. Međutim, sad sam tu. Presretan. Pjevam na Manhattanu, slavim.
Delija je u odnosu na Brazilca imao iskustvo nastupa u finalu. Prošle godine nije uspio protiv Scheffelova sunarodnjaka, Bruna Cappelozze.
- Još uvijek se ljutim na sebe kako sam izgubio obje borbe od Cappelozze, na startu, te u finalu.
Kao i ove godine, u finalu je bilo sve ili ništa, prevedeno, pobjednik odnosi sve.
- Ha, a ja sam bio onaj koji je prošle godine odnio ništa.
Danas, godinu dana poslije, Delija je milijunaš.
- Lagao bih kad bih rekao kako nisam razmišljao o nagradi, i kako zbog toga nije bio pritisak. Uoči finala sam na pitanje: ‘Kada bi vam netko prije borbe rekao da ne možete dobiti oboje te ponudio da birate, što biste izabrali, pojas prvaka ili milijun dolara?‘ odgovorio kako bih odmah uzeo milijun dolara. Međutim, pojas je dugoročno važniji. On donosi mogućnost sutra za veću zaradu. Tako je to, čim osvojiš pojas jedne organizacije, raste ti cijena.
I opet je zapjevao. Nije u tom trenutku odgovorio na pitanje ‘Je li napravio popis što će kupiti ako osvoji milijun dolara?‘ Tko zna je li uopće čuo pitanje jer su se i ostali ‘zalijepili‘ za njegov mobitel, te je u srcu New Yorka bilo skandiranje: Ante! Ante!
Začula se potom i Moja Domovina. I opet svi iz svega glasa.
Ponovili smo pitanje. I dalje čuli pjesmu. Nakon par minuta novi pokušaj. Pa još jedan. Nakon toga je i Ante odustao od nadglasavanja, te im se pridružio.
Ostaje sjećanje kako smo mu isto pitanje postavili uoči finala prošle godine. Pamtimo kako je tad rekao kako možda on ne zna kako će potrošiti milijun dolara, ali kako ima milijun savjetnika, pa da mu ga neće biti teško sastaviti. I tad je prasnuo u smijeh.
Ante Delija je osvojio Ameriku. Nakon svoje 23. pobjede u 28. profesionalnoj borbi se javio supruzi Luči, pozdravio sina Marijana, javio se na isti način i Mirku Filipoviću. Legendarni Cro Cop je sijao od sreće. Unatrag nekoliko godina je rekao kako će Delija jednog dana biti na vrhu svijeta ako bude slušao. Ante mu je vjerovao. Sa Stipom je trenirao od jutra do mraka, upijao savjete od Mirka.
Pojas PFL-a je u rukama Delije, koji je na početku svoje karijere, prije deset godina, kad je ostvario pobjedu protiv bivšeg UFC prvaka Ricca Rodrigueza bio jasan: ‘Želim biti jednog dana prvak UFC-a! To je vrh!‘
Zbog toga će nakon zasluženog odmora, dva mjeseca ga nije bilo kod kuće, sa svojima, opet u dvoranu. Opet će slušati Stipu i Mirka, te raditi od jutra do mraka s nadom kako će opet skupa s navijačima i pojasom prvaka u ruci, zapjevati u centru nekog svjetskog velegrada.
