Kad je jučer finula utakmica Hrvatska - Kanada, Baro i Maro još nisu bili otkucali kako je sedam navečer, a ako je sve prošlo u najboljem redu na putu, a vjerujemo da jest, svi koji čitate ovaj tekst nakon početka današnjeg radnog dana ne bi se trebali začudit ako Điva Dimnića, koji je jučer navečer bio u Dohi, na stadionu Kalifa, bodrio ‘Vatrene‘ protiv Kanade, i gušto na kraju, vidite u Gradu, na njegovom radnom mjestu.
- Sreća da je ova utakmica bila za vikend, i da se poklopilo da sam imao odmah avion za natrag. Vraga bi došao ovaj put da nije bilo tako – kaže Đivo ispred ulaza 26 na tribine stadiona Kalifa.
Jučer ujutro, kad je po dogovoru javio: ‘Došo sam‘, oživi sjećanje kako je Đivo krasio naslovnicu Dubrovačkog vjesnika 14. lipnja 2014. godine, te je u Gradu, u redakciji, kolegica Gabrijela Bijelić krenula ‘kopat‘, i nać‘ spomenuti broj.
Dvojica iz redakcije smo išli dole, 2014. u Brazilu. Antonio Vojvodić i potpisnik ovih redaka. Prva utakmica, otvaranje. Grad Sao Paulo. Arena Corinthians. Više od 62.000 gledatelja. Igra domaćin, Brazil i Hrvatska. Rezultat: japanski sudac Yuichi Nishimura – Hrvatska 3:1.
Uoči utakmice, Niko Kapetanić i Đivo Dimnić s brazilskim navijačem.
- Ta slika je uspomena za cijeli život – istaknut će Đivo osam godina poslije.
Prvi put je ‘Vatrene‘ gledao u Splitu, 2. travnja 1997. godine. Kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo. I vjerojatno, sad ga nismo pitali, dakle, vjerojatno je te večeri posl‘o kvragu sve do jednog igrača Hrvatske, te izbornika Ćira Blaževića. Par dana priije, 1:1 protiv Danske, a sad, njegov debi - 3:3 protiv Slovenije. Primož Gliha, e to se pamti, zabio nam je tri pogotka. Robi Prosinečki za nas prvi, a Zvone Boban preostala dva. Nije te večeri bilo Davora Šukera, Roberta Jarnija, Igora Štimca, Marija Stanića, Zvonimira Solde, ali vodili smo 2:0 i 3:1. Ostala je legendarna Ćirova kad su ga godinama poslije pitali za tu utakmicu: ‘Ma je*em ga usta, zbog njega (Glihe – op.a.) sam skoro izgubio posao na klupi Hrvatske‘.
Đivo je, kao i gotovo 20.000 gledatelja na tribinama Poljuda te večeri, kao i milijuni ispred malih ekrana promislio kako nećemo vidjeti Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, a vidjeli smo ga, i to nas je čitav svijet vidio nakon čega smo mislili, nikad više, a 2018. godine Luka Modrić i ekipa su nadmašili brončane iz 1998. godine.
Što si promislio kad je Kanada povela već u 2. minuti?
- Adio mare, a u glavi mi prije utakmice, bit 3:0 za nas. I onda oni povedu...
Prva polovica prvog poluvremena što se igre naših tiče: ‘Ajme majko‘, te je Đivo sto posto promilsio: ‘Kog sam Boga dolazio, koja sam ja budala‘. Srećom, vidio Mateo Kovačić kako je vrag odnio šalu, te krenuo. Uključili se i ostali, i onda je bila pjesma.
Đivo nije pogodio rezultat, ali razliku jest.
- Hehe, tri razlike ipak – smije se Đivo. Sto posto je tad promislio: ‘Ha, zamisli da sam ovo propustio i ostao doma, a mog‘o sam poć‘ jer je bio vikend‘.
Dimnić je s ‘Vatrenima‘ u dobru i zlu. Prošao je s njima čudo toga. Dok je jurio na avion, dobio je zadatak nabrojiti gdje je bio na velikim natjecanjima. Prvo je spomenuo Stuttgart. Dakle, bio je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine. Potom Klagenfurt... To je Euro 2008. godine, kao i potom Beč. Poznan je bio Euro 2012. godine. Sao Paulo već spomenuto otvaranje Svjetskog prvenstva 2014. godine. Potom Paris, a to je Euro 2016. godine. Bio je u Moskvi, dakle, prethodno Svjetsko prvenstvo, i sad Doha.
Potom povratak na 4:1 Hrvatske protiv Kanade.
- Marko Livaja je bio prevaga u napadu – dodao je u poruci prije nego je sjeo u avion u Dohi u nedjelju navečer, te krenuo na posao u Dubrovnik.
Dobili su naši, te mu neće danas bit teško na radnom mjestu.