Jednu vijest, koju je proslijedio prijatelj Mario Lujo, ne pročitaš odmah do kraja, i promisliš kako se opet događa promjena na Poljudu, misliš kako su to već svi objavili, a kako ti nisi. Ali, u tom trenutku je košarka, a u Rijeci gospodare parketom (i zrakom) Dubrovčani, pa ćeš o ‘smjeni‘ nakon toga. Tek, pripremiš teren. Nismo u Poljudu, oglasit će se sigurno i Hajduk. I to je onda to, a nama u Dubrovačkom vjesniku je to itekako zanimljivo zbog prvog čovjeka Hajduka, našeg Lukše Jakobušića.
I onda ‘povratak’ u Rijeku, u dvoranu Zamet. Kako su na klupu sjeli i Hezonja, i Prkačin, a utakmica riješena, pitanje pobjednika nije dolazilo u pitanje ni prije podbacivanja lopte, povratak na vijest, koja je, ha, vidiš iz 2018. godine, i nakon toga se s Lujom smiješ – jesi me trznuo. Dakle, ništa od toga. I na mjesto gdje si mislio da bi trebala ići vijest o smjeni trenera na Poljudu, pa si otvorio ‘radni nalog’, stavljaš košarku jer su Hezonja i Prkačin bili baš sjajni, i puštaš to još dok naši košarkaši pozdravljaju gledatelje i zahvaljuju na podršci.
Stiže nakon nekoliko minuta poruka od kolege iz Zagreba. Domagoj Pancirov pita: Tonči moj jel’ moguće ovo?
Koje? Nisam putovao u Rijeku, otpalo sve u zadnji tren. Nisam tamo. Što se dogodilo? Sve najgore ti prođe glavom u tom trenutku. Prijenos je završen. Nema više slike. Što je bilo? I dok tako razmišljaš, stiže nova poruka, šalje Domagoj: Pa Hajduk je smijenio trenera!
Okrećeš brzo Slobodnu Dalmaciju, je li moguće, i sjetiš se što je bilo prije nekoliko minuta, kako je bila šala na tu temu s Lujom i kad smo rekli kako se to neće opet dogodit ove sezone bez obzira što nakon 1:1 u Varaždinu nije pjesma na Poljudu!
I onda stiže screenshot. Vijest o smjeni je na Dubrovačkom vjesniku. Gledaš, košarka je na naslovnici portala. Nema smjene. Tražiš dalje. Ukazala se ‘smjena’ u rubrici nogomet. Ne vidi se na naslovnici. Zovu, kažu, samo izbriši tekst. Brišeš košarku, nestat će, misliš, i smjena. Košarka nestala, smjena na Poljudu nije. Ali, što izbrisat kad ne postoji tekst o Hajduku? I onda su se uključile kolege iz Splita, Antonio Juričić je okrenuo one čiji je to teren, koji su riješili problem, ali...
Do jučer je potpisnik ovih redaka vodio ‘protiv’ Lukše. Sve je još iz vremena dok je Župljanin bio prvi čovjek Vaterpolskog kluba Jug. Nije mu bilo drago kad bi neki njegov potez, koji je vukao iza zatvorenih vrata, ugledao svjetlo dana prije nego je on želio. Pogotovo mu nije bilo drago što je tekst o novom treneru već bio u Slobodnoj Dalmaciji i na portalu, a Kobešćak još nije bio u dresu najtrofejnijeg hrvatskog kluba.
Eto, kad se to već spominje, kad su tema treneri, smjene, taj njegov potez i dan danas donosi rezultate u Gružu.
I sad se sinoć dogodi ‘smjena‘. Da, mogu se ja sad pravdat koliko hoću. Ne drže mi argumenti vodu. Ode ‘vodstvo‘. Sad će mi se Lukša Jakobušić, i ne samo on, ‘napit krvi’...
Isprika svima! Naročito čitateljima.