IVICA CUMELJAN O KARLU SENTIĆU, DUBROVČANINU U DRESU HAJDUKA Očekujem kako će sutra biti ne samo broj jedan ‘Bilih‘, već i reprezentacije!

Prije samog osnivanja Nogometne akademije Libertas, a što se dogodilo 2010. godine, trenirali smo tri godine djecu u dvorani Osnovne škole Mokošica. Dogovorili se s ravnateljicom škole Anuškom Matušić, zavrnuli rukave, te radili četiri puta tjedno. Imali smo više od 150 dječaka na treninzima. Poslije se na temelju toga rada, zainteresiranosti i volje dječaka, rodila ideja o osnivanju Nogometne akademije Libertas – počeo je priču Ivica Cumeljan, šef struke Nogometne akademije Libertas o vrataru Karlu Sentiću o kojem se neki dan raspisala Slobodna Dalmacija. Kolega Slaven Alfirević je istaknuo kako je Dubrovčanin, koji je nogometnu kareijeru počeo u Nogometnoj akademiji Libertas, jedan od plejade darovitih golmana u Poljudu, kako je rođen 3. lipnja 2001. godine u Dubrovniku, kako je reprezentativac Hrvatske, koji je upisao dva nastupa za ‘Vatrene’ do 19 godina, kako ga krasi snažan karakter, liderske crte, kako je kapetan juniorske momčadi Hajduka...



- Karlo se sa svojim prijateljima pojavio na treningu godinu dana prije osnivanja akademije. Imao je tad osam godina. Znate, u nogometu je uvijek problem tko će braniti. Sjećam se, u toj generaciji dječaka rođenih 2000. i 2001. godine imali smo 45 dječaka, ali samo dvojicu vratara, i obojica su branila na silu, mimo svoje volje. Nekoga smo morali staviti na gol, a znate kako je s vratarima. Sve što on obrani, to je normalno, a kad primi pogodak, tad svi viču na njega. On je vazda glavni krivac. Jednom prilikom, kad smo organizirali turnir unutar naše škole nogometa, podijelili smo dječake u četiri momčadi, i kad je tako, trebala su nam četiri vratara. Karlo je u jednom trenutku izrazio želju da će on braniti, a kako je bio štrkljast, vižljast, kako sam poznavao njegove roditelje te mogao pretpostaviti kako će izrasti, odmah sam pristao te ispunio tu njegovu želju.



Poslije, kad se Nogometna akademija Libertas iz dvorane preselila na travnjak, Karlo je bio na golu u tim prvim utakmicama akademije na nogometnim travnjacima, i to ne samo na utakmicama svog uzrasta, već je branio i za generaciju rođenih 1999. godine.

- Igrao je s dvije godine starijim dječacima. Mi smo prve uspjehe ostvarili 2012. godine. Osvojili smo prvo mjesto u Županijskoj ligi za dječake do 12 godina. Uspjelo je to upravo generaciji rođenih 2001. godine u kojoj je na vratima bio Karlo Sentić. Danas, ponosni što je Karlo priključen treninzima prve momčadi Hajduka, ne mogu ne istaknuti kako je njegova zaljubljenost u poziciju vratara, te veliki rad svih nas, Davora Nakića, Emanuela Mijovića, Lovra Skaramuce i mene, a prije svega našeg Lovra Skaramuce, bila presudna u ovom njegovom putu. Skaramuca, koji je i sam prošao Hajdukovu školu, a koji je protekle sezone bio trener u Saudijskoj Arabiji, u azijskom velikanu Al Hilalu, vjerovao je u njega, kao i svi u klubu. Ne mogu zaboraviti kako smo dvije godine nakon osnivanja akademije, tad kad smo osvojili Županijsku ligu, pošli na turnir u Sarajevo, na poznati Šampion kup gdje smo izborili polufinale i gdje su naša djeca zainteresirala nogometnu javnost, trenere iz daleko poznatijih klubova. I pazite sad, u toj momčadi su osim Karla Sentića bili Vicko Ševelj, koji je danas također član splitskog Hajduka, standardan član druge momčadi splitskog kluba, reprezentativac Hrvatske do 20 godina i koji je nastupio u nekoliko prijateljskih utakmica za prvu momčad Hajduka. Zatim u njoj su bili Marin Sršen i Antonio Smrdelj, koji su danas članovi prve momčadi GOŠK Dubrovnika 1919., te Josip Listar, koji je potom bio u mlađim uzrastima prvoligaša Rijeke, a koji danas igra u Prvoj hrvatskoj juniorskoj ligi za Hrvatski dragovoljac.

Potom, sjeća se Cumeljan, NA Libertas je bila 2013. godine na Mandarina kupu u Opuzenu.

- Tu smo u skupini igrali između ostalog sa zagrebačkim Dinamom, a Karlo je i tad branio odlično. Naš Dubrovčanin Srđan Andrić je bio u to vrijeme šef omladinskog pogona Hajduka, a Vladimir Balić glavni trener vratara. Iako nitko iz Hajduka, unatoč tome što je bilo najavljeno, nije došao pogledat Karla u Opuzen, iako smo za Karla dobili tad ponudu drugog kluba, nekako smo svi željeli da on ipak ode u Hajduk. Ne krijem, ja sam veliki Hajdukovac, te mi je bilo zadovoljstvo što je na kraju Karlo prešao u Hajduk gdje je imao sreću raditi s vrhunskim trenerima vratara. Iako je imao problema s ozljedama, ne jednom, iako je imao veliku konkurenciju u Hajduka, uspio je, a ne mogu vam opisat radost kad me je prije dvadesetak dana nazvao i rekao: ‘Treneru, priključen sam prvom momčadi’. Karlo je sad treći vratar prve momčadi Hajduka. Još nema 19 godina, ali unatoč tome nadam se kako bi mogao u nastavku sezone dobiti priliku braniti.

Cumeljan posebno ističe Karlove roditelje.

- Prvo, to je jedna poštena obitelj, kojoj nije bilo lako poslati svoje dijete nakon sedmog razreda osnovne škole samog u Split. Trebali su se brinuti i o preostalo dvoje djece. Taj početak je bio težak za Karla, kao i za njegove roditelje. Srećom, uspjeli su to prebroditi. Na sreću, Hajduk se pokazao velikim klubom, te je Karlu, ali i njegovoj obitelji, koja nije mogla biti s njim, bilo lakše. Što se tiče odlaska ne samo Karla, već i svih ostalih, to je jedini mogući način da se uspije. Naš klub je mali klub, to je svima jasno, a nažalost, naša sredina je u nogometnom svijetu slaba. U Dubrovniku se ne pruža djeci prilika za razvoj te je bilo jasno kako Karlo mora ići dalje, kako mora napustiti dubrovački nogomet, te se skrasiti u klubu koji će mu omogućiti daljnji napredak. Na svu sreću otišao je u Hajduk. Mi smo u Nogometnoj akademiji Libertas ponosni na njega, i ne samo na njega već na sve naše mladiće, koji su danas članovi većih klubova. Presretni smo jer se isplatio taj naš trud. Naravno, sve to što su ta naša djeca uspjela, u prvom je redu zasluga njihovih roditelja, njihovih obitelji, a svim mi u akademiji smo presretni što smo bili dijelom te njihove lijepe priče. Sad, kad govorimo o Karlu Sentiću, očekujem kako će on sutra biti ne samo broj jedan Hajduka, već i hrvatske reprezentacije – poželio je Cumeljan.



KARLO JE SPRETAN S LOPTOM
Čitam, piše se, a što smo mi vazda isticali, kako je Karlo moderan vratar. Morate znati kako je on godinu dana, prije nego je stao na vrata, trenirao u uskom prostoru, u dvorani, elementarnu tehniku s loptom. Savladao je s obje noge. Karlo danas bez problema može nastupiti na malonogometnim turnirima, ne kao vratar, i budući je itekako spretan s loptom, bio bi i tad odličan. On ima odličan pregled igre te bez problema može biti vratar, kojem suigrači mogu bez problema vraćati loptu, a on i s desnom, i s lijevom nogom može uposliti suigrače dugom loptom, te svoju momčad dovesti vrlo brzo iz faze obrane u fazu napada. Da, on to radi odlično, a to danas ističu mnogi, pogotovo treneri vratara, pogotovo bivši veliki vratari. Karlo, i to treba naglasiti, ima sjajne predispozicije za vratara. Visok je. U Nogometnoj akademiji Libertas smo od prvog dana gledali kako se radi u najvećim klubovima. Uvijek smo provodili testiranja, i ta prva testiranja, koje je prošao Karlo, govorila su nam kako će on izrasti, kako će biti visok oko 190 centimetara, kako će imati duge ruke, a što su odlične predispozicije za sutra biti veliki vratar. Ja sam znao reći kako je Karlo novi Stipe Pletikosa. Naravno, potreban je veliki rad za sutra postati veliki vratar, a Karlo je upravo velikim radom, zatim zaljubljenosti u poziciju vratara, danas mladi reprezentativac Hrvatske, te, iako još nema 19 godina, u konkurenciji za vratara prve momčadi Hajduka – naglasio je Cumeljan.