Kada je sa 22 godine, u tom kobnom svibnju 2017. godine, postala udovica, Solinjanka Petra Roško donijela je važnu odluku - bit će uporna, odustajanje nije opcija.
I danas je tako, ona je žena borac, poput Meride Hrabre, animirane junakinje iz crtića koji obožava njezina petogodišnja kći Karmen, a kojoj Petra toliko sliči zbog bujne crvene kose.
- Moja Karmen daje mi energiju. Za nju živim i za nju se borim jer ne želim da ona ikada pati ili da za išta bude zakinuta. Zbog nje želim biti jaka žena - priznaje Petra, natjecateljica The Voicea, koja je oduševila žiri svojim specifičnim glasom i vokalnim sposobnostima, donosi Jutarnji.
Massimov tim
- Nadala sam se da će se svi četvero okrenuti - smije se Petra. Okrenuli su se Vanna iMassimo, u čijem je timu odlučila nastaviti natjecanje, a Gobac i Dečak su požalili što se nisu okrenuli.
- Tko radi, taj i griješi, a ja sam sada pogriješio - rekao je Gobac.
- Massimov tim je pravi izbor za mene, to je tim s divnim ljudima. Voice radi s odličnim glazbenicima, produkcijom, HRT-om... Već sama činjenica da sudjelujem u takvom projektu ostvarenje je snova. Ljudi su doista veliki profesionalci. Svi od mentora pa do coacheva iza kulisa.
Voice je, po mom mišljenju, puno bolji od svakog drugog showa ovakvog tipa koji se nudi na našim prostorima - rekla nam je Petra koja, priznaje, prati i strane verzije Voicea, a ističe da je taj show zapravo koncentracija glazbenika koji nastavljaju rasti na domaćoj glazbenoj sceni, dalje se profilirajući. Zato se i prijavila.
- Već davno, ne sjećam se točno ni kada, vidjela sam reklamu za Voice i rekla sam si: ‘Petra, to je to, sad ili nikad’. Nikada nisam išla po natjecanjima i showovima iskušavajući sreću, niti to planiram nakon Voicea. Odlučila sam se prijaviti nakon što sam o svemu dobro promislila i iskalkulirala s obavezama na faksu, tako da ništa i nitko ne pati - prisjetila se Solinjanka, koja ne krije da bi voljela ostvariti profesionalnu glazbenu karijeru.
Školska ljubav
- Na Voice gledam kao na vrata u nove mogućnosti. Jest da su to ogromna, teška i željezna vrata, ali jednom kada se otvore, novi projekti, prilike i ideje nadohvat su ruke. Svjesna sam da se danas, da tako kažem, škakljivo baviti glazbom, ali voljela bih da to bude moj put, profesionalno bavljenje glazbom. Iako, ne planiram puno unaprijed jer prije pet godina ne bih ni pomislila da će mi se život preokrenuti - zaključuje nešto tišim glasom, a onda započinje priču na koju je nemoguće ostati ravnodušan.
- Hrvoja sam upoznala u srednjoj školi u Splitu. Oboje smo učili za kuhare, bili smo ista, prva generacija u Privatnoj srednjoj školi Wallner i bilo nas je manje od deset, pa smo se svi zbližili, a Hrvoje i ja smo se zaljubili. Naša priča je ona tipična, o srednjoškolskoj ljubavi. No, prerasla je u životnu ljubav i s vremenom smo odlučili i stvoriti obitelj. Završili smo školu, a Hrvoje se zaposlio u Primoštenu kao majstor kuhar u jednom restoranu. Sve nam je krenulo. Bio je puno bolji kuhar od mene.
U svibnju 2017. nakon smjene sjeo je u auto i krenuo kući. Poginuo je u prometnoj nesreći na istočnom izlazu iz Šibenika. Imao je 23 godine. Našu djevojčicu dva su mjeseca dijelila od trećeg rođendana. Tog dana Karmen i ja smo ostale same - ispričala nam je Petra. Tate se sjete svakog dana.
- Kada je Hrvoje poginuo, Karmen je imala dvije godine i ne sjeća ga se kao bića, ali zna za pojam, zna da je imala tatu. Sve joj pričam, kamo smo sve išli, što smo radili, gledamo slike i, hvala Bogu na tehnologiji, pa imamo i videa koja zajedno gledamo. Ona je stvorila svoju sliku, ali znam da nekada osjeti tu prazninu. Vidim to po njezinim crtežima iz vrtića, gdje se često crta obitelj. Ona nacrta sebe, mamu, tatu i striku - rekla je Petra.
Tri zanimanja
Striko Vedran je Hrvojev brat blizanac. Nisu bili dvojajčani blizanci, identični, pa ih mala Karmen, na sreću, nije zamijenila, već jednostavno traži očinsku toplinu i bliskost koja joj nedostaje, a našla ju je u stricu koji je uvijek tu za nju, kao i ostatak Hrvojeve obitelji, te baki Nadi i djedu Anti iz Splita, kod kojih trenutačno žive.
- Zasad mijenjamo adrese, malo smo u Solinu, malo u Splitu, sve dok se Karmen i ja negdje ne smjestimo za stalno. U Zagreb na snimanja putujem sama iako bih rado povela Karmen, no snima se u komadu po šest sati i znam da bi to za nju bilo previše, pa nam u pomoć uskaču bake - ispričala je Petra. Teško je povjerovati da ova žena bujne kose, koja nosi toliko tuge, a opet s tolikom srećom gleda u svoju petogodišnju kći popravljajući joj kečkice, zapravo ima samo 25 godina.
- Još od onda na nogama me drži samo rad. Kada stanem, to mi je najgore u psihološkom smislu, imam osjećaj da se sve raspada. U svemu tome naučila sam se pronaći i sreću, trenutke radosti - objašnjava.
U Wallneru je završila sva tri smjera i po zanimanju je kuharica, slastičarka i komercijalistica u turizmu, no upisala je i kroatistiku na Filozofskom fakultetu, gdje je trenutačno apsolventica. Kad uhvati vremena, piše poeziju i nastupa kao glavni vokal u splitskom bendu Euforia, s kojim pjeva po svadbama i feštama.
- Navikla sam imati puno obaveza, što sam zaokupljenija, to mi je fokus uži - uvjerava nas.
Petri ljeta prolaze “u punom pogonu” jer tada radi kao kuharica u jednom restoranu na obali, no sada, zimi, kolače peče samo kod kuće. Karmen joj je glavna pomoćnica u kuhinji. Sjeća se kako je već s dvije, tri godine umakala kuglice u čokoladu.
- Za Božić od silnih kolača ne vidimo stol, slažemo ih i na police po knjigama, ima nas puno i svi volimo slatko, pa to uvijek bude posebno veselo - smije se i dodaje da nema tog kolača koji njezina kći ne voli. Malena Karmen obožava slatko, a ima i crtu za glazbu, baš kao i mama, koju je jedva dočekala vidjeti na televiziji.
- Karmen je bila uvjerena da ću ja biti u svakoj epizodi Voicea, pa je svaku gledala uzbuđena i s nestrpljenjem, do osme epizode entuzijazam joj je pao, ali onda se oduševila i iznenadila kad me vidjela. Vidjela je i sebe u par kadrova, pa je bila izvan sebe. Sada svima govori da je njezina mama pjevačica - smije se Petra, koja je kao mala pohađala glazbenu školu.
- Učila sam glazbenu teoriju i klavir te zborsko pjevanje. Naučila sam kako se radi u grupi, kako funkcioniraju radna dinamika i odnosi - prisjeća se. Već s četiri godine počela je plesati balet, no oblikovali su je glumački nastupi na sceni splitskog gradskog kazališta mladih u grupi Perle poznate skladateljice Ingrid Flesch. Izvodili su se mjuzikli, plesalo se i pjevalo od malih nogu.
Od rokerice do Olivera
- Puno sam bila na pozornici, s deset godina sam imala po tri predstave odjednom i tada sam, kao dijete, to doživljavala kao posao - prisjetila se Petra, koja je ponajviše, kaže, zahvalna roditeljima što su je uvijek gurali u umjetničkom smjeru. Roditelji Ivanka i Ivica Vukšić iz Solina danas su, kao i tada, kada je Petra bila mala, ponosni na nju i sretni, posebice tata harmonikaš.
- Možda je jedina pogrešna bila odluka da učim klavir jer crno-bijele tipke nisam već desetak godina pritisnula. Nisam se našla u tome, želja mi je naučiti svirati gitaru - otkriva svestrana Petra, koja potječe iz obitelji glazbenika. Ima tri mlađe sestre - Dominu, Mariju i Laticu, najmlađu, koja je vršnjakinja njezine kćeri. Domina svira francuski rog u limenom orkestru, a Marija na Akademiji studira saksofon i sada je upisala još i solo pjevanje.
Petra, pak, otkriva kako voli plesati među žanrovima. Započela je kao rokerica, odrasla je na Oliveru i dalmatinskim pjesmama, potom je otkrila soul, eksperimentirala s popom i zaljubila se u funk, blues i jazz. Njezin je žanr fuzija. Zato se odlično snašla pjevajući “Who’s Loving You” grupe Jackson Five.
- Volim gospel i baš sam osjećala tu pjesmu prigodnom za taj stage. Gledala sam poslije video nastupa pa sam shvatila da je moglo to i puno sigurnije. Ja, zapravo, puno bolje čujem nego što pjevam, to ću nastojati ispraviti u idućim emisijama - otkrila nam je Solinjanka, donosi Jutarnji.