Studija moždane funkcije kod žena otkriva pojačanu aktivnost u predjelu mozga zaduženom za empatiju kada gledaju slike unučadi, donosi Slobodna Dalmacija.
Znanstvenici odavno tvrde da žene žive duže od svojih reproduktivnih godina kako bi povećale šanse za preživljavanje svojim unucima.
Kaže se da su unuci najveća radost u životu, a sada imamo i prvu studiju koja je istražila moždanu funkciju kod baka i pokazala da su one emotivno više vezane za svoje unuke nego za svoje sinove ili kćeri.
Od 1960-ih godina naovamo, istraživači tvrde da je jedan od razloga što žene obično žive desetljećima nakon svojih reproduktivnih godina taj što time povećavaju šanse za preživljavanje svojih unuka, kroz fizičku podršku koju često pružaju. Ova teorija poznata je kao "hipoteza o bakama". Skoriji dokazi sugeriraju da su blagostanje djece i njihov obrazovni uspjeh povećani prisutnošću bake i djeda koji se angažiraju oko njih, piše Guardian, a prenosi Buka.com.
Za bolje razumijevanje biološke pozadine ove povezanosti, antropolozi su izabrali 50 žena s najmanje jednim biološkim unukom između 3 i 12 godina te su koristili magnetnu rezonanciju da skeniraju mozak baka dok gledaju fotografije unuka, svoje djece, te djece i odraslih s kojima nisu rodbinski povezani.
Pojačana emocionalna empatija
“Ono što zaista odskače jest aktivacija dijelova mozga koji su povezani s emocionalnom empatijom. To sugerira da su bake vođene onim što osjećaju njihovi unuci kada imaju interakciju s njma. Ako se njihovi unuci smiju, one osjećaju njihovu radost. Ako unuci plaču, one osjećaju njihovu bol i uznemirenost.
Prije su znanstvenici izveli sličnu vježbu s očevima dok su gledali fotografije svoje djece. Aktivnost primijećena kod baka je u prosjeku bila jača nego kod očeva – iako je bilo i očeva koji su imali jednaku aktivnost u tim predjelima mozga.
S druge strane, kada su bake gledale fotografije svoje odrasle djece, bili bi aktivirani nešto drugačiji dijelovi mozga: oni povezani s kognitivnom empatijom. To bi moglo ukazivati na to da su one nastojale kognitivno shvatiti svoje odraslo dijete, a ne iskusiti direktniju emocionalnu povezanost. Emocionalna empatija je kada možete osjetiti ono što netko drugi osjeća, a kognitivna empatija je kada na kognitivnoj razini razumijete što netko drugi osjeća i zašto.
To bi možda moglo pomoći da se objasni iskustvo koje mnogi odrasli ljudi imaju kada njihovi roditelji često izgledaju uzbuđeniji što vide svoje unuke nego njih. To je razumljivo, s obzirom na to da su mala djeca vjerojatno razvila sposobnost manipuliranja ne samo mozgom majke, već i mozgom bake. Odrasle osobe nemaju taj isti "faktor slatkoće", tako da ne dobivaju isti emocionalni odgovor od svojih roditelja.
Rezultati ovog istraživanja potkrepljuju ideju da u mozgu možda postoji globalni sistem brige o djeci koji se aktivira kod majki (koje su ispitane u odvojenoj studiji), očeva i baka. Znanstvenici se sada nadaju da će provesti studiju i na djedovima i drugima koji brinu o djeci, kako bi napravili usporedbe, prenosi Buka.com.