Splitska pjevačica koja se proslavila kao pjevačica popularne grupe Magazin od 1995. godine živi u San Pedru u Kaliforniji sa suprugom Peterom Mazichem
Ljiljana Nikolovska, 57-godišnja splitska pjevačica koja se proslavila kao pjevačica popularne grupe Magazin, rekla je u razgovoru za Novosti da je za dom u američkom gradu San Pedru u Kaliforniji, gdje od 1995. godine živi sa svojim suprugom Peterom Mazichem, veže progresivnost te savezne države, donosi Jutarnji.hr
- Veže me i obitelj, glazba, zajednica, ogromno neprobojno klupko ideja, kreacije, optimizma, ideala, suradnje i aktivizma koji ovdje nikada ne spava, hiljade malih "komuna" s vlastitim komunikacijskim kanalima koje monopolistički mainstream skoro ni ne dodiruje. Kalifornija ima puno problema, ali ih za razliku od mnogih drugih zajednica pokušava riješiti. Što reći o Kaliforniji nakon Eaglesa: "'Relax', said the night man, 'We are programmed to receive. You can check-out any time you like, But you can never leave!'"
Nikolovska kaže da je pandemija promijenila način snimanja u glazbenim studijima te onemogućila nastupe uživo, ali da je tehnologija popunila većinu nastalih rupa. Vlastite projekte trenutno samo prikuplja jer nema dovoljno vremena da ih realizira. Fokusirana je na izradu obiteljske biografije koju bi htjela završiti prije nego što joj djeca navrše 18 godine.
Nikolovska, koja je tijekom 1980-ih pjevala na sedam albuma grupe Magazin, kaže da gitarist i basist nekog originalnog benda sami ne mogu više tvoriti taj isti bend.
- Možda je šteta ne koristiti prepoznatljiv naziv dok god je moguće, ali to je dvosjekli mač jer prodaješ nešto čega više nema, nije važno je li ovo novo bolje ili lošije, drugačije je. I to se uvijek osjeti. Ljude za muziku vežu sjećanja i emocije i na ovakvom pristupu možeš kratkoročno profitirati, ali dugoročno gubiš identitet - dodala je.
Nikolovska je otkrila da bi joj bilo gušt surađivati s Matijom Dedićem i Vasilom Hadžimanovim te da su joj Edo Maajka i TBF oduvijek zanimljivi.
- Oko zajedničkog rada imam samo jedno pravilo. Ako nismo frendovi, ne možemo raditi. Frend je meni netko koga ne moraš dobro poznavati, ali si uzajamno želite sve najbolje - rekla je pjevačica.
Dodala je da će u budućnosti s Davorom Toljom napraviti nešto za Radničku frontu, stranku na čijoj je listi bila na prošlim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Nikolovska je prije toga 2016. i 2020. godine volontirala u sklopu kampanja Bernieja Sandersa, koji je tih godina pokušao postati predsjednički kandidat Demokratske stranke.
'Zaslužna estradna radnica SFRJ'
Nikolovska je rekla da Magazin ne pamti kao fenomen.
- Znam samo da smo konstantno putovali, znali smo imati po dva-tri, čak i četiri koncerta dnevno, nekad u dva različita grada u istom danu. Valjda kada nemaš vremena sebe ugledati na televiziji, nemaš predodžbu o nekom statusu i popularnosti. Doduše, sjećam se da nas je baš veselilo kada bismo na putu u kombiju čuli neku našu stvar na lokalnom radiju, pogotovo nakon onog nagradnog fijaska s "Piši mi" na Zagrebfestu 1985. godine, kada je publika napustila Lisinski jer nismo pobijedili - rekla je Nikolovska za Novosti.
Pjevačica je nedavno na Facebooku objavila fotografiju svoje značke "Zaslužne estradne radnice SFRJ", a za Novosti je pojasnila njezin značaj.
- To nije bila samo značka već državno priznati umjetnički status koji je bio vezan uz određene beneficije, stambene, mirovinske i slično. Nekada su postojali vrlo strogi uvjeti za dobivanje takvog statusa - rekla je.
- Sjećam se, na primjer, da su ga odbili dati pjevačici Lidiji Percan. Oliver (Dragojević) je, mislim, na račun njega 1987. dobio svoje potkrovlje u Splitu, a status je stekao godinu dana prije bubnjara Magazina Ante Miletića i mene, s tim da je moj devedesetih potpuno izbrisan iz hrvatskog registra. No nebitno, to sam i očekivala od tadašnje vlasti - dodala je pjevačica.
Nikolovska je rekla da se iz tog perioda najradije sjeća interakcije s publikom, koja je bila, kako kaže, neopisiva.
- Magazin je bila i neka mama u publici kojoj nije smetala cura na pozornici u konfekcijskom odjelcu, dijete, koje je voljelo naše plesne parodije, svekrva, koja nije skrivala da također ide na koncert, kapetan trajekta ili vozač autobusa kojega je putnik zamolio da pojača radio i nitko se nije bunio. Ne znam, mladost i entuzijazam skoro uvijek nađu plodno tlo, čak i kad je ponekad ono što radiš nemušto ili patetično umotano, a i toga smo imali napretek. Kada se sjetim nekih od tekstova, zgrozim se, ali bilo je tu i par bezvremenskih, tako da mi nije žao. Prijemčivost tih pjesama možda leži i u njihovom, tada neobičnom, specifičnom miksu popa i folka, koji je kreiran u suradnji s velikim brojem ljudi iz branše, za razliku od ekskluzivne manufakture kojom se autori u regiji bave od devedesetih - rekla je.