Nakon naporne turističke sezone, tijekom studenog, prosinca i siječnja Dubrovčani vole uzeti predah i često biraju Sarajevo kako bi par dana proveli u gradu u kojem, kako to same Sarajlije u šali kažu, ‘odmah traje pola sata‘. Možda je nekada tako i bilo tako, no danas je Sarajevo užurbana metropola. Ipak, u usporedbi s dubrovačkim ljetnim gužvama, radnom tempu od jutra do sutra, kada nam od travnja do studenog dnevno manjka sat do dva, život u glavnom gradu Bosne i Hercegovine čini se relaksiran. A relativno je blizu. Najviše pet sati vožnje, preko Jablanice koja se još uvijek oporavlja od nedavane katastrofe kada je poplava uz odrnon kamenja s lica zemlje izbrislala jednu cijelu gradsku četvrt, a kroz koju se promet sada odvija normalno. No svakako tijekom zime, iako se ceste čiste, dobro je imati zimske gume posebice kada se penjete uz planinu Ivan s koje se ulazi na novu autocestu do samog Sarajeva. Vožnja tom dionicom za vozila prve kategorije, odnosno osobnim automobilom stoji 3 i pol konvertibilne marke, a može se platiti i kreditnom karticom.
Važno je napomenuti da se u Sarajevu ne može plaćati eurima, a mogućnost plaćanja karticom je više iznimka nego pravilo. Stoga prije puta osigurajte dovoljno konvertibilnih maraka barem dok ne stignete u Sarajevo u kojem nije problem razmijeniti eure ili KM-ove podići s vašeg računa na bankomatima. Smještaj ćete vrlo lako pronaći i rezervirati na Bookingu, a cijene su povoljnije nego u Dubrovniku. Primjerice noćenje za četvero u Aparthotelu u centu Ilidže u apartmanu od osamdesetak kvadrata s dvije sobe, dvije banje i ogromnim dnevnim boravkom te besplatnom garažom stoji 70 eura. Ako se ne želite svojim automobilom voziti po Sarajevu,s Ilidže do centra grada, Baščaršije, taksi će vas odvesti za 15 eura.
Naravno, glavni razlog koji Dubrovčane vuče baš u Sarajevo je gastronomski. Ćevapi, burek, pite, kajmak, sir.... A oni koji vole snijeg te ‘stolne sportove‘ kombiniraju sa skijanjem na popularnim skijalištima iznad Sarajeva, Bjelašnicom i Jahorinom. No zbog globalnih klimatskih promjena skijaška sezona u Sarajevu je sve kraća, pa se događa da ni u siječnju tamošnja skijališta nisu prekrivena bijelim pokrivačem. Stoga, posljednjih nekoliko godina Dubrovčani više vole odsjedati u samom gradu, umjesto na skijalištima na koja, ako je na njima dovoljno snijega, odu tijekom dana. Jedan od razloga zbog čega je izbor padao na Sarajevo, do prije dvije godine, bile su i cijene. U Sarajevu je prosječni Dubrovčanin mogao sebi priuštiti ono što u svom gradu ne može. No i to se promijenilo. Sarajevo je još uvijek jeftinije od Dubrovnika, no ne kao prije, a u nekim slučajevima nema razlike u cijenama.
Primjerice kilogram kajmaka na Gradskoj tržnici u centru gradu zapada 30 konvertibilnih maraka, odnosno 15 eura, svježa teletina se tamo prodaje po 8 eura za kilogram, a sušene mesne delicije dostižu i 30 eura po kilogramu. U brojnim slastičarna na Baščaršiji osladit ćete se doista malom baklavom za euro i pol, hurmašicom za euro, a kilogram rahatlokuma primjerice stoji 8 eura. Kako su nas uputili, najbolji ćevapi trenutačno su u Ferhatovića i Hodžića. Porcija od deset top ćevapa u lepinji s lukom stoji 12 KM-ova, odnosno 6 eura. Naravno, nećete otići iz Sarajeva a da ne probate burek, pite od sira, zelja ili krumpirušu. Kilogram vrhunskog bureka u buregdžinicama na Baščaršiji stoji 22 konvertibilne marke, odnosno 11 eura, a kilogram pita 10 eura. Za dubrovačke cijene nije skupo, ali nije baš ni jeftino. No zato je kvaliteta neupitna. Ako niste od jogurta kojim ćete zaliti tek pojedene ćevape ili burek, malu ‘domaću‘ pivu ćete u nekom od brojnih kafića u blizini, poput kultne Zlatne ribice, poznatih Tesle ili Centar Puba platiti dva eura. A pod ‘domaćom‘ se podrazumijevaju i hrvatske, crnogorske te srpske pive. Ista cijena je i za bočicu Coca Cole ili neki drugi sok, dok espresso u Sarajevu stoji jedan do jedan i pol euro.
Ako ste pak odlučili večerati u nekom od razvikanijih sarajevskih restorana, poput recimo Brajlovića, onda ćete morati malo dublje posegnuti u špag. Doista obilna plata za četvero na kojoj je sedam vrsta mesa, uključujući i kuhanu teletinu te pomfrit uz pečene crvene paprike i domaći kiseli kupus u tom restoranu stoji 117 eura, 100 grama kajmaka 9, dok 3 decilitra točene sarajevske pive stoji euro i pol. Zato je parking, u odnosnu na naš u Dubrovniku ‘džabe‘. U garažama ili nadziranim parkiralištima uz samu Baščaršiju sat parkinga ćete platiti 3 KM-a, odnosno euro i pol.
Obišli ste Baščaršiju i sve znamenitosti starog centra. Kuda sada? Pa na Avazov toranj, deset minuta vožnje od Vječne vatre na početku Ferhadije kojom stižete do Baščaršije. Ne možete ga faliti kada se u pravcu Dubrovnika vozite glavnom gradskom prometnicom koja Sarajevo s jednog kraja na drugi dijeli na dva dijela. S vaše desne strane uzdiže se 170 metara iznad cijelog grada. Brzi lift iz prizemlja zgrade Dnevnog avaza za par sekundi dovest će vas do vrha tornja na kojem je restoran i kafić te kat poviše otvoreni vidikovac za 5 konvertibilnih maraka po osobni, odnos 2 i pol eura. Isplati se, pogled na cijelo Sarajevo je neponovljiv.
Na povratku prema Dubrovniku oni koji vole janjetinu neće propustiti jedan od restorana u Jablanici, poznate po tom pečenju. Porcija janjetine s ražnja stoji 11 eura, a ako pak nistel ljubitelj tog specijaliteta, možete pojesti deset ćevapa za 7 i pol eura. malo sarajevsko stoji 2 i pol eura, a kava euro i pol koliko i mala bočica mineralne vode.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....