Ideja, konac i iglica dovoljni su da se malo materijala pretvori u pravo malo umjetničko djelo i to još ono funkcionalno. Upravo tako do svojih kreacija dolazi krojačica Vesna Palunko koja je svoj obrt 'Vess', kojeg je otvorila prije gotovo pet godina, prilagodila potrebama tržišta, pa izrađuje prekrasne, unikatne i prepoznatljive zaštitne maske. Između ostaloga, naravno.
-Ovaj je zanat i inače težak, i nažalost, izumire, pa svi mi koji se i dalje trudimo, zapravo se borimo s vjetrenjačama i još uvijek uporno i za despet ganjamo neki svoj san. Ja ne odustajem, prilagođavam se onako kako svijet ide i onome što ljudi traže, pa za mene nema pandemije, epidemije, lockdowna ni zatvaranja. Evo, što da vam kažem, već petu godinu radim u svom obrtu i naravno, kao i svi u privatnom sektoru, još nisam uzela ni dan godišnjeg odmora!" - smije se Vesna čiji obrt 'Vess' nija lako izbjeći. Na gruškoj rivi, s pogledom na barke i brodice, i na jednoj od omiljenih pješačkih ruta Dubrovčana, na vratima Vess-a uvijek visi kakav zanimljivi odjevni komad koji nerijetko ima upravo onakav efekt kakav se traži - zaustavlja ljude.
Dovoljan je osmijeh prolaznika
-Točno tako, to nije izlog ali u neku ruku jest, i uvijek nešto objesim ispred, za sve one koji ne znaju gdje sam. I ako samo jednoj osobi koja prolazi i pogleda izmamim osmijeh, koliko god bila umorna, iscrpljena, nezadovoljna, postajem sretna. To mi je motivacija, odmah imam više elana i snage za raditi!" - smije se ova vesela krojačica kojoj sve zabrane svijeta ne mogu oduzeti ono što voli i što joj je na neki način i sjajna terapija. Ipak, manje se traže svakodnevni odjevni predmeti, jedino što je sad in to su zaštitne maske, a Vesna je i tome dala neki svoj twist.
-Ono što je najtraženije to su zaštitne maske naravno, pa sam i ja već odavno udarila proizvoditi unikatne, autentične maskice. Raznih su boja, ali recimo ono što se ljudima baš najviše sviđa to su motivi, i to oni konavoskog veza. Pa mi je i to postalo jednolično, zato sam dodala i sjaja, malo šljokica nikome neće škoditi, velika je i paleta boja, baš kao i broj ideja koje mi se motaju po glavi" - priča Vesna koja procvjeta kad joj netko uđe u butigu.
-Završila sam školu za krojačicu, to je moj primarni posao, i dugo, dugo godina radila sam na stotine strana, pa doma, da bih konačno otvorila svoj obrt, jer moraš početi konačno raditi nešto za sebe, sebi i biti sretan s time, jer je to moj san. I da, bude bolnih zglobova, utrnutih prstiju, izmrcvarenih očiju, boli i kralježnica, zanat je zaista fizički naporan, ali - ja ga imam, to je moje i ne dam se ničemu drugome. Eto, tako je, i nadam se da će tako i ostati - priča nam Vesna.
Nema dosade
-Evo sad sam u etno điru pa je sve što napravim u tom stilu, i lijepo je, i zahvalno i obično-neobično, pogotovo kad se koristim motivima našega kraja. Ljudi obožavaju nešto autentično, nešto naše, pa sam onda i ja sretna s krajnjim rezultatom. Ideja imam toliko da ih ne mogu sve ni nabrojati, kamo li izvršiti. Radim sama, ali i to je dobro, ipak imam nešto svoje, ne mogu se žaliti - priča nam Vesna i poziva na butigu koja radi i kao studio i kao izložbeni prostor.
-Kad smo bili u prvom lockdownu na proljeće svaki sam dan radila, smislila bih neku ideju, uzela olovku i papir i krenula crtati, a onda i krenula u izradu. Ne da nisam stala nego lockdown za mene nije postojao. Mislim da će tako biti i sad, i sretna sam što je tako, rad je terapija za mozak, samo misliš kako ćeš realizirati neku svoju ideju i to je ključ zdravlja i sreće- uvjerava nas Vesna, a već znamo i sami.
-S kime god sam tad razgovarala na telefon, žalili su mi se da im je smrtno dosadno, da nemaju što raditi, a meni dan bio kratak! Eto, neka tako i ostane!"- zaključuje Vesna.