- Sve je bilo posebno emotivno. Osim rezultata koji je najveći u povijesti hrvatskog nogometa, najviše su mi se tijekom proteklog Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji urezale u pamćenje emocije u trenucima dok nam je prolaz ovisio o penalima. To je nešto što se teško može opisati riječima: derao sam se, smijao i plakao u isto vrijeme - rekao je prije četiri godine za Jutarnji list Dominik Livaković (27) prisjećajući se spektakularnog uspjeha Vatrenih u Rusiji.
Nema sumnje kako će mu se i današnji dan itekako urezati u sjećanje. Dan kojeg će sigurno jednom prepričavati svojim unucima. Nakon izvrsnog Danijela Subašića, Hrvatska je dobila novog vratara - junaka na Mundijalima, čiji će dres itekako biti tražena roba u idućim danima.
Naš ‘jackpot‘ koji je od četiri japanska jedanaesterca obranio čak tri i odveo Vatrene među osam najboljih reprezentacija svijeta, u izgledni sraz s Brazilom, rođeni je Zadranin, premda je u Zagrebu proveo veći dio života i svoje nogometne karijere.
- Uvijek ću biti Zadranin, ali toliko sam dugo u Zagrebu da se tu zaista osjećam kao kod kuće - jednom je kazao Livaković.
Nogomet je počeo trenirati već sa šest godina. Otac Zdravko, inženjer je građevine i nekad doministar u Vladi. Dominikov pokojni djed bio je liječnik, radiolog i član Uprave Košarkaškog kluba Zadar. Baka mu je bila profesorica engleskog.
Livaković često ističe da nogometni uspjeh duguje djedu, koji ga je bodrio od prvog trenutka kad je dohvatio loptu.
- Uvijek se pomolim pokojnim djedovima da mi pomognu. To je nešto moje, intimno. Kao i svako dijete, prošao sam nekoliko sportova, pa i košarku, dok sam shvatio da je moja ljubav na travnjaku s loptom. Od samih početaka je djed bio uz mene i on je najzaslužniji za ovo gdje sam danas. Naučio me puno o životu, a poniznost je bila na prvome mjestu. I danas je upravo poniznost moja glavna životna vrijednost - otkrio je Livi, kako ga od milja zovu prijatelji i suigrači.
Vratar Dinama može se pohvaliti i time što je uz sportske obveze upisao studij međunarodnih odnosa i diplomacije.
- Visoko školovanje nije bilo nešto što se dogodilo na inicijativu obitelji, nego je to bila isključivo moja želja, kao i završetak gimnazije, unatoč činjenici da je nogomet moj životni poziv. Upisao sam diplomaciju i međunarodne odnose, stavljam to na stranu dok je nogometa, no želja mi je jednoga dana baviti se time.
Prije tri godine s kolegom Josipom Čondrićem, vratarem Zrinjski Mostara, nekadašnjem kapetanu i najjačkoj karici Istre 1961, kupio je auto legendarnom treneru golmana, pokojnom Željku Nježiću, poznatijem kao Dedi.
- Kako smo došli na ideju? Čuo sam da mu je ‘riknuo’ auto koji je imao godinama. Ma taj je auto skroz zahrđao, ne znam ni koje je godine proizveden, ali znam da je stariji od mene. A ja imam 26 godina! Znao sam kako mu je sljedeći mjesec rođendan, pa sam se sjetio ove ideje i predložio sam je Livakoviću. On se, naravno, oduševio, pa smo odmah krenuli u realizaciju nabave rođendanskog dara za Dedu. On se još trese zbog ovog dara, nije očekivao. No ovo je samo mali znak pažnje, ne mogu vam opisati koliko smo mu Livaković i ja zahvalni na svemu što je učinio za nas. I danas prati sve naše utakmice, ništa mu ne može promaknuti. Uvijek nam govori što smo dobro napravili, a što je moglo biti bolje - rekao je tada Čondrić za 24 sata.
Ovog lipnja Dominik se u katedrali sv. Stošije u Zadru nakon pet godina veze oženio za Helenu Matić koja je magistrica Tekstilno-tehnološkog fakulteta, a godinama se bavila i umjetničkim klizanjem. Tijekom prošlog Svjetskog nogometnog prvenstva mediji su je prozvali hrvatskom Meghan Markle jer izgledom neodoljivo podsjeća na vojvotkinju od Sussexa. Na vjenčanju su im pjevali Petar Grašo i Saša Matić.
- Upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja, a naša je priča započela prijateljstvom. Dominik me posebno očarao duhovitošću, pogotovo zbog toga što je ‘na prvu‘ povučen, ne govori puno i zaista nisam očekivala da je toliko duhovit - otkrila je u jednom intervjuu gospođa Livaković.