Lako je dok nas u studenom drže ljetne temperature, ekipa se kupa u moru, pa na zimu nitko ne misli. Ali brzo će doći ‘finile su Mare bale‘, palit će se peći, kupovat će se peleti, trošit će se leva leva za struju i plin, računi će uslijed poskupljenja energenata letjeti u nebo, piše Slobodna Dalmacija.
Ali uvijek ima i lukavijih i mudrijih koji su još na ljeto bacili na papir izračun, i shvatili kako im je grijanje na drva višestruko isplatljivije. I evo najnovije situacije, brojni su se Splićani za ovu zimu počeli pripremati za povratak grijanja na prirodni materijal. Splitski dimnjačar Renato Goreta nam veli kako u odnosu na lanjsku godinu imaju 30 posto više zahtjeva za čišćenjem i pripremanjem dimnjaka.
A još kada je narod nedavno čuo da su centri snizili cijenu drvnog materijala, tek tada je nastala pomama. Jer, pazite, ovo, s tri metra drva, pokazuje nam Goreta računicu, jedan prosječni splitski stan može se grijati cijelu zimu za cijenu do 2,5 tisuće kuna. Pa kada se uz taj iznos usporedi cijena struje, peleta, ili plina za kojeg mnogo ljudi sve češće primjećuju kako nema snagu, jačinu i dužinu trajanja boce kao nekada, onda se drvo odjednom pokazalo kao najbolja opcija. Evo vam još jedne Goretine usporedbe, cijena pakiranju peleta iznosi 70 kuna. Uz štednju, uz tek 15 potrošenih kilograma na dan, za deset dana se, veli, potroši 700 kuna.
- Metru drva je u prodajnim centrima cijena nedavno pala i za 200 kuna. A zanimljivo je kako neke trgovine koje su najavljivale da neće nuditi drva u prodaji, odjednom krenu s njihovim ubacivanjem u asortiman. Koliko će ta povlastica trajati ne znam, možda je to samo trgovačka utakmica. Ali kakva je da je, narodu to nije bitno, on gleda kako da uštedi u ovom cjenovnom kaosu. Grijanje, kuhanje na drva je momentalno isplatljivije. Drvo je u ovom trenutku i najjeftinije, a za razliku od klime ili pećica na plin ili ulje, daje dugotrajnu punu, zdravu prirodnu toplinu. I to obrazlaže zbog čega mi već neko vrijeme imamo izraziti porast upita za kontrolom i čišćenjem dimnjaka. No imamo i problem, iako zakon RH predviđa da svaka zgrada do određenog broja etaža mora imati elementarni dimnjak, mi ga zovemo ratnim jer je izlaz u slučaju nedostatka struje ili plina na duže vrijeme, u nove zgrade on se ne ugrađuje. Ta stavka tiho prolazi mimo zakona - veli Goreta.
I time se ljudi, a da i ne znaju, već u startu, već kod kupovine stana uskraćuju. Pa ako žele imati dimnjak, tada se sami moraju pobrinuti za njegovu ugradnju. A slijedi i drugi problem: kada je masovno grijanje na drva otišlo iz mode, onda su brojni vlasnici stanova zaključili kako im dimnjaci smetaju. Pa su probleme riješili na način da su ih prepilali. I time ne samo riješili svoj problem, nego oduzeli pravo grijanja na drva svim ostalim sustanarima.
-Takvih smo se zahvata nagledali mnogo. Dakle, čovjek ispila dimnjak u svim stanu i sruši pritom cijelu vertikalu u zgradi. Svima stvori problem jer ne shvaća da taj dimnjak nije njegovo vlasništvo već zajednička instalacija sustanara. Isto kao i vod struje ili cijevi za vodu i kanalizaciju. A da ne pričamo kako mnogi misle da je dimnjak kanta za smeće pa u njega ubacuju šutu od renoviranja, razne stvari, ponekad i metke, pendreke, boce, da i to smo nalazili, ili instalacije za klime, vode, one za satelitske pijate – kaže Goreta.
Ako se ove sezone odlučite za grijanje na drva onda vam je nužno znati nekoliko stvari. Prvo se prije kupovine peći kod dimnjačara raspitajte jesu li njene perfomance usklađene s dimnjakom u zgradi. Jer se nemalo puta dogodilo da prodavači prodaju mačka u vreći, znači super dobru peć koju na kraju vaš dimnjak ne može prihvatiti. A evo i drugog mačka u vreći:
-Čest je slučaj da trgovac ne objasni čovjeku kako peć na pelete ne može, ne smije ići na zajednički dimnjak u stambenoj zgradi. Ne upozore kako peć na pelete mora imati svoj vlastiti dimnjak. I eto opet problema. I onda dođe dimnjačar pa im objasni situaciju, pa to rezultira zabranom korištenja peći, a onda se oni ljute na nas, prigovaraju. Ne shvaćaju kako im se to nije smjelo prodati bez atesta dimnjačara. Takvih slučajeva je puno – kaže splitski dimnjačar.
Dalje, kada ste zadnji puta čuli predstavnika stanara koji vas je obavijestio kako se dimnjaci, koristili se oni ili ne, moraju pregledavati jednom godišnje? Većina nikada. Evo još jedna činjenica, dimnjaci spadaju pod sredstva zajedničke pričuve u sklopu hitne intervencije, i za njih svaka zgrada koja ih ima, mora odvojiti sredstva za redovni godišnji pregled. No zakonima usprkos kada se dimnjačari jave predstavnicima stanara, brojni se ogluše na zamolbu za pregledom, držeći kako je to porez na budale. A nije porez nego pregled koji može prevenirati razne problematične situacije, od požara pa nadalje.
-Stanje dimnjaka u Splitu do 1 do 5? Rekao bi 2,5 što je loše. Sve zgrade iz 90- ih imaju, s ovima iz novijih kvartova imamo problem. Nekada je svaka prostorija u stanu imala svoj dimnjak. Ljudi se dimnjačarima javljaju samo kada imaju problem, a to obično bude kasno. I još jedna bitna stvar, koristite samo suha drva. Jer ako se kupuju nedovoljno osušena, što se obično događa kada se krene u nabavku u zadnji tren, onda peć ne daje topline koliko treba. Zato što se toplina koristi za sušenje drva, a to eliminira onu koja se trebala koristiti za grijanje stana. Vlažna su drva puna smole koji dimnjaku radi štetu – veli Goreta.
U Splitu su sveukupno četiri dimnjačara, raspoređena su po zonama i za to plaćaju koncesiju. Drže kako bi im grad ili županija s obzirom da je to tradicijsko zanimanje, trebali pomoći u sufinanciranju dozvole.
Smatraju i kako bi djecu već u osnovnoj školi trebalo animirati za zanatska zanimanja koja su u totalnom deficitu. Usprkos tome što se od zanata lijepo može zaraditi.
Pričalo se to i na Svjetskom skupu dimnjačara nedavno održanom u Italiji, na kojem su se Renato Goreta i kolega mu Antonio Žaja po prvi puta predstavili hrvatske snage. Splićanin i Trogiranin su na 39.godišnjem okupljanju dimnjačara iz cijelog svijeta branili naše boje.
-Svjetski skup je sveti gral, on je vrh svega, to je susret nas momaka u crnom, tu smo došli među svoje. Pričali smo o svemu, o koncesijama, novim metodama rada, problemima, običajima, zakonima. Našli smo se s oko tisuću dimnjačara iz 20-ak zemalja, guštali smo u druženju. I da, lijepo je znati da smo mi jedina komunalna služba kojoj se svako raduje, i kada nas vide, ili se hvataju za svoj ili naš botun. I kažu, bože samo mi daj zdravlja i sriće. E to je privilegija – veli Renato Goreta.
