Otvorena, živih očiju i spremna na sve ako ima dovoljne zalihe kave, zauzela stol na prepunoj taraci ne bi li se osigurala za sve razgovore koje ima i – kava za kavom, uz to i sopranistica s čeličnom disciplinom. Jelena Štefanić u Dubrovniku je kao doma. Tu joj je buduća obitelj i zaručnik, pa kad joj treba odmor od ubrzanog života kojeg vodi, sleti u Grad, uživa u svemu, i to sve najviše voli upravo zimi.
S Jelenom je lako brbljati o svemu, kaže 'nisam još dubrovačka nevjesta', ali već smo osam godina skupa, napiši 'zaručnik'! I znam da on to ne voli, ali napiši da je Mislav Perović, Dančar koji je sad upravo bio u organizaciji maratona Đuro Kolić, a ja sam se ipak umjesto kupanja odlučila na kave s nekoliko ljudi.” - priča nam Jelena koju često uspoređuju, što zbog talenta što zbog životnih puteva, s divom Ružom Pospiš Baldani, što joj, priča, jako laska ali...
Od Severine do opere
-Daleko sam ja od Ruže, ali često znaju usporediti jer i Ruža je iz Varaždinskih toplica kao i ja, a muž joj je bio iz Dubrovnika, kao i moj Mislav, pa eto, možda zato usporedba”- skromno će Jelena koju ne bez temelja nazivaju 'čudom iz Varaždinskih toplica', na što se ona samo smije i odmahuje glavom.
Operno pjevanje je njezina ljubav od djetinjstva, ali prije toga, htjela je biti pjevačica zabavne glazbe. Glasovne mogućnosti dozvoljavale su joj da s lakoćom izvodi pop pjevačice, neke od najvećih našeg doba, i tako je bilo sve do 12. godine.
-Tako sam htjela sve do Turbo Limach Showa, i tad mi je prišao muzički savjetnik i rekao-pa Jelena ne možeš tako, izgubit ćeš glas, moraš naučiti tehniku! Jer ja sam super pjevala, ali sam se ustvari derala. I tad sam odlučila - e idem naučiti tu tehniku da mogu bolje pjevati na stageu. I kako sam učila tehniku, zaljubila sam se u operno pjevanje. I to je bilo to, nikad više natrag! - priča Jelena kako je počela ljubav prema opernom pjevanju. Nije, kako je zamišljala, postala popularna kao Severina koju je jednom prilikom gledala na festivalu zabavne glazbe.
-Vidjeli smo je, nastupila je u crvenom kombinezonu, i moja teta je rekla-e ova će biti poznata! Mislila sam da ću i ja biti takva zvijezda, dok se nisam zauvijek odlučila za operu- dodaje Jelena. I nikad više nije promislila da bi mogla raditi nešto drugo, znala je da je to ispravan put. Prvi nastup uslijedio je vrlo brzo.
-Prepun stari grad u Varaždinu, prepun, u prvom redu sjedi moja profesorica, a ja navikla na zabavnu glazbu, gdje ti lamataš rukama, krećeš se, nisam znala nastupati kao što nastupaju operne pjevačice. I ne znam kud sa sobom, a moja profesorica se iz prvog reda dere: Stani lijevo više! Stani, Jelena, stani više lijevo! I ajde sad ti pjevaj... A prepuno sve, joj koja trauma taj prvi nastup..„ prisjeća se. Danas, da ne pjeva operu, pjevala bi, kaže jedino jazz.
Dobro si, bogati!
Dubrovački je, osim obitelji i budućeg supruga, uče i kolegice Diana Hilje i Dubravka Šeparović Mušović.
-Mučim se stvarno, ti akcenti me ubijaju, ali nešto sam usvojila, bogati! - smije se Jelena dok pokušava 'otpjevati' par dubrovačkih rečenica. A osim pjevanja, kaže, vodi dosadan život.
-Obožavam kavu, to mi je fetiš, volim knjige i serije na Netflixu, ali u principu, jednom kad dođem doma, nema radija, televizije, jer pjevam stalno i ne treba mi posao kad dođem doma, a moj dragi to razumije, naviknuo se. Jednostavno bi mi to bilo previše podražaja. On je inženjer računarstva koji voli kuhati, pa iako je sve to što ja radim mrzio i bilo mu je dosadno, uhvatim ga kako nesvjesno pjevuši hrvatske arije dok kuha! A stoput mi je rekao kako je opera užasno dosadna, fuj... Eto vidiš!” - smije se Jelena koja Grad zapravo najviše voli zimi, kad najčešće i dolazi.
-Kad se moram opustiti, očistiti od svega, dođem u Grad zimi, obožavam ga takvog, još su njegovi na Gorici, stalno si okružem plavetnilom i tišinom. Sad mi je već malo previše ljudi, neki dan nisam mogla ući u Grad, znam da je to dobro, ali kad ti treba mir, dođi zimi!”
Hrvatska je mala zemlja, ali jedan veliki rasadnik talenata. Je li konkurencija tako jaka?
-O, itekako je jaka. Imamo 4 ili 5 nacionalnih kuća gdje bi se ti ljudi mogli pokazati, zato je konkurencija strašna, jer imamo jako puno izvrsnih opernih pjevača. Ali ja sam slobodni umjetnik, oduvijek sam tako htjela jer to mi je nekako pogonsko gorivo. Zato živim u kuferu, napeto je, intenzivno, naporno, ali lijepo. Znaš, kad se ujutro probudiš nakon odrađenog posla i nemaš ništa ispred sebe, nikakav angažman, onda i glava drugačije funkcionira. Nekako si pokretniji sam od sebe, smišljaš što ćeš dalje, gdje i na koji način, i to je ono što volim. Bojim se da bi me angažman u nekoj instituciji zakočio u svemu što želim. Možda se jednom predomislim, ali ne vjerujem, kad više ne budem uživala u ovome što radim, ostavit ću se toga” - uvjerena je Jelena kojoj 'život u kuferu ' odgovara, iako svi prijatelji misle da ona samo putuje i zabavlja se, daleko je od toga.
-A svi su onako 'joooooj ideš tamo, amo, vidjet ćeš to i to, blago ti se... A ja ne vidim ni sunca ni mjeseca! Sletim, sjedam u taksi, idem u hotel, pripremam se za ono zašto sam došla, odradim nastup, odmaram i idemo dalje. Najčešće imam samo jednu stvar koju moram sebi priuštiti, a to je jutarnja kava u kafiću, bilo gdje. Sat vremena, samo mojih. I vidim obično samo jednu građevinu, snimim puno fotki te iste građevine, odradim PR, a ustvari niti što vidim, niti gdje odem niti za to najčešće imam vremena. Eto, to je prava istina o tim mojim 'divnim putovanjima', - smije se Jelena koju čekaju talijanska i francuska turneja, a potom, ako sve bude u redu i Rusija.
Koronu je 'odrađivala' kroz svoj projekt i uz pomoć Ministarstva kulture „Hrvatski dragulji”, s isključivo hrvatskim repertoarom na brojnim platformama koje su čak i iz dalekih zemalja bile jako zainteresirane, jer ljudi su živjeli 'online', i uspjela se zadovoljiti donekle. Sad jedva čeka koncerte pred publikom, željna pjevanja uživo, pljeska i zadovoljstva nakon uspješnog nastupa.