Malo je koji otočić arhipelaga Ježevice važan Korčulanima kao što je otok Vrnik, udaljen od Korčule tek stotinjak metara uskim kanalom Krmače. Vrnik, ili Škoj kako ga lokalno stanovništvo naziva, važan je dio korčulanske povijesti, prije otprilike 150 godina na Vrniku je tijekom cijele godine živjelo gotovo 200 ljudi, 90-ih godina prošlog stoljeća gubi status naseljenog otoka, no vraća ga počekom 2000-ih. Danas na Vrniku tijekom cijele godine živi osam ljudi, tijekom ljeta ta brojka raste, a raste i broj turista i to svake godine nevjerojatnom brzinom. Otkad je lokalni biznismen otvorio restoran i smještajne jedinice na Vrniku, turisti su poludjeli za Škojem. Odjedanput ih sve zanima, i crkva zaštitnice Gospe od Škoja, i stari, rimski kamenolom, i okusi i mirisi kojih na Vrniku ne nedostaje.
Procvat škoja
Ipak, ovo je priča o ljudima koje s Vrnikom veže puno više od mode i turističkih trendova, a svi su se oni okupili na vjenčanju Andree i Željka, malo neobično, u ponedjeljak 30. kolovoza. Prekrasan, vrući, kolovoški dan zaokružio je priču o ljubavi prema Škoju, ljubavi između dvoje ljudi i ljubavi koja ionako vlada malim otočićem i njegovim žiteljima.
-Imali smo svoje vjenčanje iz bajke“, iskreno su nam priznali mladenci, a njihova je priča započela 25. lipnja ove godine kad je Željko, baš na Vrniku, kleknuo pred Andreu ispod palme i pitao je bi li ostatak života provela s njim, ako nema ništa pametnije u planu. Tko bi ga odbio, pitamo se?
No, priča o škojarskom vjenčanju iz bajke zapravo je počela nekoliko godina ranije. Andrea i Željko, oboje doktori, upoznali su se u kombiju Hitne medicinske pomoći dok su zajedno pratili pacijenticu na liječenje u Zagreb. Poruka ovamo, poruka tamo, pričaju nam, i evo sad su u braku. Kliknuli su na prvu, priznaju, a važno je bilo i hoće li Željko kliknuti sa Škojem, ali i to je bila ljubav na prvi pogled. Škojari su tog ponedjeljka udali svoju omiljenu doktoricu. Andrea je podrijetlom iz obitelji Fabris, glasovita obitelj klesara i vlasnika škojarskog kamenoloma. Njena nona je rođena na Vrniku, ali je ljubav odnijela u Sisak gdje je provela cijeli život. Iako je rođena i odrasla u Sisku, Andrea je svako ljeto od devetog mjeseca života provodila na Škoju. Na Vrniku je prohodala i naučila plivati, priča nam, a nakon što je završila Medicinski fakultet odlučila se preseliti na Korčulu.
-Zbog ljubavi prema Vrniku i prema Korčuli, došla sam raditi na Korčulu, prvo kao obiteljska liječnica u Domu zdravlja, a onda kao prva voditeljica Hitne medicinske pomoći u Korčuli. Međutim, zbog želje za daljnjim stručnim usavršavanjem 2014. godine vraćam se u Sisak te na specijalizaciju u Zagreb. Trenutno sam specijalistica pedijatrica u Općoj bolnici u Sisku“, otkriva nam Andrea. Osim specijalizacije, posao u sisačkoj bolnici donio joj je i ljubav života. Željko, ili „Lovac mog života“ kako je doktorici upisan u mobitel i kako ga od milja naziva, je specijalist ansteziolog i subspecijalist intezivne medicine također u Općoj bolnici u Sisku. Nakon što je Andrea prihvatila zaruke, počeli su s planovima za vjenčanje.
Na prvi pogled
-Jedna od ideja je bila da napravimo bikersko vjenčanje jer smo zaljubljenici u motore, ali je još jednom u mom životu prevagnula ljubav prema Vrniku. Željko mi je rekao, udat ćeš se na Vrniku, na taraci na kojoj si spavala noću kad ti je bilo vruće. Tako je nastala ideja malog vjenčanja na Škoju, prvotno smo zamišljali vjenčanje samo s kumovima, ali onda smo shvatili da taj trenutak ipak želimo podijeliti s nama dragom rodbinom, Škojarima i prijateljima“, prisjetila se Andrea.
Iako je Andrea zavelila kako neće biti mladenka s bilježnicom, ipak je morala nabaviti, kako kaže, tekicu, nije išlo bez papira i olovke. U matičnom uredu u Korčuli su prijavili vjenčanje, a catering na Vrniku i organizaciju večere je preuzeo Andrein prijatelj i poznati korčulanski ugostitelj Silvano Kapor kad je, kako nam mladenka uz smijeh otkriva, vidio da valja gluposti i da uopće ne zna otkud krenuti s organizacijom. Njegova supruga i Andreina kuma Ivona Kapor, osim što je bila najbolja kuma na svijetu, kako kaže mladenka, bila je zadužena i za tortu na ružu vjetrova s koordinatama Vrnika i Siska. Ništa nije prepušteno slučaju, na Vrniku su pripreme za vjenčanje tekle i prije dolazaka mladenaca koji su odradili dežurstvo i žurno krenuli prema jugu Dalmacije. Svi Škojari sudjelovali su u pripremama, pekli su tradicionalne klašune, pitu od smokava, broštulali su mindele, arancine, rozatu. Na dan vjenčanja kićenje je počelo odmah ujutro, terasu su okitili bijelim tilom, vrijesom, granama masline i smokve kao i balonima koji su uporno pucali. A onda je došao i trenutak vjenčanja.
-Započeli su moji napadi panike. U popdnevnim satima Silvano je brodom dovezao catering i sve pripremio, gosti su počeli pristizati, legendarni Blum ih je prevozio s Krmače barkom koja je također bila ukrašena mašnom. Biočić je taksi - brodom dovezao matičarku, a Željko se u našem gnijezdu, magazinu kojeg smo renovirali i pretvorili u aparmtančić, pripremao sa svojim kumom Borislavom Kostićem. Potom sam imala još jedan napadaj panike, prijatelj James mi je rekao da sam se tresla kao Petrinja za Novu godinu. Izašla sam iz kuće okrenuta leđima, jer je vjenčanica bila zasita efektna, kad sam se okrenula uzvanicima se oteo uzdah odušeljvenja, a mene je uhvatila još veća trema“, priznaje nam iskreno Andrea.
Majčin buket
Vjenčanica, možda i najvažniji dio svakog vjenčanja, zasita je bila posebna i nesvakidašnja kao i mladenka iz ove priče. Prema Andreinim željama, šivali su je u salonu Borneo u Zagrebu, s leđa je izgledala svečana, duga haljina, no sprijeda je zapravo bila šivana kao kratki kombinezon što je okupljene oduševilo i iznenadilo. Mladenka je u rukama imala buket vrničkog cvijeća kojeg joj je napravila majka, a mladoženja ga je zaboravio pa se trčeći vraćao uz stepenice netom prije početka obreda.
Do matičarke, mladence su pratili zvukovi pjesme Srce za vodiča Petra Graše, a najzanimljiviji dio obreda bio je trenutak u kojem je matičarka istaknula kako je brak školjka koja dvije polovice spaja u jedno dok je vjenčano prstenje stajalo u školjci na granama masline. Nakon obreda, Škojari su se podružili ispod palmi uz dobru hranu, vino i bend Orion, nakon čega su se mladenci, s roditeljima i kumovima, odvezli u restoran Cupido u korčulansku starogradsku jezgu na večeru. Posebne ovacije na popularnom Šetalištu Petra Kanavelića mladenci su dobili za prvi ples uz pjesmu Pavela Zbog tebe, a poštujući epidemiološke mjere, sretni, zadovoljni, ispunjeni i vjenčani u ponoć su se vratili na voljeni Škoj.
-Dobili smo jako puno prekrasnih, emotivnih poklona, svaki nas je doveo do plača, do suza radosnica. Svi koji su bili prisutni i koji su sudjelovali u našem vjenčanju su nam važni, članovi obitelji, prijatelji, svi Škojari, ma svi! Hvala Silvanu što nam je organizirao catering i hvala svima koji su bili uz nas i uveličali naš veliki dan. Hvala im od srca!“; poručili su zaneseno sretni mladenci. Puno sreće u zajedničkom životu poželit ćemo im i mi, ako bude i upola bajkovito kao škojarsko vjenčanje, bit će i više nego sretni!