Saša Matić: ‘Kad dođem u Dalmaciju odmah se javim Graši, pa odem na Klis pojesti janjetinu!‘ Otkriva i koji hit pjeva našim Vatrenima za prvi ples

- Glazba je moj život od malih nogu. Usnu sam harmoniku imao u rukama još od druge godine. Za rođendanske poklone, od rodbine sam uvijek tražio da mi donese kazete za radio, to mi je bilo kao da sam dobio sedmicu na Lotu - kaže u jednom trenutku Saša Matić (44). Jednog od najpopularnijih pjevača u regiji dobili smo dok se odmarao u hotelskoj sobi uoči nastupa u Ljubljani. Obavezno prije svakog svog nastupa odspava barem sat do dva, a čini to i dok je u avionu. Nedavno je tako punih deset sati spavao dok se vraćao s koncerta iz daleke Australije. Nema sumnje kako Splićane uskoro čeka pravi tulum za pamćenje jer će Saša u Spaladiumu održati čak dva koncerta. U nikad iskrenijem razgovoru otkrio nam je podosta zanimljivosti iz svog privatnog života, ali i zašto mu je uvijek drago doći u Dalmaciju, za koju je posebno emotivno vezan, donosi Slobodna Dalmacija

Krajem desetog mjeseca dva ste puta rasprodali zagrebačku Arenu. Scenarij se sada ponavlja sa Splitom, 17. i 18. prosinca nastupate u Spaladium Areni. Kako teku pripreme za koncert?

Posljednjih tjedana zaredali su mi se mnogi nastupi, bio sam i u Australiji, tako da prave pripreme s orkestrom, gudačima i pratećim vokalima tek počinju. Svakako, očekujte dobru zabavu, jer vas sigurno neću iznevjeriti! Drago mi je što pjevam upravo u splitskoj Areni, već sam dugo to priželjkivao i ovaj koncert će sigurno obilježiti moju karijeru. Biti ‘točka na i‘ što se kaže. Puno sam nastupao po klubovima u Splitu, no uvijek sam želio napraviti nešto veliko. Vjerujem da će u Areni biti odlična atmosfera.

Je li vas iznenadilo što su se ulaznice za prvi koncert u kratkom roku rasprodale?

Bio sam uvjeren da će biti jedan koncert, kad ono, na kraju dva. Očekivao sam da će se ulaznice prodati, ali obično se to dogodi nekoliko dana pred sam nastup. Da će se rasprodati u ovako rekordnom roku stvarno mi nije niti palo napamet. Ali nisam se puno bunio, pravo da vam kažem (smijeh). Prvo sam pitao svoje suradnike nije li možda ipak malo previše pjevati dva dana zaredom, što se mene tiče, dovoljna je i jedna večer, no onda su me uvjerili da naprosto treba otvoriti Arenu i taj drugi dan, jer je potražanja za kartama ogromna. To mi imponira, puno mi je srce i jedva čekam stati pred splitsku publiku! Volim doći u Dalmaciju i super mi je kod vas!

Što prvo napravite kad dođete?

Nećete vjerovati, ali prvo se javim Petru Graši i Milanu Terzi, pa se nađem s njima. Obično zafeštamo do jutra. Volim boraviti u hotelu koji ima spa, jer me to opušta, pogotovo prije nastupa. Volim biti sam, na miru. I što bi vi rekli, ubijem oko jednu-dvi ure. Spavanje je važno da se očuva dobar glas. Obavezno dođem dan ranije da se dobro odmorim. Uvijek to radim kad negdje nastupam. Znam otići i na Klis u jednu konobu na dobru janjetinu.

Kakvu još hranu preferirate u Dalmaciji? Riba na gradele, meso... Nešto drugo?

Živio bih samo od ribe i plodova mora. Sad je trenutno kod nas pravoslavni post pa cijelo vrijeme do Božića jedem isključivo ribu. Volim jako i pašticadu. To mi je jedno od omiljenih jela. Često je jedem kod Petra Graše i njegovih roditelja Snježane i Zorana, a tu su i Petrove slavne spring rolice. E, njih morate probati. Kad god sam u Splitu, uvijek me zovu kod sebe na večeru, još dok su imali restoran. Znao bih se naljutiti jer mi nisu dopuštali da platim, pa sam ih nekad znao izbjegavati (smijeh).

U svojoj ste karijeri snimili nekoliko dueta, među kojima su i pjesme sa Severinom i Jelenom Rozgom. Možemo li neku od njih očekivati u Splitu kao posebnu gošću?

Neka to ostane iznenađenje. Evo, mogu vam kazati da neće biti samo jedan gost, nego više njih.

Što mislite zašto vas Splićani toliko vole? Ima li neka tajna veza?

Ima, da znate. Kako sam rođen u Drvaru, moja prva ljetovanja u ranim godinama djetinjstva bila su vezana upravo za vaš kraj u Dalmaciji. Kasnije sam se s obitelji preselio u Beograd i poslije onog nesretnog rata koji nikome nije trebao, jedna od prvih stvari što sam napravilo je da sam došao u Dalmaciju. A prva pjesma koju sam naučio od riječi do riječi, i to sa samo dvije godine, bila je ‘Nadalina‘. Čitav onaj monolog od Borisa Dvornika znao sam napamet. Kad bi nam došli gosti onda mi je otac stalno govorio: Ajde mali, Nadalinu. A ja sav sretan krenem pjevati otpočetka.

Evo i sada kad pjevate ‘Nadalinu‘ preko telefona, moram vam kazati da zvučite poput pravog Dalmatinca.

Mogu ja i pričati dalmatinski (smijeh). Svojim kćerkama kad dođemo na more često znam objašnjavati što su to kukumar, kapula, lancun, šugaman... Jednom me kćer pitala, kad sam rekao u hotelu da nam daju dva šugamana: ‘Tata šta će nam dati?‘, a ja njoj odgovorim: ‘Peškire, bogati‘. Znate što je još zanimljivo? Moja dobra prijateljica je glumica Nives Ivanković. Rijeko sam pratio serije, ali ‘Ružu vjetrova‘ u kojoj je ona glumila nisam propuštao. Obožavam njenu Seke Odak i poštapalice koje je koristila.

Možete li se sjetiti neke?

Kako ne? Evo na primjer: ‘Kad te prokinem šakom otiće ti glava do Brekala kuća‘, ‘Ajde, bogati draga‘, tu ne moram ni spominjati... Inače, imam puno dobrih prijatelja Dalmatinaca. Ivica Tucak, izbornik vaše vaterpolske reprezentacije, bivši nogometaš Ivica Šurjak, pjevači Petar Grašo i Milan Terze... Grašo mi je jedan od najboljih prijatelja.

Zaista? Kako je počelo vaše prijateljstvo?

Dugo godina se već znamo. Upoznali smo se u Herceg Novom kod zajedničkog prijatelja koji drži jednu konobu. Ima od toga skoro već dvadeset godina. Odmah smo se skužili i evo do danas smo ostali super prijatelji.

Pjevate različite žanrove glazbe, ipak, hoćemo li jednom čuti duet između Petra i vas?

Zašto ne? Postoji šansa za to, baš bih volio da se to dogodi.

Koga volite slušati od hrvatskih pjevača?

Za mene je definitivno broj jedan pokojni Oliver Dragojević. On je bio moj uzor! I kao autor i kao pjevač. Petar, naravno. Sjajan mi je i Tony Cetinski, s njim sam također dobar. U posljednje vrijeme dosta slušam njegovu pjesmu ‘Ako to se zove ljubav‘. Imate i dobre ženske vokale. Znate koju sam pjevačicu volio nekad slušati?

Koju?

Ljiljanu Nikolovsku. Jednu od prvih pjevačica Magazina. Sjajan vokal i prava je šteta što više nije prisutna na sceni.

Jeste li poznavali Olivera?

Jesam. Upoznali smo se u Poreču prije desetak godina. Sjećam se da sam tada pjevao u Makarskoj i kad mi je prijatelj kazao da Oliver nastupa u Poreču, prekinuo sam svoj godišnji odmor i otišao ga slušati. Želja mi je bila da se upoznamo što mi se i ostvarilo. Pričali smo oko sat vremena. Popili čašu vina. Bio je jedan kul, opušten lik. Što bih ja rekao – ista krvna grupa. Poznavao je moj rad, imali smo i jednog zajedničkog prijatelja iz Vodica. Sjećam se da mi je rekao: ‘Čuja sam ja za tebe, ti si piva na onom budvanskom festivalu.‘

Na zagrebačkom ste koncertu pjevali njegovu sada već kultnu ‘Cesaricu‘. Hoćete li je ponoviti u Splitu?

Sigurno hoću, a mogu vam otkriti i da će biti još nešto od Olivera.

Omiljeni ste pjevač mnogim našim nogometašima kojima ste pjevali na svadbama. Zvali su vas Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Domagoj Vida, Dominik Livaković... Imponira li vam to?

Kako ne! To budu sjajne, nezapamćene fešte i razmjena odlične energije. Nogometaši su vam odlični domaćini. Sjajni momci. Kad me oni zovu da im pjevam, meni je to pravi gušt, jer znam da će biti dobra zabava. Upoznao sam i Luku Modrića koji je bio na tim svadbama. Krasan momak.

Koju vašu pjesmu najviše vole?

‘Kralja izgubljenih stvari.‘ Već s prvim taktovima nastane kaos. Mislim da su se pronašli u toj pjesmi.

Što im pjevate za prvi ples?

Najčešće ‘Anđela čuvara.‘

Traže li vas popust ili odmah pristanu na cijenu?

Ne volim pričati o financijama, ali lako se dogovorimo (smijeh).

Pratite li Svjetsko prvenstvo? Navijate li za Hrvatsku?

Navijao sam za Srbiju, ali, naravno, volio bih i da Hrvati dobro prođu i dođu do finala. Bit će zanimljivo u petak s Brazilom. Za koga ću navijati, ako ne za sve naše.

Pokazuju li i vaše dvije kćerke interes za pjevanje?

Mlađa Tara ima 15 godina, a starija Aleksandra 19. Nisu baš zainteresirane, niti ja želim da to rade pod svaku cijenu. Ili ti Bog da taj dar, ili ne. Ne treba nešto forsirati na silu.

Kako im je odrastati uz slavnog tatu?

One mene ne doživljavaju takvim. Čak ni u školi njihovi vršnjaci nisu znali da sam im tata dok jednom prilikom nisam došao na roditeljski sastanak.

Kakav ste tata?

Živjela sloboda! Kod mene sve može.

A suprug?

Dobro funkcioniramo, dobro se trpimo! (smijeh).

Kazali ste da su za upoznavanje sa suprugom Anđelijom zaslužni klavir i pjesma. Sjećate li se prvog susreta, čime vas je osvojila?

Vjerojatno sam prvo osvojio ja nju, pa ona mene. Voljela je Kemala Montena, pa sam joj pjevao njegove pjesme. Dolazila je na moje nastupe još dok nisam imao prvi album. Tada sam na nastupima prvih pola sata pjevao samo pjesme od Kemala, baš radi buduće supruge, pa mi je vlasnik jednog lokala kazao da malo promijenim repertoar.

Kako izgleda vaš život u Beogradu? Jeste li ikad pomišljali da živite negdje drugdje?

Prošao sam više od pola svijeta, ali Beograd ne bih mijenjao ni za nijedan drugi grad. Tu sam od 85‘. Dao mi je sve što sam tražio i želio. I slavu i glazbenu karijeru. Sve je krenulo iz Beograda. Tu sam najsigurniji i najmirniji, svoj na svome. Kad bih baš morao, onda bi to bio Split. Ali, samo ljeti. Vaše zime, kad bura zapuše, gore su od naših beogradskih. Jednom sam se tako smrznuo, neću to nikad zaboraviti.

Posjećujete li rodni Drvar?

Kad god mogu odem tamo i pokažim svojim prijateljima gdje sam odrastao. I dan danas, čim uđem u grad s planine Oštrić, srce mi jače zakuca i zaigra. Baš kao nekad. Volio bih tamo provesti dio života, jednom kad više ne budem mogao pjevati.

Imate brata blizanca Dejana koji se također bavi pjevanjem. U kakvim ste odnosima?

Odličnim. Nema tu nikakve nesloge ili razmirica. On živi u Austriji, pa mi je žao da se malo više ne vidimo.

Da možete, biste li nešto promijenili u svojoj karijeri?

Imam jednu pjesmu koja se zove: ‘Ne bih ništa mijenjao‘. Mogu vam reći da je to moja autobiografska pjesma. Sve sam vam time sada rekao...