REDATELJICA ANIMIRANIH FILMOVA I ANIMATORICA ANTONIA BEGUŠIĆ Animirani film oduzima svaku sekundu dana, a moja znatiželja još ne jenjava!

Ne samo što je naša, nego je i svjetska - redateljica animiranih filmova i animatorica, uz još bezbroj drugih talenata, Antonia Begušić u finalu je animiranog filma temeljenog na Dubrovačkoj Republici, što je samo po sebi dovoljan povod za ćakulu. Stvaranje animiranog filma nevjerojatno je opsežan posao, iako na koncu gledatelj jedno kraće vrijeme uživa u nevjerojatnim scenama, s puno detalja, razrađenih do savršenstva. No do toga je toliko dug proces da animator poput Antonije, i sve ono što mora napraviti čak i prije same 'akcije', mora imati nevjerojatno strpljenje. Zato se teško baviti ičime drugim dok si u animiranom filmu. To joj, priča, oduzima svaku sekundu vremena.



-Uz animirani film ne stigneš se baviti ničim drugim, srećom raznolike su stvari koje on podrazumijeva, pa imaš osjećaj da se baviš sa 1001 stvari. Ali paralelno radim i kao freelancer u produkciji igranih filmova i serija - priča nam ova gradska djevojka koja već dugi niz godina Zagreb smatra drugim domom. U malom studiju Zagreb filma stvara čaroliju koju prolaznici kroz Novu ves često svrate poviriti i oduševe se.

- Količina predanosti, fokusa i izdržljivosti kod stvaranja animiranog filma mjerljiva je valjda s trčanjem maratona. Sam proces traje minimalno 3 godine, stvaraš svijet iz nule, izrađuješ sve - od frižidera do tepiha, od lutke, njenog kostima do lišća na drveću. Samo snimanje je tour de force, za 1 sekundu filma potrebno je 24 fotografije faza pokreta. U tjedan dana izanimira se oko 7 sekundi animacije. I tek onda kreće postprodukcija gdje sve to skupa oživljava u pravom smislu. Što da ti kažem, evo 3 godine radimo 12 minuta filma (i još spadamo pod bržu ekipu) - smije se Antonia.


 

Najbrži od najsporijih

Odakle uopće interes za animiranjem, otkad je to počelo? Jesi li kao i mnogi drugi, baš znala da ćeš se time baviti, ili si imala neke druge planove?

- Pa od djetinjstva sam veliki filmofil, najdraže mjesto tada mi je bila Star Wars videoteka u Lapadu gdje sam odrasla, u kojoj smo brat i ja bili inventar. U srednjoj umjetničkoj školi Luke Sorkočevića bila sam na slikarskom odjelu i u nekom trenutku smo radili animaciju koja mi je bila otkriće, a taman se na Likovnoj akademiji u Zagrebu otvorio odsjek za animirani film i nove medije. I to je bilo to. Spoj slikarstva i filma, eksperimentiranje s izrazom, proširenje načina stvaranja. Bio je to više neki instinkt i znatiželja, koja evo godinama ne jenjava."



Da se vratimo na novi animirani film u izradi, Republika mu je u središtu...o čemu se točno radi?

- Film "Carrus navalis" je simbolička satira koja govori o ljudskim vrlinama i društvu. Rađen je u tehnici stop motiona tj. lutka filma koji je dosta različit od crtane animacije. Traje 12 minuta i inspiriran je Dubrovačkom Republikom. Radnju nose povijesno utemeljeni karnevalski likovi koji su u vrijeme karnevala bili plaćenici od strane Republike i čiji je posao bio da kanaliziraju nezadovoljstvo puka i da ismijavaju kneza i senat. Puk je nakratko osjećao da ima pravo glasa. Radnja filma nije smještena u Dubrovnik već u neodređeni svijet, ali Knežev dvor, Sponza, Katedrala, prepoznatljivi su u filmu. Republika mu je žila kucavica, ali govori o strukturi društva i vrlinama koje Platon postavlja kao esencijalne za funkcionalno društvo. Interesantno je da je 98 posto ekipe filma iz Grada - direktor fotografije Srđan Kokanov, kostimografkinja Zjena Glamočanin, scenografkinja Stephanie Milina, Ivana Krile, Karla Begušić, Mihaela Prišlić, genijalna ekipa bez koje ne bih mogla snimiti ovaj film. Ovdje se šale s nama da su Dubrovčani došli proglasiti novu filmsku republiku, a i sad nas već razumiju kad kažemo saket ili balančana!"



Što sve moraš napraviti kako bi uopće startala?

-Početak svega je pisanje i razrada scenarija i projekta koji uključuje vizualna rješenja, storyboard i koncept filma. Kada projekt prođe na natječajima za financiranja, izrađuje se 3D animatik, što je svojevrsni film prije filma u kojem se unaprijed rješavaju timinzi i montaža. Zatim se izrađuju lutke, scenografija, rekvizita, kostimi, i onda se kreće u snimanje i animaciju. Izrada svake lutke traje oko mjesec dana (u filmu ih je oko 25). Lutka film je jako sličan igranom filmu jer zahtijeva prostor studija, rasvjetu, kameru, ekipu, jedino eto glumce/lutke možeš ostaviti na 2 mjeseca pa ih naći u istoj poziciji kad se vratiš. I ne moraš ih hraniti.

Snimljeni materijali idu u postprodukciju, izrađuju se glazba i zvučna kulisa, i napokon sve ide u finalnu montažu. Cijeli taj proces trajao je preko 3 godine, i film će službeno biti gotov do jeseni. Prvotno će ići na festivale po hrvatskoj i svijetu, a kada to odradi vjerujem da ćete ga moći vidjeti i na televiziji."
 

Skidam kapu za hrabrost

Jasan je odabir Zagreba za napredovanje, razvoj, istraživanje i posao, Dubrovnik još uvijek ne nudi priliku za to...?

- U Zagrebu sam 15 godina, a za Zagreb Film radim kao freelancer već nekih 7. U Grad idem kad god uhvatim priliku, (usput, mama, sretan ti rođendan!), osim ljeti, iskreno, pregužvovito mi je. Srećom zadnjih godina radim u produkciji za našu Ambasadu Film, s kojima sam radila na Igri prijestolja i velikom broju projekata koji su se snimali u Gradu, pa bi zbog posla često morala biti u Dubrovniku na mjesec - dva, i to mi je bilo savršeno. Žao mi je da Dubrovnik malo žešće ne ulaže u taj neprekidni rad i razvoj u kreativnim industrijama, jer imamo genijalnih umjetnika i kreativaca koji ne mogu upogoniti sav svoj potencijal. Ali se trude, i moj naklon svim kolegama umjetnicima koji su se odlučili vratiti, živjeti i stvarati u Dubrovniku."



Je li animirani film ono u čemu bi htjela ostati? Koliko ti to pruža motiva za rad, zadovoljstva, je li to za tebe TO?

- Animirani film mi je alat za izražavanje, i dok god je u službi mojih ideja i onog sto želim, iskomunicirat ću ga i koristiti. Priče koje stoje u pozadini svega su ključne, sami alat kojim ih prenosimo publici manje je bitan. Ne usuđujem se reći da je bilo što TO, jer onda bih stavila točku i prestala istraživati i eksperimentirati, a mislim da je to najbolje gorivo za svako stvaralaštvo.
Nije to još TO, dok ne kažem sve što imam za reći, a kažu da mogu puno pričati!"