Nakon što su 'temporalni' akcijski triler 'Tenet' i kineska igrana balada 'Mulan' probili led korona 'lockdowna' u kinima, red je došao i na jednu romantičnu dramicu za tinejdžere. Film koji još čeka američku premijeru nastavak je relativno uspješne ekranizacije književnog serijala 'After' Anne Todd, američke e-spisateljice poznatije po nizu uradaka na platformi Wattpad.
Ekranizacija drugog od ukupno četiri romana pod egidom 'Poslije' nastavlja priču o Tessi Young (Josephine Langford), dobroj djevojci koja se fatalno zaljubljuje u, pogađate, zločestog dečka Hardina Scotta (Hero Fiennes Tiffin), svoju suštu suprotnost.
Nastavak prošlogodišnjeg filma ne donosi nikakav kvalitetni pomak u odnosu na izvornik. Na početku i kraju ugrađen je 'osigurač' protiv kritika u stilu 'ovu priču ste čuli sto puta, ali'...
Uvodna i zaključna opaska doista stoje. 'Poslije svega: Sudar' ('After we collided', ime je sequela), do puknuća razvlači motiv hoću-neću veze stažistice- ljubiteljice engleskih klasika Tesse i besposličara Hardina. Dosta je tu paralela na likove iz '50 nijansi sive' i 'Sumrak sage'. Iz prvog bazena posuđuju se mrvicu slobodnije intimne scene, a iz drugog vanjština junaka, kod njega doduše bez vampirskih očnjaka.
Fabula je plitka i predvidiva, baš kao i gluma glavnih protagonista.
Langford iz sebe ni uz najveći trud ne može izvući iznijansiranu zavodnicu, dok se Fiennes Tiffin s mukom hrva s likom neprilagođenog momka sa slabo elaboriranom traumom iz djetinjstva. Ostali junaci dodatak su bez kojeg bi konačan proizvod bio probavljiviji. Hardinova britanska mater djeluje dezorijentirano, Tessina se javlja u histeričnim bljeskovima.
Hardinov imućni otac ima novu tamnoputu ženu i sina (nije jasno što se htjelo postići tim rasnim 'odmakom') i predvidivo nerazriješen odnos sa sinom iz prvog braka. Promašeno je i uvođenje lika uštogljenog ekonomista Trevora (Dylan T. Sprouse). Taj je trebao ispasti predmet Tessina interesa i konkurencija Hardinu, a na kraju je samo – ispao.
Kako god, 'After we collided' malo će pridonijeti poboljšanju jesenske kino sezone. No, to djelce ipak ima nešto što nedostaje razvikanijoj konkurenciji. Ma koliko traljavo odrađeni, u njemu se nižu prizori seksa koji u aktualnoj pandemiji podsjećaju da u svijetu mladih (i ne samo njih) postoji još nešto osim globalne zdravstvene ugroze i epidemiološke paranoje.
Potonjemu u prilog govore i nostalgični prizori iz noćnog kluba bez maski i razmaka kakve zagovaraju naši 'stožeraši'.