Nekoliko stotina različitih kemijskih tvari pronašli su istraživači u vodi iz slavine pohranjenoj u plastičnim bocama za višekratnu upotrebu. Neke od ovih tvari su potencijalno štetne za ljudsko zdravlje. Prema danskim kemičarima koji stoje iza studije, postoji potreba za boljom regulativom i standardima proizvodnje za proizvođače, donosi Slobodna Dalmacija.
Ako ste ikada iskusili čudan okus vode nakon što je neko vrijeme bila u plastičnoj boci za višekratnu upotrebu, čini se da za to postoji čvrst, ali zabrinjavajući razlog.
Dvoje kemičara sa Sveučilišta u Kopenhagenu proučavali su koje se kemijske tvari oslobađaju u tekućine u popularnim tipovima mekanih plastičnih boca za višekratnu upotrebu. Rezultati su bili prilično iznenađujući.
“Bili smo zatečeni velikom količinom kemijskih tvari koje smo pronašli u vodi nakon što je 24 sata bila u bocama. U vodi je bilo stotine tvari – uključujući one koje nikada prije nisu pronađene u plastici, kao i tvari koje su potencijalno štetne za zdravlje. Nakon ciklusa pranja posuđa bilo ih je nekoliko tisuća, kaže Jan H. Christensen, profesor analitičke kemije okoliša na Odsjeku za biljne znanosti i znanosti o okolišu Sveučilišta u Kopenhagenu, piše Nađa Berbić za Portal Zdravlje.
Profesor Christensen i kolegica istraživačica Selina Tisler otkrili su više od 400 različitih tvari iz plastične boce i više od 3500 tvari dobivenih iz deterdženata za perilicu posuđa. Velik dio toga su nepoznate tvari koje istraživači tek trebaju identificirati. Ali čak i od identificiranih kemikalija, toksičnost od najmanje 70 posto njih ostaje nepoznata.
Fotoinicijatori su među otrovnim tvarima u vodi koje zabrinjavaju istraživače. Za njih je poznato da imaju potencijalno štetne učinke na zdravlje organizama, i učinke kao što su endokrini disruptori i karcinogeni. Nadalje, istraživači su pronašli razne plastične omekšivače, antioksidanse i sredstva za otpuštanje koji se koriste u proizvodnji plastike, kao i dietiltoluamid (DEET), općepoznat kao aktivna tvar u spreju protiv komaraca.
Strojno pranje dodaje više tvari
U svojim eksperimentima znanstvenici su oponašali načine na koje mnogi ljudi obično koriste plastične boce za piće. Ljudi često piju vodu koja je nekoliko sati stajala u bocama. Istraživači su običnu vodu iz slavine ostavljali u novim i rabljenim bocama za piće 24 sata, te prije i nakon strojnog pranja, kao i nakon što su boce bile u perilici posuđa i temeljito isprane u vodi iz slavine.
“Ono što se najviše oslobađa nakon strojnog pranja su sapunaste tvari. Većina kemikalija koje dolaze iz same boce ostaju nakon strojnog pranja i dodatnog ispiranja. Najtoksičnije tvari koje smo identificirali zapravo su došle nakon što je boca bila u perilici posuđa – vjerojatno zato što pranje istroši plastiku i time povećava ispiranje”, objašnjava postdoktorska istraživačica i prva autorica Selina Tisler s Odjela za znanosti o biljkama i okolišu.
U novim bocama za višekratnu upotrebu u vodi je nakon dodatnog ispiranja ostalo blizu 500 različitih tvari. Više od 100 tih tvari proizašlo je iz same plastike.
Autori naglašavaju da tek trebaju zaključiti je li voda u bocama štetna za zdravlje, jer za sada imaju samo procjenu koncentracija tvari, a toksikološke procjene tek treba završiti.
"Samo zato što su te tvari u vodi, ne znači da je voda otrovna i da utječe na nas ljude. Ali problem je u tome što jednostavno još ne znamo odgovore. I u principu, nije baš lijepo piti ostatke sapuna ili drugih kemikalija”, kaže Selina Tisler, ističući kako će se sama opredijeliti za staklenu bocu.
“Jako nam je stalo do niske razine pesticida u našoj pitkoj vodi. Ali kada ulijemo vodu u posudu iz koje ćemo piti, sami uporno dodajemo stotine ili tisuće tvari u nju. Iako još ne možemo reći koliko i da li tvari u bocama za višekratnu upotrebu utječu na naše zdravlje, u budućnosti ću koristiti staklenu ili kvalitetnu bocu od nehrđajućeg čelika“, kaže Jan H. Christensen.
Tvrtke bi trebale preuzeti odgovornost
Istraživači sumnjaju da proizvođači boca samo mali dio pronađenih tvari dodaju namjerno. Većina se nenamjerno dogodi ili tijekom procesa proizvodnje ili tijekom uporabe, gdje su tvari možda reagirale s drugim tvarima kojima su izložene. To uključuje prisutnost DEET-a, insekticida koji odbija komarce, o čemu istraživači zasad imaju samo pretpostavke. Naime, kako se jedan od plastičnih omekšivača razgrađuje, pretvara se u DEET.
“Ali čak i od poznatih supstanci koje proizvođači namjerno dodaju, proučen je samo djelić toksičnosti. Dakle, kao potrošač, ne znate ima li bilo koja druga tvar štetna za vaše zdravlje”, kaže Selina Tisler.
Prema istraživačima, rezultati odražavaju nedostatak znanja i propisa. “Studija pokazuje koliko malo znanja postoji o kemikalijama koje se emitiraju iz proizvoda s kojima naša hrana i piće dolaze u dodir. I, opći je problem da su propisi i mjerenja tijekom proizvodnje vrlo blagi. Srećom, kako u Danskoj tako i na međunarodnoj razini, tražimo kako bolje regulirati ovo područje“, kaže Jan H. Christensen.
U međuvremenu, Selina Tisler se nada da će tvrtke same preuzeti odgovornost.
“Nadajmo se da će tvrtke koje stavljaju svoja imena na plastične boce za višekratnu upotrebu biti pažljivije prema proizvodima koje kupuju od dobavljača i možda postavljati veće zahtjeve dobavljačima da istraže tvari koje se nalaze u onome što proizvode”, zaključuje Tisler.
Rezultati studije objavljeni su u znanstvenom časopisu Journal of Hazardous Materials, piše Portal Zdravlje.
