Ovakvu lampu mnogi od nas imaju doma, na radnom stolu ili na kakvoj polici nakon što smo se uvjerili da ne baca baš dobro ili dovoljno moderno svjetlo za rad na računalu, ali držimo je iz nekih sentimenata ili jednostavno zato što volimo taj dizajn. Kupili smo je možda prije desetak, dvadeset ili trideset godina, neki i ranije. Nekima je ostala u obitelji kao dio naslijeđa, a ti su onda pravi sretnici. Može se i danas kupiti u bolje opskrbljenim dućanima s rasvjetom. I nije uvijek sa zelenim staklenim sjenilom, ima i drugih modela, na primjer s bijelim sjenilom, pa čak i metalnim, ali sve su to verzije koje su nastajale tijekom proteklog stoljeća, donosi Slobodna Dalmacija.
Da, ‘emerald lamp‘, ‘banker‘s lamp‘ ili ‘emeralite‘, kako ju sve nazivaju, starija je od sto godina, zapravo joj je 113. rođendan već prošao ovog proljeća. Priča o lampi zapravo seže u daleku 1909. godinu, kada je američki inženjer Harrison D. McFaddin podnio patentnu prijavu za "novi, originalni i ukrasni dizajn za sjenila za lampe". Nakon što je dobio odobrenje patenta, svjetiljka je brzo krenula u proizvodnju, a prvu lampu proizvela je kasnije iste godine tvrtka H. G McFaddin & Co. Ovo je stil električne stolne ili stolne svjetiljke karakteriziran mjedenim postoljem, sjenilom od zelenog stakla i prekidačem s lančićem, iako moderne verzije koriste uglavnom alternativne tipove prekidača. Često se koristi u knjižnicama diljem Sjedinjenih Država, ali lampa je posebnu slavu stekla ‘ulogama‘ u brojnim filmovima ili televizijskim serijama.
Prvi dizajn ‘emeralita‘ zapravo je bio vrlo jednostavan. Imao je bazu od mesinga ili mesinganu podlogu, sa zelenim preko bijelog staklenog sjenila. Iako je sjenilo bilo dostupno u drugim dostupnim bojama, zeleno stakleno sjenilo postalo je najpopularnije i na kraju postalo potpisom koji je lampu učinio toliko prepoznatljivom svojom smaragdnozelenom bojom.
Uredna, zelena staklena sjenila izrađena su tehnikom staklenih kućišta, što znači stvaranje jednog staklenog komada spajanjem dvaju ili više staklenih slojeva različitih boja. ‘Emeralit‘ je imao samo dva sloja gdje je unutarnji sloj bio bijelo opalno staklo, a vanjski sloj je bio obojeni, zeleni.
Iako je tvrtka osnivača McFaddina bila američka i poslovala je u Americi, odlučili su proizvoditi sva staklena sjenila u tvornici stakla J. Schreiber & Neffen, koja se nalazila u gradu Rapotin, u Moravskoj, današnjoj Češkoj.
Prva proizvodna serija imala je, kao što je spomenuto, relativno jednostavan dizajn, ali u sljedećoj proizvodnoj seriji, dizajn mesingane baze se promijenio, postajući dekorativniji za drugu i treću proizvodnu seriju. Prve tri proizvodne serije dogodile su se prije Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg je svjetiljka bila i najuspješnija i najpopularnija. Dizajn svjetiljke bio je cijenjen jer je kombinirao elegantan dizajn s funkcionalnošću.
Jedna značajka koja se jako cijenila bio je dizajn staklenog sjenila, koje je bilo blago spljošteno sa stražnje i bočnih strana, ali blago nagnuto prema korisniku sprijeda, što je pružalo fokusirano osvjetljenje za korisnika. Zanimljiv je i razlog zašto ovu lampu mnogi nazivaju ‘bankarskom‘. Razlog tome je vjerojatno činjenica da su je najprije prihvatile financijske institucije koje su naručile svjetiljke u ogromnom broju. Jedan od glavnih razloga je taj što se za zelenu boju smatralo i još uvijek se smatra psihološki umirujućom, koja poboljšava koncentraciju i fokus. ‘Emeralit‘ je postao više od obične svjetiljke, postao je elegantan i moderan alat, za koji se smatralo da poboljšava učinkovitost radnika smanjujući naprezanje očiju. Također treba uzeti u obzir da je ‘emeralit‘ postao simbol elegancije u predratnom razdoblju, u vrijeme u kojem nisu svi američki ili europski domovi imali struju. Svi ovi čimbenici učinili su ‘emeralit‘ istaknutim obilježjem financijskih institucija, što je na kraju dovelo do toga da bude poznat kao svjetiljka bankara.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata 1939. stvari su krenule nizbrdo za tvrtku koja je u Americi spajala mjedena postolja sa staklom izrađenim u češkoj Moravskoj, jer je rat onemogućio nabavu staklenih sjenila iz Europe. Američka tvrtka se na neki način oprostila od zelenog staklenog sjenila i prešla na metalna, zapravo mjedena, odnosno mesingana. Otprilike u isto vrijeme, tvrtku je kupio jedan od njenih poslodavaca, Charles Inness-Brown, kad McFaddin je odlučio otići u mirovinu.
Inness-Brown zapravo je promijenio ime tvrtke iz H. G McFaddin & Co. u The Emeralite Co., a osim odmicanja od staklenog sjenila, dizajn svjetiljke je moderniji, označavajući kraj slavnih dana lampi.
Prelazeći u kasne 1950-e, Emeralite inc je postao neprofitabilan, a kada je vlasnica tvornice umrla 1960., tvrtka je prodana i ponovno preimenovana.
Iako je izvorna tvrtka koja je lampu proizvodila odavno nestala, dizajn svjetiljke i njegova ostavština još uvijek žive. Nedvojbeno, riječ je o jednoj od najprepoznatljivijih stolnih svjetiljki na svijetu, ponajviše zahvaljujući čestom pojavljivanju u filmovima i TV emisijama. Replike ove lampe proizvode se i danas širom svijeta, često im postolja nisu od mjedi, već od metala presvučenog zlatnim sjajem. No, kolekcionari vrlo cijene originalne primjerke. Ovisno o modelu i stanju, ove antikne svjetiljke mogu se prodati za tisuće dolara. U kolekcionarskom svijetu prijeratni modeli s karakterističnim zelenim staklenim sjenilima daleko su najpopularniji. No, čak ako u svojem domu imate industrijsku repliku, budite sigurni da će biti moderna još dugo.