Mira Furlan u autobiografiji otkrila da je bila silovana, a muškarac koji joj je to napravio poznat je javnosti: ‘Rukom mi je pokrio usta da ne vrištim...‘

Glumica Mira Furlan koja je preminula prošlog siječnja od bolesti Zapadnog Nila u 65. godini otkrila je u svojoj autobiografiji da ju je u mladosti silovao muškarac koji je u to vrijeme bio dobro poznat javnosti, donosi Slobodna Dalmacija.

Njena autobiografija 'Voli me više od svega na svijetu', nedavno je objavljena u Hrvatskoj.

Mira je prvo opisala neugodan incident s jednim muškarcem u studentskom domu.

- Jedne zimske noći tuširam se u Citeovoj zajedničkoj kupaonici. Puštam da voda pada po meni nakon cijelog dana hodanja po ulicama i kontempliranja o mojem samotnom životu bez luke. Oči su mi zatvorene. Uživam u toploj vodi na koži. Iznenada me netko hvata za ramena. Otvaram oči, do mene u tušu je veliki, goli muškarac. Vrištim i guram ga van. Pokušava me savladati, ali moji ga krici otjeraju i on me pušta. Bježim iz tuša. Trčim na ulicu pokušavajući prekriti svoje golo, mokro tijelo malim ručnikom koji sam uspjela u zadnji čas zgrabiti u tušu. Čujem kako muškarac viče za mnom: 'Tu es une raciste!' – rečenicu identičnu onoj koju je neki crnac vikao za mnom u Amiensu, na jednom od mojih solo putovanja po Europi - napisala je u autobiografiji čiji je odlomak objavljen na stranici javniservis.net.

Dodala je kako je ovaj incident nije posebno povrijedio, već ga je smatrala još jednom opasnom situacijom koju je spretno izbjegla. Glumica je napisala i kako se od rane mladosti susretala sa seksualnim nasiljem.

Mira Furlan

Goran Šebelić/arhiva Cropix

- Kad sam imala šesnaest, hodala sam niz jednu zagrebačku ulicu usred dana. Dvije velike ruke iznenada su provirile kroz vrata, zgrabile me sa zaprepašćujućom snagom na koju nikad ranije nisam naišla te me povukle u mračnu zgradu. Nevidljiva osoba čvrsto me je držala u mračnom prolazu. Dva tipa razgovarala su o tome što će napraviti sljedeće, spominjući prazan stan na katu. Snaga stiska bila je za mene potpuno novo iskustvo. Jasno sam shvaćala da bijeg nije moguć. Tada sam se isključila i izdigla se iznad scene, promatrajući je ravnodušno. Tipovi su postajali nervozni. Nisu mogli shvatiti zašto se ne borim i ne vrištim. 'Pogledaj je', rekao je jedan. 'Čudna je.' 'Previše je čudna', rekao je drugi. 'Pustimo je, uopće nije zabavna.' I tako su me oslobodili - napisala je.

Spolno je napastovala vrlo poznata javna ličnost kada je bila u nečijem stanu nakon kazališne predstave.

- To što sam bila 'čudna' nije mi pomoglo puno godina poslije, dok sam ćaskala i pila u nečijem stanu nakon kazališne predstave. Iznenada sam završila sama s čovjekom kojeg sam jedva poznavala, čovjekom iz drugoga grada, vrlo poznatom javnom ličnošću. Gdje su svi ostali? Kamo su nestali? Zgrabio me je snagom koja je bila zastrašujuća. Pričepio me je koljenom dok mi je obje ruke držao nad glavom. Osjećala sam se potpuno bespomoćno. Rukom mi je pokrio usta da ne vrištim. Snošaj je bio gotov za nekoliko sekundi. Možda je upravo njegova brzina bila to što me spasilo od prestravljenosti zbog napada. Moj um nije to mogao slijediti. Sve je bilo gotovo prije nego što sam uopće mogla shvatiti što se desilo. Bila sam zapanjena i bez teksta. On je nestao sljedeće sekunde. Ja sam pak trčala zagrebačkim ulicama cijelim putem do kuće, više šokirana drskošću nego duboko pogođena nasiljem. Na čas sam pomislila otići na policiju, ali sam odlučila da neću. Znala sam da bi policajci jedan drugom značajno namigivali misleći: 'Drolja. Dobila je što je zaslužila - napisala je Mira.