Dani od karnevala su u điru, već neko vrijeme. Dok Župljani uživaju u maškaranim zabavama, Dubrovnik svoje maske brižno skriva. Za vikend, odnosno pred sami početak korizmenog vremena, aktivnosti pod maskama na Stradunu ipak se naziru. Dubrovački karnevo 2022., odnosno Četiri dana dubrovačkog karnevala, startaju u petak 25. veljače i traju do ponedjeljka, 1. ožujka.
Zastavice lepršaju iznad Straduna, scena je pripremljena. Lani je karnevo bio virtualan, ovaj put tek djelomično, jer epidemiloška situacija još uvijek je daleko od idealne. Na karnevalskom programu su tako, među ostalim, 'Prinčipesin đir kroz godišta od veljuna' gdje će desetak djevojaka na Stradunu predstavljati kostime, 'Veljun u Dvoru' odnosno prikazivanje filmova o karnevalu kroz sva četiri dana manifestacije te subotnja 'Kafa s maškarama' u sklopu koje cafe barovi na Stradunu priređuju happy hour, a za karnevalsko raspoloženje pobrinut će se Gradska glazba i Dubrovačke mažoretkinje. Tijekom trajanja Dubrovačkog karnevala nekoliko ugostiteljskih objekata za sugrađane i goste imaju prigodnu ponudu šporkih makarula. Bit će tu i maškaranih vrtićkih skupina i osnovaca, plesnih nastupa, izložba i i mnoštvo filmova s karnevalskom tematikom. Župskog karnevala ove godine na Stradunu nema.
S obzirom da je ovaj grad dugo vremena njegovao tradiciju satiričnog maškaravanja, imao maštovite pojedince i grupe koji su znalački pristupali svakoj maski i ubirali pohvale na račun njih, kako se ne zapitati gdje je nestao dubrovački karnevalski duh?
- Tradiciju maškaravanja izgubili smo s Domovinskim ratom. Tu je sve prekinuto. Bila su društva koja su znala gdje i kada su maškarate, u Gradskoj kavani zajedno s Teatrom, pa 'Maškarata od mora' u Argentini koja je kasnije prebačena na Babin kuk, pa u Imperijalu. Uvijek se pripremalo ranije za njih – kaže nam meštar od maškaravanja, dubrovački likovnjak i kolekcionar Andrija Seifried. Neiscrpnim idejama za karnevalsku monturu ovaj Dubrovčanin često je 'dizao' prve nagrade na maškaranim zabavama, a njegove transformacije i performansi Dubrovčanima su u pamćenju.
Pitamo ga za Dubrovački karnevo?
- To je pokušaj oživljavanja tradicije. Dubrovački karnevno je više parada maski kao što primjerice ima Rijeka, samo u puno većem obujmu. To je forsiranje nečega što je već odavno umrlo. Trebalo bi osmisliti nešto novo, nešto u duhu 21. stoljeća, jer ovo je čisto forsiranje – smatra Seifried.
Dubrovački karnevo, onaj prije covida, bazirao se na maškaranim danima odnosno paradama vrtićaraca, osnovaca i srednjoškolaca, najčešće u organizaciji teta, učitelja i profesora i naravno svesrdnu i neizostavnu podršku roditelja.
- Mislim da to nikada neće zaživjeti kao nekada. Nisam čovjek koji robuje tradiciji ali smatram da je to trebalo na drugi način organizirati, bez pozornice, u nekom zatvorenom prostoru jer nikad ne znaš kakvo će biti vrijeme. Prije su to uvijek bili zatvoreni prostori a kad bi vrijeme dopustilo naravno da je Stradun bio pun maškara. Samostalno ili grupno bi se šetali, išli od kafića do kafića, više spontano – kaže Seifried koji je na Dubrovačkom karnevalu maškaran sudjelovao tek jednom, u počecima Dubrovačkog karnevala.
- Mislim da se mladi ljudi više ne znaju zabavljati, njima je važan disko, narodnjaci i cajke, i to je razlog što se karnevo izgubio. Možemo zaboravit što je bilo, a mi stariji živjeti od uspomena. Ima još par entuzijasta, pojedinaca, da sam ostao u Gradu možda bi napravili nešto – kaže ovaj Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom čiji su rođendani uvijek bili tematski i pod maskama kao uvertira u vrijeme od karnevala.
- Moji rođendani, kad su se ugasili karnevali, bili su prvi koji su njegovali tu tradiciju maškaravanja jer su svi bili tematski vezani uz nešto. Karneval bi uvijek počinjao s mojim rođendanom. Tradicija maškaravanja mi je urođena od moje pokojne majke koja je sa 85 godina digla prvu nagradu u hotelu Excelsior kao pčelica Maja. Moje su maske uvijek bile pojedinačne poput Josipe Lisac, Tereze, uvijek osmišljene i s nastupima – prisjeća se Seifried kojemu je jedna od najboljih maski i zabava bila ona kada su 'odigrali' ulogu obitelji Tuđman. Otkad je u Zagrebu više se ne maškarava, kaže nam. Bio je nekoliko puta u Lisinskom, za što je, nismo ni sumnjali, pokupio nagrade.
- Možda iduće godine za rođendan, da proslavimo okrugli – kaže nam, a mi ga držimo za riječ.
Karnevalska maska svojevrsna je satira na život, pod maskom se progovara o aktualnoj situaciji i problemima društva, o politici i političkim previranjima... Za dobru masku materijala u stvarnosti ne nedostaje. Bilo bi ga i danas, i to u izobilju, no očito je ljudima puna kapa maski, onih medicinskih, pod kojima su zadnje dvije godine iz dobro nam znanih razloga.
